Dolazak slave

Hebrejima 1

Braćo, dobrodošli u Adventski izazov s Exodus 90.

Što želiš za Božić?
Ovo pitanje, koje toliko zaokuplja djecu, ima veliko značenje za to kako će naš Advent izgledati.
Mnogi od nas samo žele preživjeti blagdane, ali zar Bog ne želi nešto više za nas?
Možemo li ove godine pristupiti jaslicama s istinskim iščekivanjem i nadom da se novorođeni Kralj iznova rađa zbog točno određenog razloga?
On nam želi dati ono što nam je potrebno da iskusimo slobodu koju donosi — oslobađajući nas iz spleta naših loših navika i darujući nam izobilje milosti kako bismo živjeli puninom njegova života.

Svijet, unatoč svojim težnjama i užicima, tako malo traži od Boga.
Sociolog Christian Smith opisao je suvremeni pristup religiji kroz tri pojma: moralistički, terapijski deizam.
"Moralistički" označava da je moralnost svedena na to da budemo "ljubazni", umjesto da bude veliko djelo preobrazbe i usavršavanja.
"Terapijski" se odnosi na činjenicu da religiju često tretiramo poput drugih stvari — kao priliku da se osjećamo dobro sami sa sobom, umjesto da joj pristupamo kao nečemu mnogo većem i značajnijem od našeg vlastitog života.
A kroz deizam shvaćamo religiju tako da Boga tretiramo kao nekog tko je odsutan iz našega svakodnevnog života i tko se pojavljuje samo u iznimnim trenucima velikih potreba kada mu se vapajem obraćamo.
Religija više ne oblikuje duboko naš život niti nas potiče na ozbiljno promišljanje, težnju i djelovanje.
Svijet očekuje tako malo, misleći da je Bog dalek i odsutan u borbama naše svakodnevice.

Braćo, cijeli smisao Božića je u tome da je Bog nama postao radikalno blizak.
Dolazi k tebi i želi da mu pristupiš u jaslicama.
Poziva te da mu predaš sve svoje borbe, ono što te sputava, kako bi on mogao ući u to.
Maleni betlehemski Dječak — Bog koji postaje čovjek — dolazi ti dati dar ovoga Božića.
Isus želi da nešto od njega očekuješ i da mu ove došašće pristupiš pripravna srca.
Zato se mi, muškarci Exodusa, ozbiljno posvećujemo molitvi, stezi duhovnoga života kroz askezu i nužnosti bratstva.
Došašće je radosno vrijeme, ali i poziv na ozbiljnost i trud kako bismo načinili prostora da Isus na nov način uđe u naše živote.
On je Zora koja sviće nad našom tamom, onaj koji nam daje nadu da se stvari mogu i hoće promijeniti nabolje — po njegovoj milosti.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi.
Neka Gospodin danas uđe i prebiva u tebi kao u svome hramu.
Zastani u jednoj minuti šutnje, moleći Božji blagoslov na sebe, svoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovom došašću okrećemo se tebi u iščekivanju tvoga dolaska.
Okrećemo se prema Istoku, mjestu izlazećega Sunca, kako bi nas tvoja svjetlost obasjala.
Dok se spremamo slaviti tvoje rođenje, pripravi naša srca da te iznova prime.
Neka nas sjaj tvoje slave privuče jaslicama da te štujemo zajedno s anđelima i pastirima.
O Zoro sjajna, sjaju svjetlosti vječne, sunce pravde: dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 1

Razmatranje

Došašće nas poziva da ponovno prođemo korake povijesti spasenja.
Uključujemo se u iščekivanje Izraela, koji je čekao Spasitelja i Mesiju, prolazeći kroz različite saveze kako bismo se pripravili za njegov dolazak.
Vraćamo se u Edenski vrt, u prvotnu sreću naših praroditelja i njihov pad iz milosti.
Slušamo Abrahamov poziv dok nastojimo nasljedovati njegovu vjeru i poslušnost svemu što je Bog od njega tražio.
S Mojsijem proživljavamo Božje oslobođenje naroda iz ropstva i dar Zakona.
Po Davidu Bog daje obećanje o Kraljevstvu koje će trajati zauvijek.
U vrijeme Izgnanstva vidimo Izrael kako čeka obnovu dara zemlje i Hrama, kojeg su izgubili zbog svoje neposlušnosti.

Možda nam se čini da iščekivanje Izraela više nije važno jer je Mesija već došao.
Iako je to istina, Bog još nije u potpunosti uspostavio svoje Kraljevstvo na zemlji, i još uvijek čekamo Drugi dolazak Mesije, kada će potpuno ispuniti proročanski plan što ga nalazimo u Svetom Pismu.
Zato je tema ad orientem — okretanja prema Istoku — toliko važna; poziva nas sve da se zajedno usmjerimo na Istok kao držanje očekivanja i budnosti.
Podsjeća nas da još uvijek čekamo.
Znamo i iz vlastitih života da još mnogo toga treba biti ispunjeno u ostvarenju Božjih obećanja.
I kada pogledamo svijet oko sebe, to nam postaje još očitije — Bog treba intervenirati kako bi stvari postale ispravne.

Okretanje prema Istoku kao znak slavnog Gospodinova povratka ima temelj u povijesti spasenja.
Za vrijeme izraelskog izgnanstva, prorok Ezekiel imao je viđenje obnove Hrama, kada će se Gospodinova slava ponovno nastaniti među svojim narodom.
Ezekiel 43 opisuje ovo viđenje Hrama:

Poslije toga odvede me do vrata, vrata koja su gledala na istok. I gle, slava Boga Izraelova dolazila je od istoka. I glas mu bijaše poput huka velikih voda, i zemlja sjaše od njegove slave. A ono viđenje bijaše kao ono viđenje što ga vidjeh kad dođoh da opustošim grad, i kao ono viđenje koje bijah vidio kraj rijeke Kebara; i padoh ničice. I slava Gospodnja uđe u Hram na vrata okrenuta prema istoku. Tada me duh podiže i uvede u unutrašnje predvorje, i gle: slava Gospodnja ispuni Hram. (r. 1-5)

Iako je Hram nakon toga bio obnovljen, ponovno je razoren 70. godine poslije Krista i nikad nije ponovno izgrađen.
To zato što novi Hram, naviješten po Ezekielu, neće biti sazdan od običnoga kamenja.
On će biti sagrađen od samoga Tijela Gospodinova, jer se sam Bog utjelovio i nastanio među nama.
Taj je Hram postavljen, i mi smo ugrađeni u njega kao živo kamenje, ali još nije u potpunosti otkrivena njegova slava.

Poslanica Hebrejima pokazuje nam kako Bog ispunjava starozavjetna proročanstva na način koji nadmašuje sva očekivanja.
Mesija nije bilo koji zemaljski vladar.
On je sam Sin Božji, koji nam izravno govori riječi Vječnoga Oca.
Nije donio slavu nekom zemaljskom zdanju — On sam je bio utjelovljena slava Božja pred nama.
Anđeli se klanjaju i štuju ga kao Gospodina svega stvorenja, pozivajući nas da činimo isto.

To je važno podsjećanje za Došašće.
Jaslice nam mogu djelovati skromno, pa zaboravimo koliko su zapanjujuće stvarne.
Ne samo anđeli, već i vol i magarac štuju svoga Kralja.
Mnogi dopuštaju da ova scena ostane trivijalizirana — kao ilustracija na čestitki ili pozadina u razmjeni poklona — zaboravljajući da je ona promijenila sve.
Svijet više nije isti, jer je Bog postao čovjekom.
Ni mi više nismo isti.

Došašće nas poziva da postanemo Božji hram u svijetu — mjesto gdje On može prebivati i biti proslavljen.
Kralj slave je došao i započeo obnavljati sve, jedno po jedno srce.
Dok se usmjeravamo prema njegovu dolasku, simboliziranom okretanjem prema Istoku, Krist nas poziva na još dublje preusmjeravanje našega života prema njemu.
Dopustimo da Kralj slave uđe u naš život, da prebiva u nama i po nama dotakne druge.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti si Kralj slave, Knez mira, koji si došao na svijet pomiriti nas s Ocem.
Sada ti se obraćamo da iznova uskladiš naš život s tobom — naše misli, djela i čežnje.
Dolazimo ti s anđelima da te štujemo, ti koji si vječna Riječ Očeva.
Nauči me slušati u tišini, da primim sve ono što mi želiš reći.
Neka me svjetlost tvoje slave obasja poput izlaza sunca, dok svu svoju nadu polažem u tebe.
To te molim po snazi tvoga Presvetog Imena, Isuse, koji si vječni Sin Očev. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.