Slava Hrama

Hebrejima 2,14-18; 3,1-6

Braćo, dobrodošli u Došašće s izazovom Exodus 90.

Kada djeca pomisle na Božić, njihova se mašta odmah okreće darovima.
Djed Božićnjak i vilenjaci mogu prikriti dublji duhovni razlog zbog kojeg darujemo tijekom božićnog vremena.
Isus nam je došao kao najveći dar koji možemo zamisliti – jedinorođeni Sin koji nam je darovan od Oca za naše spasenje.
Problem je u tome što mu nije mnogo ljudi tada posvetilo pažnju jer su, kako kaže sv. Ivan, više ljubili tamu nego svjetlo, odbijajući primiti taj beskonačni dar (Iv 3,19).
Isto je i danas, kada dopuštamo da Isusov dolazak prođe pokraj nas, a da ne stanemo kako bismo primili ono što nam želi darovati.

Otključavamo značenje došašća kada dublje promisli(m)o o darivanju.
Isus nam i ove godine želi ponovno darovati božićni dar – samoga sebe – ako smo spremni primiti ga.
Približavamo se tom daru tako što smo i mi spremni darovati sebe drugima, poput njega.
Tijekom svih naših adventskih okupljanja, možemo drugima darovati vlastitu prisutnost – žrtvujući svoje vrijeme i pažnju kako bismo im posvjedočili Isusovu ljubav.
Čak i naše darivanje može poprimiti dublje značenje – biti izražaj iskrene afirmacije drugih.
To se može ostvariti promišljenim darovima koji nose poruku, odgovaraju na konkretne potrebe ili iskazuju našu brigu.
Darovi mogu, umjesto rutinske obveze, doista postati izraz Isusova ljubavnog dara samoga sebe.

Darivanje našeg vremena i pažnje drugima usađeno je u život i iskustvo Exodusa.
To je temeljni zahtjev kršćanskog života – rasti u zajedništvu s drugima koristeći vlastite darove i prisutnost za njihovu izgradnju.
Prva Ivanova poslanica to snažno izražava: „Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti” (1 Iv 3,14).
Kaže to jer je upravo ljubav način na koji nasljedujemo Krista u njegovu velikom daru samoga sebe.
Svijet misli samo na sebe i svoje želje, no božićni dar poziva nas da iziđemo iz sebe i postanemo muškarci za druge.
Sin je postao čovjek da bismo mi mogli postati sinovi Božji, obilježeni njegovim krepostima i njegovim životom.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi.
Pomolimo se da danas prihvatimo Gospodinovu volju za svoj život kao članovi njegova Mističnog Tijela.
Učinimo sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov nad sobom, svojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovo došašće okrećemo se tebi u iščekivanju tvoga ponovnog dolaska. Okrećemo se prema Istoku, prema mjestu izlazećeg sunca, da tvoje svjetlo obasja nas. Dok se pripremamo proslaviti tvoje rođenje, pripravimo i svoja srca da te ponovno prime. Neka nas sjaj tvoje ljepote privuče k jaslicama da te s anđelima i pastirima klanjajući slavimo. O Sjajna Zoro, sjaju vječnoga svjetla, sunce pravde: dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 2,14-18; 3,1-6

Razmatranje

Okretanje prema Istoku ima svoje utemeljenje u Starom zavjetu, primjerice u Ezekielovu proroštvu o Gospodinovoj slavi koja se vraća u Hram.
U Novom zavjetu to također nalazimo kao obećanje o Gospodinovu Drugom Dolasku.
U Evanđelju po Mateju Isus kaže: „Jer tada će biti velika nevolja kakve ne bijaše od postanka svijeta do sada — niti će je više biti... Jer kao što munja izlazi od istoka i pokazuje se sve do zapada, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega” (Mt 24,21.27).
Ta nadolazeća nevolja nije imala za cilj zastrašiti Isusove učenike.
Za njih je to dolazak Sina Čovječjega u slavi, na oblacima, kada će on potpuno uspostaviti svoje Kraljevstvo.
U prvoj Crkvi, u vrijeme velikih progona, to je također bilo obećanje izbavljenja od zla ovoga svijeta, trenutak kada će Bog sve dovesti u red.

Isus dolazi na svijet kao Spasitelj.
Prije svega, on donosi nadu i radost.
Čak i onima koji su daleko od njega, on dolazi nudeći milosrđe, darujući vrijeme oprosta kako bi svi mogli obratiti se i u vjeri ga prihvatiti.
Zato je toliko važno prihvatiti njegov prvi dolazak o Božiću – jer sada dolazi kao blago i ranjivo Djetešce u jaslama.
Njegov Drugi Dolazak bit će drukčijeg karaktera – tada više neće biti vremena za promjenu, već će pred nama stajati sud Sina u sili i moći.

Poslanica Hebrejima jasno prikazuje ovu dinamiku.
Bog nas traži na svaki mogući način kako bi nas privukao k sebi.
To uključuje postati čovjekom, preuzeti našu narav u svim njezinim dimenzijama.
Iako Krist nije, i nije mogao, počiniti grijeh, on je ipak preuzeo sve naše grijehe, noseći njihovu težinu na križu.
Kad je postao čovjekom, nije se sjedinio samo s čovječanstvom uopće, već s svakim od nas pojedinačno – postavši naš brat po tijelu, približavajući nam se iznutra, kao onaj koji razumije bol, tugu i slabost.

Isus je također radio – sudjelujući u jednom od naših najobičnijih iskustava.
Živio je jednostavnim i poniznim životom, toliko da su se njegovi susjedi iznenadili kada je počeo naviještati i liječiti.
Njegovo je zanimanje bilo građevinar – stvarao je koristeći drvo i kamen.
To i ima smisla, s obzirom na to da je njegovo konačno poslanje bilo izgraditi kuću za Boga – hram koji će okupiti obitelj iz cijeloga svijeta.
Ta kuća nije građena običnim kamenjem koje će jednom propasti.
Ta kuća smo ti i ja – djelo u tijeku, jasno, ali djelo.

Ad orientem – okrenutost prema Istoku – može se shvatiti kao raspoloženje pripravnosti da nas Gospodin uzdigne i ucijepi u ovo veliko djelo otkupljenja.
Odjekuje u riječima samoga Isusa: „Ali ne moja, nego tvoja volja neka bude.”
Gledati prema Istoku znači odvratiti pogled od samih sebe i usmjeriti ga prema Bogu.
Dok svoj pogled upiremo u Gospodina s očekivanjem, govorimo: „Evo me, Gospodine.”
Ujedno molimo: „Dođi.”
Molimo ga da dođe, ali također nešto i očekujemo od njega – otkupljenje naših života i dovršetak njegova velikog plana spasenja za svijet.
Znamo da će on nastaviti ostvarivati taj plan korak po korak – sve do dana kada ponovno dođe.

Pomolimo se.

Gospodine, učinio si me svojim sinom i dao mi mjesto u svome domu.
Pomozi mi da živim dostojno tvoga poziva, ostajući budan pred napastima i rastresenostima.
U tebi gledam ispunjenje svojih najdubljih čežnji i nadanja.
Očekujem primiti sve što si mi obećao, ako ustrajem u sadašnjim kušnjama do kraja.
Umnoži moju vjeru i nadu u tebe dok se spremam ponovno te primiti ovoga Božića.
Po Kristu Gospodinu našemu, Onome koji bijaše, koji jest i koji dolazi. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.