Otkupljenje stvorenoga

Hebrejima 9,1–14

Braćo, dobrodošli u Došašćni izazov s Exodus 90.

Danas slavimo blagdan Gospe Guadalupske, zaštitnice cijele Amerike. Ukazala se svetom Juanu Diegu 1531. izvan Mexico Cityja, predstavivši se njemu i svemu narodu kao Majka. To je ukazanje potaknulo najveće obraćenje na katoličku vjeru u povijesti — milijuni ljudi ušli su u Crkvu. Ovo je blagoslovljen dan da zahvalimo na daru vjere i našem jedinstvu u Kristu diljem svijeta.

Budući da je petak, danas je dan posta i nemrsa. Ipak, u čast današnjeg blagdana, ublažit ćemo jednu od svojih adventskih stega.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da se nalazimo u prisutnosti Boga koji nas ljubi. Zahvalimo Gospodinu danas za dar vjere. Zastanimo sada na jednu minutu u tišini, moleći Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj, bratstvo i sve muškarce u programu Exodus.

Gospodine Isuse, u ovoj svetoj pripravi Došašća okrećemo se tebi u iščekivanju tvoga ponovnog dolaska. Okrećemo se prema Istoku, prema mjestu izlaska sunca, da svjetlo tvoje zasja nad nama. Dok se pripremamo proslaviti tvoje rođenje, pripravi naša srca da te nanovo prime. Neka nas sjaj tvoje ljepote privuče jaslicama, da te s anđelima i pastirima slavimo. O Sjajna Zoro, sjaju vječnoga svjetla, sunce pravde: dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 9,1–14

Razmatranje

Svijet je stvoren da bude hram za čašćenje Boga. Adam je bio postavljen u vrt kao svojevrsna svetinja nad svetinjama i dobio je svećeničku zadaću – da ga čuva i obrađuje. Kad nije izvršio taj zadatak, svijet je zapao u ispraznost i danas stenje, iščekujući svoje otkupljenje. Poznata mesijanska proročka slika iz Izaijina proroštva: „Vuk će prebivati s janjetom, a ris će leći s kozlićem“ (Iz 11,6), govori upravo o obnovi stvorenoga svijeta koju će Mesija donijeti. Njegov dolazak pokrenuo je duhovnu obnovu koja zahvaća sve stvoreno.

Zaharijin hvalospjev, otac Ivana Krstitelja, koji Crkva svakog jutra moli u Jutarnjoj molitvi Časoslova, prorokuje: „Po milosrdnom srcu Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira“ — također govori o dolasku Mesije, Kneza mira. Zato je sunčev izlazak postao simbol obnove svega stvorenoga koje on donosi. Vrt Eden bio je smješten na Istoku te je smjer Istoka postao znakom onoga što smo izgubili i onoga što Bog želi obnoviti.

Kršćansko bogoslužje upravljeno je prema novim nebesima i novoj zemlji što ih Gospodin obećava. Kada Gospodinu prinosimo kruh i vino da postanu njegovo Tijelo i Krv, već tada pred okušamo preobrazbu stvorenog svijeta – prožetog Božjom prisutnošću. Nebesa i zemlja nisu suprotstavljeni svjetovi u kršćanskom životu, već se u njemu sjedinjuju. Svijet je stvoren kao znak Božje dobrote, mudrosti i ljepote, kao pokazatelj koji nas vodi k Njemu. Okretanje prema Istoku u molitvi omogućuje stvorenju da nas poučava, podsjećajući nas na dolazak Gospodnji. Papa Benedikt XVI. govorio je o tome kako smo izgubili sposobnost slušanja stvorenja i sve se više zatvaramo u same sebe:

Pita li se više itko za kozmos? Jesmo li danas doista tako beznadežno zaokupljeni samo našim vlastitim malim svijetom? Nije li danas, upravo danas, važno moliti sa svim stvorenjem? Nije li upravo danas važno otvoriti prostor dimenziji budućnosti, nadi u Gospodina koji će ponovno doći, ponovno prepoznati, štoviše živjeti, dinamizam nove stvarnosti kao bitni oblik liturgije? (Joseph Ratzinger, Duh liturgije).

Molitva prema Istoku izraz je nade u suglasju sa stvorenjem, izraz naše čežnje i iščekivanja.

Današnji blagdan daje nam još jedan mali znak kako stvorenje može očitovati Božju prisutnost. U Knjizi Otkrivenja Marija je opisana kao „žena obučena suncem“, povezana s nadom dolaska Mesije koji će iznova zasjati nad nama. Kad se ukazala Juanu Diegu 9. prosinca 1531. na brdu Tepeyac, zamolila ga je da ode mjesnom biskupu i zatraži da se na tom mjestu sagradi kapelica, u kojoj će, kako je rekla: „očitovati i pružiti svu svoju ljubav, svoje suosjećanje, svoju pomoć i zaštitu, jer ja sam vaša ljubeća Majka; Majka vaša i svih stanovnika ove zemlje; Majka onih koji me ljube, koji me zazivaju, koji me traže i koji mi se uzdaju. Ovdje ću slušati njihove vapaje i ublažavati njihovu bijedu, žalosti i boli.“ Budući da mjesni biskup nije pokazao puno interesa, Marija je zamolila Juana da ubere nekoliko ruža koje je ona sama zatim složila u njegovu tilmu, odnosno plašt. Te prekrasne kastiljske ruže nisu cvjetale u to godišnje doba, pa je njihov pronalazak sam po sebi bio čudesan znak kad je stigao pred biskupa. No čudo je postalo još čudesnije u trenutku kad je otvorio tilmu te se ukazala slika Gospe – utisnuta na njegovu tkaninu. To mjesto danas je jedno od najposjećenijih hodočasničkih svetišta u svijetu, a kroz molitve Marijine molitve i dalje svjedoči brojnim čudesnim znakovima Gospodinove skrbi nad svojim narodom.

Pomolimo se.

Gospodine, ti nam u svojoj providnosti daješ mnoge znakove svoje stalne brige i zaštite. Zahvaljujemo ti za prisutnost tvoje Majke u Guadalupi, po kojoj si po vjeri svoga naroda nastanio zemlje Amerike. Nastavi voditi naše obitelji i narode, da živimo životom koji ti je mio, kloneći se svih odvratnih grijeha protiv dostojanstva ljudskog života. Utvrdi nas u nadi u tvoj dolazak da doista postaneš svjetlo koje nas zauvijek obasjava. Sve to molimo po zaslugama Isusa koji je Mlado Sunce s visine, koje nas pohodi. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.