O Adonai

Hebrejima 11,1-16

Braćo, dobrodošli u Došašćni izazov s Exodus 90.

Danas molimo drugu od sedam O antifona, koje su dio službe Večernje u danima koji prethode Božiću, a izražavaju našu nadu u dolazak Mesije. Isusa prepoznajemo kao Adonai, Gospodina, onoga koji vlada narodima:

O Adonai, vođo doma Izraelova, koji si se Mojsiju objavio u ognju gorućega grma i dao mu Zakon na Sinaju: Dođi i izbavi nas mišicom svojom!

Sutra i u subotu su posljednji dani suzdržavanja (Ember Days) ovog tjedna, te nastavljamo moliti i postiti za obitelji jedni drugih.
Svoje molitvene nakane možete upisati po imenu u Vodiču kroz Došašće, koji se nalazi u vrtećem izborniku pri vrhu današnje kartice u aplikaciji.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi.
Pohvalimo Isusa kao svog Gospodina koji dolazi danas da nas spasi.
Uzmimo sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov nad tobom, tvojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovom vremenu Došašća obraćamo se tebi, čekajući tvoj ponovni dolazak.
Okrećemo se prema Istoku, prema mjestu izlaska sunca, da bi svjetlost tvoja obasjala nas.
Dok se pripremamo za slavlje tvojega rođenja, pripravi naša srca da te ponovno prime.
Neka nas sjaj tvoje ljepote privuče do jaslica, da te u klanjanju častimo s anđelima i pastirima.
O Sjajnu Zoro, sjaju vječne svjetlosti, sunce pravednosti — dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 11,1-16

Razmatranje

Došašće nas vodi kroz cijelu povijest spasenja, uvodeći nas u iščekivanje Izraela, ali i povećavajući naše vlastito iščekivanje dovršenja Božjega nauma za nas.
Danas prepoznajemo Isusa kao Adonai – hebrejsku riječ za Gospodina.
On je Mesija, dugo očekivani židovski kralj, ali i više od toga – on je Gospodin, Sin Božji.
Nije samo vladar jednoga naroda, već Stvoritelj i Vladar cijelog svemira, onaj koji ga vodi prema ispunjenju.

Isusovo gospodstvo prepoznajemo u vjeri.
Za razliku od suvremenih sumnji, vjera nije nerazumna.
Većinu onoga što znamo prihvaćamo vjerom – to jest, pouzdanjem u svjedočanstvo drugih.
Čak i ako nešto nismo vidjeli, poput znanja koje stječemo u školi ili obiteljskih priča, vjerujemo onima koji nam to prenose.
Kad je riječ o životu samoga Boga, samo on nas može o tome poučiti, jer Bog nadilazi svijet našega iskustva i ne može se susresti osjetima.
Zato je Sin Božji postao čovjekom – kako bismo mogli neposrednije upoznati Boga kojega ne vidimo, gledati ga u ljudskom tijelu i slušati ga kako govori našim riječima.
Oni koji su ga poznavali i svjedočili njegovu uskrsnuću dali su svoje svjedočanstvo svijetu, potvrđeno djelovanjem Duha Svetoga u nama.

Vjera nosi sigurnost jer dolazi od Boga, koji ne može prevariti niti biti prevaren.
Zato autor Poslanice Hebrejima govori o vjeri kao „jamstvu za dobra u koja se nadamo“.
Kad upoznamo Isusa i prihvatimo ga kao Gospodina svega, tada imamo pouzdanje da će nas on dovesti k sebi i pobijediti sve teškoće koje nam stoje na putu.
Ovaj svijet je u tami, a vjera nam daje svjetlo potrebno da kročimo bez propasti.
Naša je vjera poput zore koja sve više rasvjetljuje stvari, iako ih još ne vidimo potpuno onakvima kakve jesu.

Poslanica Hebrejima pokazuje da je središte vjere poznavanje Boga i pouzdanje u njegovu providnost.
„Tko želi pristupiti k Bogu, treba vjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga traže.“
Ova dva temelja sadrže ključne zrake svjetla koje nas nose – kao što je Abraham krenuo od svojega doma.
Znao je da mu Bog govori i da su njegova obećanja istinita, te je tako postao ocem vjere.
Na sličan način, Bog ima naum i za nas, poziva svakoga od nas po imenu i vodi nas k sebi.

Znamo da taj put neće biti lak, zbog čega je i došao među nas Sin – da nam pomogne na putovanju, darujući nam svoju milost i dar Duha Svetoga.
U vrijeme napasti trebamo se okrenuti njegovu dolasku, znajući da će biti s nama i pomoći nam.
Pustinjski su oci pripovijedali priču o Mojsiju Crnom, bivšem razbojniku i ubojici, koji je stajao između izlaska i zalaska sunca.
Okrenuvši se prema Istoku, pronašao je hrabrost za duhovnu borbu.

Događalo se da je Mojsije, koji je živio u Petri, bio u velikoj kušnji bludnosti. Nije mogao više ostati u svojoj ćeliji, pa je otišao k Isidoru i ispričao mu što doživljava. Isidor mu je savjetovao da se vrati u svoju ćeliju. Ali on je rekao: „Abba, ne mogu.“ Tada je Isidor izveo Mojsija na terasu i rekao mu: „Pogledaj prema zapadu.“ On pogleda i vidje mnoštvo demona, kako stoje i dižu buku pripremajući se za napad. Isidor mu zatim reče: „Sada pogledaj prema istoku.“ On se okrenu i ugleda bezbrojno mnoštvo svetih anđela kako sjaje slavom. Isidor reče: „Vidiš, one tamo Gospodin šalje svetima da im pomognu, dok se ovi na zapadu bore protiv njih. No oni koji su s nama brojniji su od onih koji su protiv nas“ (usp. 2 Kr 6,16). Tada Mojsije zahvaljuje Bogu, ohrabruje se i vraća u svoju ćeliju. (prijevod: Benedicta Ward, The Desert Fathers: Sayings of the Early Christian Monks)

Prepoznati Isusa kao Gospodina svoga života znači gledati u njega kao onoga koji nam pomaže u času potrebe, znajući da će nam poslati svoje anđele.
Svaki nas dan izlazak sunca podsjeća na njegovu prisutnost i ponovni dolazak u slavi.
To bi nam trebalo uliti nadu da nismo sami dok kročimo kao hodočasnici prema gradu koji nam je pripravljen.
Kralj toga grada ne čeka nas samo na cilju – on nam izlazi ususret na putu, darujući svima koji mu u vjeri prilaze ono što im je potrebno da dođu do cilja.

Pomolimo se.

Isuse, ti si Adonai, božanski Gospodar svega stvorenoga.
Došao si i ponovno dolaziš da sve dovedeš u pravi red.
Već sada uredi moj život po sebi, da hodam po vjeri, a ne po onome što vidim ili bilo kojem zemaljskom osloncu.
Daj mi milost da pobijedim u svakom iskušenju i nevolji, te da dođem k tebi za svu vječnost.
To te molim, Gospodine, kao ispunjenje obećanja koja si dao velikim praocima vjere koji su nas prethodili. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.