Izgled
Ponovno usmjerenje
Hebrejima 7,11-28
Braćo, dobrodošli u Došašćeni izazov s Exodus 90.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi. Okrenimo se Gospodinu kako bismo danas pronašli smirenost usred oluje. Uzmimo sada jednu minutu šutnje, moleći Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj, svoju bratovštinu i sve muškarce u programu Exodus.
Gospodine Isuse, u ovom liturgijskom vremenu Došašća okrećemo se tebi, iščekujući tvoj ponovni dolazak. Okrećemo se prema Istoku, prema mjestu izlaska sunca, kako bi tvoje svjetlo zasjalo nad nama. Dok se pripremamo proslaviti tvoje rođenje, pripravi naša srca da te iznova prime. Daj da nas sjaj tvoje ljepote privuče k jaslicama, da ti zajedno s anđelima i pastirima iskazujemo klanjanje. O Sjajna Zoro, sjaju vječnoga svjetla, suncu pravde, dođi i obasjaj one što prebivaju u tmini i sjeni smrtnoj. Amen.
Čitanje iz Poslanice Hebrejima
Hebrejima 7,11–28
Razmatranje
Isus je naš jamac.
U njemu se Bog i čovjek susreću i postaju jedno na način koji se više ne može poništiti.
Starozavjetno svećeništvo prinosilo je Bogu žrtve zemaljskih dobara za iskazivanje zadovoljštine za grijehe, nudeći samo simboličnu zamjenu koja nije mogla suštinski promijeniti duhovno stanje čovječanstva.
Novi savez zahtijeva novo svećeništvo jer je njegova žrtva neizmjerno veća od stare.
To je žrtva samoga Sina Božjega, najveći dar koji se uopće mogao prinijeti Ocu.
Ova je žrtva prinesena jedanput zauvijek jer, zahvaljujući svojoj savršenosti, ne treba se ponavljati.
Ono što mi trebamo jest ući u tu savršenu žrtvu.
Zato nam se ona i predstavlja u svetoj Misi, postaje naša vlastita žrtva dok prinosimo Sina Ocu, ulazeći u veliko vazmeno otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća koje nadilazi vrijeme.
To je bogoslužje središte novog zakona života, koje usmjeruje naše živote prema Ocu kroz ljubav i poslušnost Sina.
Postali smo sinovi u Sinu, živeći njegovim životom u nama, čineći naše živote njegovom savršenom žrtvom.
Kristova žrtva usmjerava naše živote prema pravome cilju.
Kardinal Joseph Ratzinger, koji će postati papa Benedikt XVI., izrekao je to u svojoj knjizi Duh liturgije kada je govorio o važnosti ad orientem: „Orijentacija je, prije svega, jednostavan izraz usmjerenosti prema Kristu kao mjestu susreta Boga i čovjeka. Ona izražava temeljni kristološki oblik naše molitve.”
Iznad svega, ad orientem odražava Isusov osobni stav neprekidnog okretanja Ocu, usmjeravanja svoje pažnje, čitavog svog bića, k Njemu.
Iz praktičnije perspektive, možemo to sagledati kroz Petrovo hodanje po vodi prema Kristu.
Sâm ne bi nikada mogao hodati po Galilejskom jezeru.
No Isus ga poziva jednostavnim riječima: „Dođi.”
Dopušta Petru da ga slijedi putem kojim jedino on, Bog-čovjek, može koračati.
Petar, međutim, skreće pogled s Gospodina i počinje se usredotočivati na druge stvari oko sebe, prepuštajući se tjeskobi zbog vanjskih, materijalnih prijetnji.
Evanđelist Matej to opisuje ovim riječima:
„Petar siđe s lađe te pođe po vodi k Isusu. Ali kad opazi vjetar, poplaši se, poče tonuti te zavapi: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i reče mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’” (Matej 14,29-31)
Kada očima vjere čvrsto gledamo u Gospodina, možemo činiti stvari koje jedino On može činiti.
On živi u nama kada smo s Njim sjedinjeni po vjeri i ljubavi, osnažujući nas svojim Duhom Svetim da živimo njegov život.
Kada se oslanjamo isključivo na sebe, okrećući poglede oko sebe i brinući se zbog „vjetra”, svih zemaljskih tjeskoba, misleći da sami moramo reagirati vlastitim snagama, tada nas te brige i preplavljuju.
Ad orientem, stoga, podrazumijeva duhovno usmjerenje koje se simbolično izražava gledanjem prema Istoku, Suncu u usponu, a stvarnu puninu nalazi u stalnom okretanju Gospodinu u pouzdanoj nadi.
To stalno usredotočenje vjere omogućuje Sinu da živi u nama, pretvarajući naša djela u njegova, uvlačeći nas u njegovu savršenu žrtvu ljubavi prema Ocu.
Pomolimo se.
Gospodine, ti si naša jedina nada.
Usred svih oluja ovoga svijeta, okrećemo se tebi da nam budeš čvrst temelj, da možemo koračati mirno ondje kamo si ti pošao prije nas.
Vodi nas po svojoj presvetoj volji, izvlačeći iz naših srdaca ljubav i poslušnost kao veliku žrtvu koja je jedno s tvojom.
To te molimo po milosti tvoga presvetoga Utjelovljenja, po kojem si nas učinio jedno s tobom. Amen.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Budi nam zaštita od pakosti i zasjeda đavlovih.
Ponizno molimo: neka mu zapovijeda Bog,
a ti, kneže nebeske vojske,
Sotonu i druge zlobne duhove,
koji na propast duša lutaju svijetom,
božanskom snagom odagnaj u pakao. Amen.