O Emanuel

Hebrejima 12,18-29; 13,1-6

Braćo, dobrodošli u Došašćanski izazov s Exodus 90.

Za dva dana slavit ćemo rođenje našega Spasitelja, dugo iščekivanog Mesije. Poznata Izaijina proročka najava govori o čudesnom znaku koji će nam pokazati dolazak Spasitelja: „Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel“ – što znači „Bog s nama“ (Iz 7,14). Naša posljednja „O antifona“ nadovezuje se na ovo proroštvo, prepoznajući Božje utjelovljenje u svijetu kako bi se sjedinio s nama:

O Emanuelu, kralju naš i zakonodavče, nado naroda i spasitelju njihov: dođi i spasi nas, Gospodine, Bože naš!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Prisjetimo se da se nalazimo u pristunosti Boga koji nas ljubi. Pripremimo mu danas žrtvu ljubavi i poslušnosti koja će mu biti mila. Zastanimo sada na jednu minutu u tišini, moleći za Božji blagoslov na nas same, naše obitelji, našu bratovštinu i sve ljude iz Exodusa.

Gospodine Isuse, u ovom došašću okrećemo ti se iščekujući tvoj ponovni dolazak. Okrećemo se prema Istoku, mjestu izlazećeg sunca, da bi nas tvoja svjetlost obasjala. Dok se pripremamo za tvoje rođenje, pripravi naša srca da te iznova prime. Neka nas sjaj tvoje ljepote privuče k jaslicama, da se s anđelima i pastirima poklonimo tebi. O Sjajna Zoro, sjaju svjetlosti vječne, sunce pravde: dođi i obasjaj one što prebivaju u tmini i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 12,18-29; 13,1-6

Razmatranje

„Neću te zapustiti niti ću te ostaviti.“

Božić ostvaruje ovo obećanje jer se Bog potpuno predao kako bi nas spasio. Mi smo se pobunili protiv njega, upali u grijeh i idolopoklonstvo, išli svojim putem. Kako bi pokrenuo djelo obnove, Bog je pozvao Abrahama i iz njegove loze podigao narod. Ali Bog je htio još više – blagosloviti sve narode darom vjere, privući nas u zajedništvo sa sobom. Isus je poput Milosrdnog Samarijanca koji je pronašao čovječanstvo prebijeno i polumrtvo uz rub ceste. Umjesto da nas prepusti našoj propasti, Bog je postao čovjekom, uzeo naše tijelo i ponio teret naših grijeha. To je ono što mislimo kad Isusa nazivamo „Emanuelom“, „Bog s nama“, jer to je njegov pravi identitet – veliki posrednik koji u sebi sjedinjuje Boga i čovjeka.

Ova povijest čovječanstva i naša je osobna priča. Bili smo izgubljeni – i pronađeni. Ranjenima nam je pristupio Bog i povio nas, kao svoje posvojene sinove. I još nam uvijek treba njegova pomoć.

Isus uskoro dolazi. Približavamo se svetom danu, poput onoga kako Poslanica Hebrejima opisuje vrhunac našega hoda vjere prema gori Sionu. Oko Krista na toj gori okupljeno je svečano mnoštvo anđela i svetaca – oni koji su postali savršeni. Na Božić ulazimo u tu svetkovinu – u radost neba koje slavi dolazak našega Spasitelja, našeg velikog Pomoćnika u trenutku naše potrebe. Naša proslava postaje dio naše hvale Bogu dok se okupljamo s obitelji i prijateljima, svjedočeći da se dogodilo nešto iznimno važno. Hrana, darovi i svjetla izriču našu radost zbog najvažnijeg događaja: Božjeg ulaska u svijet.

Kada Isus dolazi, zemlja se potresa. Doslovno će se zatresti u času raspeća, a duhovno već pri njegovu rođenju. Ništa više neće biti isto nakon što Bog postavi svoj stijeg u ovaj ranjeni svijet; sve što nije sagrađeno na njegovu temelju, srušit će se. Sve što u nama nije sveto mora se uzdrmati, mora biti pročišćeno u njegovu ognju. Ono što nam preostaje jest kraljevstvo – čvrsto uporište u gradu koji nikad neće propasti. I dok još iščekujemo taj savršeni dom, već sada ga činimo prisutnim tako što ljubimo braću u svojoj bratovštini i služimo potrebitima. Ta ljubav već sada čini Isusa prisutnim među nama i spušta nebo na zemlju. Kad sve promatramo kao dar od Boga – uključujući i bračni krevet za oženjene – postajemo zadovoljni onim što imamo, i primamo to s poštovanjem na veću Božju slavu.

Ovoga Božića, dajemo dar novorođenom Kralju – približujući mu se s anđelima i pastirima te prinoseći mu štovanje koje mu dolikuje. Bog nam iznova i iznova govori da je žrtva koju prihvaća ona koja dolazi iz ljubavi i poslušnosti, kad se sjedinjavamo sa savršenom žrtvom Isusa Krista, našega velikoga Velikog svećenika. Sama orijentacija naših crkava odražava ovu stvarnost usmjerenosti prema Kristu. Jedan od najstarijih zapisa o životu Crkve, Apostolske konstitucije iz trećeg stoljeća, navodi da se crkva treba graditi „s glavom prema Istoku“ kao znak da se i mi trebamo okrenuti Kristu – suncu u usponu koji nam donosi nadu spasenja. Kao hodočasnici prema nebeskom Sionu, orijentiramo se prema Istoku, ukorijenjeni u iščekivanju Kristova dolaska. On ponovno dolazi da ispuni sve stvari u svome Kraljevstvu, sabirući svoje sinove u veliko zborovanje prvorođenih, jedinorođenoga Sina Očeva.

Pomolimo se.

Isuse, pripremamo se proslaviti tvoje rođenje okupljeni u svetkovini s nebeskim svecima i našom obitelji. Pomozi nam da se približimo tvojoj posvetiteljskoj prisutnosti u jaslicama kako bismo i sami postali sveti i čisti. Po tvojoj prisutnosti neka Bog uvijek bude s nama i vodi nas putem prema novomu Jeruzalemu na nebesima. Neka naša proslava Božića bude vrijeme radosti i ozdravljenja za moju obitelj. To te molim po milosti tvoje presvete Utjelovljenja, po kojem si postao čovjekom. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.