Ovaj Advent svakoga ćemo dana moliti Anđeo Gospodnji u zoru, u podne i u suton, rastući u nadi i razmatrajući Otajstvo Utjelovljenja. Molitvu možete pronaći u Adventskom vodiču, koji se nalazi u karuselu na vrhu kartice Danas.

Božićno drvce

Božićno je drvce, vjerovali ili ne, duboko kršćanska tradicija.
Suprotno uvriježenom mišljenju, podrijetlo božićnog drvca nije pogansko.
Istina je da su predkršćanski običaji uključivali unošenje zimzelenih stabala u domove tijekom zime, ali ne postoji izravna povijesna poveznica s tim praksama.
Božićno drvce potječe iz dviju srednjovjekovnih praksi: Rajske igre i Božićne piramide.

Rajska igra postala je popularna oko 11. stoljeća i izvodila se u crkvama, osobito tijekom došašća.
Predstavljala je stvaranje svijeta, pad Adama i Eve, te ispunjenu nadu u dolazak Spasitelja.
Jedan je predmet posebno plijenio pozornost gledatelja.
Bio je to jedini predmet na pozornici: jela s crvenim jabukama, središnji rekvizit igre.
Nažalost, oko 15. stoljeća, zbog brojnih zloupotreba koje su se uvukle u te igre, one su bile zabranjene.
Iako je sama igra zamrla, predmet koji je zadobio srca gledatelja nije: stablo s crvenim jabukama.
Ljudi su počeli unositi to drvce u svoje domove, prisjećajući se priče o Adamu i Evi, uoči rođenja Spasitelja.
Iako Adam i Eva nikada nisu službeno proglašeni svecima u latinskoj Crkvi, istočne kršćanske Crkve njeguju starodrevnu predaju njihova štovanja.

Ipak, prije nego što je božićno drvce poprimilo današnji oblik, nadahnulo se i njemačkom tradicijom — Božićnom piramidom.
Božićna piramida bila je upravo ono što naziv kazuje: drvena konstrukcija koja se razvila iz starije prakse predstavljanja Krista velikom bijelom svijećom.
Na piramidu su se stavljale brojne manje svijeće koje su predstavljale Isusa kao Svjetlo svijeta, a bila je ukrašena i grančicama, lišćem i šarenim resama.

Bilo je logično spojiti piramidu i drvce umjesto da stoje jedno uz drugo — na koncu, imali su isti oblik.
Ukrasni elementi s božićne piramide premješteni su na stablo s crvenim jabukama, a na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće nastalo je ono što danas poznajemo kao božićno drvce.
Tako je ono postalo sredstvom pamćenja ne samo Adama i Eve i njihova pada kroz Stablo grijeha, nego i Drveta života i spasenja koje nam je donijelo Svjetlo svijeta — Isus Krist.

I danas je običaj kićenja božićnog drvca na Badnjak — osobito pažljivim i prikladnim ukrasima — veličanstvena tradicija koja nas može podsjetiti na pravo značenje blagdana te nas potaknuti na razmatranje o našim prvim roditeljima i zadivljujućem Božjem naumu spasenja.
Iako je tradicija nalagala kićenje drvca na Badnjak, neovisno o tome kada ga kitimo, trebali bismo se prisjetiti simbolike zelene i crvene boje: novog života koji nam je Isus svojom krvlju zaslužio; na vrh drvca staviti anđela koji naviješta pastirima Radosnu vijest Spasenja; i dodati ukrase s jasno izraženim vjerskim značenjem kako bi se cjelina simbola dovršila.

Dok se približavamo Božiću, nastavimo moliti molitvu devetnice svetoga Andrije:

Zdravo i blagoslovljen čas i trenutak u kojem se Sin Božji rodio od prečiste Djevice Marije, o ponoći, u Betlehemu, na oštroj studeni. U tom času, molim Te, usliši moju molitvu i usliši moju nakanu, po zaslugama našega Spasitelja Isusa Krista i njegove blažene Majke. Amen.

(Izreci svoju nakanu.)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.