Približavanje

Hebrejima 10,11-25

Braćo, dobrodošli u Došašćanski izazov s Exodus 90.

Treći tjedan Došašća pojačava pripremu kroz mnoge prekrasne tradicije.
Danas započinju Las Posadas – devetodnevna pobožnost sa pjesmama i prikazima koji slave potragu Isusa i Marije za mjestom gdje će se smjestiti u Betlehemu.
Sutra obilježavamo prvi od Proljetnih (Ember) dana – jedan od tri dana ovoga tjedna izdvojenih za molitvu i žrtvu, u znak zahvalnosti Bogu na njegovim blagoslovima i u traženju njegovog milosrđa.
Posebna nakana ovoga tjedna je za članove naših obitelji koje ćemo susresti tijekom Došašća i Božića – da rastemo zajedno u jedinstvu i miru.
Svoje konkretne molitvene nakane možete upisati ovdje, u Došašćanskom vodiču koji se nalazi u traci pri vrhu kartice „Danas“ u aplikaciji.

Sutra također započinjemo s O antifonama – nizom zaziva kojima molimo dolazak Krista – Mudrosti i Kneza Mira, očekivanog Mesije.
Ove molitve uobličuju našu čežnju i iščekivanje u posljednjim danima Došašća.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da se nalazimo u pristunosti Boga koji nas ljubi.
Neka se u tebi poveća nada u njegov dolazak, jer On se približava.
Ušutimo na jednu minutu u molitvi, moleći Božji blagoslov nad tobom, tvojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovom te Došašću čekamo da ponovno dođeš.
Okrećemo se prema Istoku, prema mjestu izlaska sunca, da nas tvoja svjetlost obasja.
Dok se spremamo proslaviti tvoje rođenje, pripravi naša srca da te ponovno prime.
Neka nas sjaj tvoje ljepote privuče k jaslicama, gdje te želimo slaviti zajedno s anđelima i pastirima.
O Sjajna Zoro, sjaju vječne svjetlosti, sunce pravde, dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 10,11-25

Razmatranje

„Dan se približava.“

Kristov dolazak o Božiću središnja je točka ljudske povijesti.
Sve što se prije toga zbivalo izražavalo je čežnju za otkupljenjem, za dolaskom Kralja koji će stvarno sve dovesti u red.
Sada kad je došao i kad smo po Njemu primili sve potrebno za svoje posvećenje, možda nam se čini čudnim što još uvijek čekamo onaj konačni dan kad će sve biti dovršeno.

Isus sjedi s desne strane Ocu pun vlasti i moći.
Ipak, dopušta da se drama povijesti i dalje odvija, kako bi plodovi njegove pobjede pustili korijenje u našim srcima i donijeli plod, usprkos kamenju, trnju i neprijateljstvu svijeta.
On želi da sudjelujemo u njegovoj pobjedi, uzimajući svoje mjesto u njegovu poslanju.
To „kašnjenje“ dio je Božje strpljivosti – On nam daje vrijeme za obraćenje i rast u kreposti.

Kao što smo u ovom Došašću već više puta promatrali, okretanje prema Istoku znak je naše nade – znamo da je pobjeda već zadobivena, ali se još u potpunosti ne očituje, sve dok ne dođe kraj.
Knjiga Otkrivenja izražava tu nadu:

„Zatim vidjeh drugog anđela gdje izlazi od istoka sunca i nosi pečat Boga živoga. On povika iza glasa na četiri anđela kojima bijaše dano da naude zemlji i moru: 'Ne naudite ni zemlji ni moru ni drveću, dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!'“ (Otk 7,2-3)

Biti kršćanin znači biti pomazan, jer Isus je Mesija – Krist – Pomazanik.
U svom krštenju i potvrdi pomazani smo ne samo uljem, nego Božanskim Duhom samoga Isusa.

Kada promatramo svijet, sve može izgledati isto i nakon Isusove žrtve.
Kao da se On povukao na nebo i prepustio silama svijeta da bučno djeluju.
Ipak, možemo i moramo imati pouzdanje u njegovo kraljevstvo.
On je obećao da će biti s nama – ne samo uz nas, nego i u nama.
On sada kraljuje u našim srcima po svom Svetom Duhu – ne samo da nas iznutra vodi, nego i da po nama oblikuje svijet.

Duh Sveti otvara pred nama dubinu i otajstvo ljudskog života.
Dok svijet nastavlja svoj uobičajeni tok, mi s Isusom ulazimo u Svetinju nad svetinjama – u zajedništvo s Ocem.
On razdvaja zastor Hrama, doslovno otkrivajući Očevu beskrajnu ljubav prema nama – ljubav koja je srce same stvarnosti.
On nas oslobađa ropstva grijeha i ovoga svijeta te nas svojom krvlju čisti, kako bismo mogli živjeti kao sinovi Očevi, neprestano okrenuti prema Njemu u pouzdanju i nadi.

Budući da smo sinovi, živimo drukčije.
Držimo se istine i onda kada nas pritišću nevolje i patnje, znajući da već sada jednom nogom stojimo u nebeskoj domovini.
Činimo djela Kristova u svijetu – služimo, liječimo, potičemo – kao znakove nade koju nosimo kao hodočasnici.
I redovito se susrećemo – osobito kao bratstva – kako bismo se međusobno hrabrili u dobrim djelima i ustrajnosti.

Isus je bio spreman činiti se poraženim kada je bio prikovan na križ.
Čak i u svojoj velikoj pobjedi, On ostaje tih i skriven svijetu.
No u njegovim sljedbenicima ta pobjeda ima unutarnju snagu nadvladati zlo i dovesti nas u istinsku Svetinju nad svetinjama, gdje je On Vječni Veliki svećenik.

Pomolimo se.

Gospodine, ti si naš Kralj i naš Bog.
Uzdajem se u tvoju božansku providnost i snagu da nadvladaš svako zlo i svaku poteškoću s kojom se suočavam.
Privuci me bliže Ocu, da mogu živjeti kao njegov sin – slobodan od okova grijeha i spreman činiti svako dobro djelo na njegovu slavu.
U tebi je moja nada.
Vjerujem da ćeš ispuniti sve što si obećao – u mome životu i u svijetu.
Usmjeri moj pogled prema Tebi i pomozi mi da ostanem ukorijenjen u toj ljubavi i nadi.
Po našem velikom Svećeniku i Kralju, Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.