O Istoku, sjajni zoro

Matej 1,18–24

Braćo, dobrodošli u Došašćni izazov programa Exodus 90.

Danas je nedjelja, Dan Gospodnji, i posljednja nedjelja Došašća prije Božića. Naša se priprava danas približava svome vrhuncu dok čekamo skori dolazak Novorođenoga Kralja. Donesite mu danas sve svoje čežnje i želje, položite ih pred Njega u klanjanju. Uživajte danas u svetom počinku — suzdržite se od nepotrebnog rada kako biste proveli vrijeme u molitvi, s obitelji i u razmatranju onoga što je uzvišeno.

Nedjelja, dan sunca, spominje se kao dan uskrsnuća — izlaska Sina Božjega iz smrti u život. Naša današnja „O antifona“, koju molimo cijelo Došašće kao dio početne molitve, odražava to uskrsnuće svjetla:

O Istoku, sjajni zoro, sjaju svjetlosti vječne, suncu pravde: dođi i obasjaj one koji sjede u tmini i sjeni smrti!

Okrećimo se prema Istoku u molitvi da primimo svjetlo Sina koji dolazi.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi.
Okrenimo se prema Istoku da danas primimo njegovo svjetlo.
Uzmimo jednu minutu tišine, moleći Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, tvoju bratovštinu i sve ljude Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovom Došašću okrećemo se k Tebi i iščekujemo tvoj ponovni dolazak. Okrećemo se prema Istoku, mjestu izlaska sunca, da Tvoje svjetlo obasja nas. Dok se spremamo slaviti tvoje rođenje, pripravi naša srca da te ponovno prime. Neka sjaj tvoje ljepote privuče naša srca k jaslicama, da te obožavamo s anđelima i pastirima.
O Istoku, sjajni zoro, sjaju svjetlosti vječne, suncu pravde: dođi i obasjaj one koji sjede u tmini i sjeni smrti. Amen.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Matej 1,18–24

Razmatranje

Nedjelja je prvi dan u tjednu kada je Bog stvorio svjetlo.
Već prva stranica Biblije govori kako je Bog u stvaranju preobrazio tamu u svjetlost:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. Vidje Bog da je svjetlost dobra; i Bog rastavi svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
(Postanak 1,1-5)

Prvo što je Bog učinio u oblikovanju stvaranja bilo je darivanje svjetla — onoga što sve prosvjetljuje i odražava njegovu slavu.

Prvo poglavlje Ivanova Evanđelja ponavlja početak Postanka: „U početku“, dodajući „bijaše Riječ“, ona po kojoj je sve stvoreno.
Ivan tu Vječnu Riječ prepoznaje kao pravo svjetlo koje svijetli u tami svijeta:
„U njoj bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima. Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Ivan 1,4-5).
Iako je Bog stvorio svjetlo na početku, tama se vratila kroz grijeh koji je odbacio svjetlo — premda ga ne može posve ugasiti.
Da bi svjetlo nadvladalo tamu, ono je uzelo našu narav, postavši jednim od nas, uzimajući tijelo:
„Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet“ (Ivan 1,9).

To je stvarnost Božića — veličanstveno svitanje Božjega ulaska u svijet rođenjem.
Stvoritelj je ušao u svoje stvorenje kako bi ga iznutra obasjao i spasio.
Njegova ljubav prema nama toliko je velika da nas nije ostavio same u tami.
Ne oprašta nam samo grijehe niti nam samo daje milost.
Rođenje Sina Božjega kao čovjeka otvara novu mogućnost rođenja za nas — da postanemo djeca Božja, kako Ivan jasno kaže:
„Ali onima koji ga primiše, koji vjeruju u njegovo ime, dade moć da postanu djeca Božja: koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga“ (Ivan 1,12-13).

Premda smo primili taj neizmjerni dar da postanemo Božja djeca, u nama i dalje postoji određena tama.
Božić je i dalje svitanje novoga svjetla koje iznova primamo svake godine.
Ali moramo paziti, čekati u tišini i istinski iščekivati ovo prosvjetljenje.
U tom iščekivanju, Abba Arsenije iz pustinje daje nam izvanredan primjer.
U odjeljku o neprestanoj molitvi zbirka izreka pustinjskih otaca donosi ovu zgodu:

Govorilo se da bi Arsenije subotom navečer okrenuo leđa zapadajućem suncu i podigao ruke prema nebu moleći sve dok mu, u zoru nedjeljnog jutra, sunce koje izlazi na Istoku ne bi obasjalo lice, a tada bi ponovno sjeo.
(Ward, The Desert Fathers: Sayings of the Early Christian Monks)

Ova praksa izražava drevnu tradiciju molitve, pa čak i slavljenja nedjeljne mise u zoru, okrenuti prema Istoku.
Molitva u tom smjeru i danas izražava iščekivanje da Kristov prvi i drugi dolazak doista donose svjetlo u našu tamu i da će On, koliko god više iščekujemo i primamo od Njega, sve snažnije izlijevati svoju milost na nas.

Pomolimo se.

Isuse, ti si sunce u usponu koje je zasjalo nad nama kada si postao čovjekom da nas spasiš.
Okrećemo se k Tebi i primamo svjetlo koje prodire u našu tamu.
Čeznem za tvojim dolaskom i uzdam se da će Tvoja prisutnost, koja ljubi, nadvladati sve što me od Tebe odvaja.
Blagoslovi moju obitelj, prijatelje i suradnike u ovom svetom vremenu kako bismo Te zajedno dočekali iznova.
To Te molim po milosti Tvojega sinovstva, Isuse, koju si nam darovao. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.