Isus – Sunce

Hebrejima 13,7-21

Braćo, dobrodošli u Došašćni izazov s Exodus 90.

Naša priprava za Kristov dolazak danas doseže svoj vrhunac – na Badnjak.
Isus dolazi upravo ove noći kako bi obnovio svoju prisutnost među nama i privukao nas k sebi u jaslice.
U tišini noći, istinska zora s visine obasjat će nas, a naše će spasenje uzdignuti pravi sunčev izlazak s Istoka.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi.
Pripremimo se za susret sa svojim Spasiteljem večeras u njegovu rođenju.
Odmorimo se sada jednu minutu u tišini i molimo Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj, svoju bratovštinu i sve muškarce u programu Exodus.

Gospodine Isuse, u ovom vremenu Došašća obraćamo se tebi u iščekivanju tvoga dolaska.
Okrećemo se prema Istoku, mjestu gdje sunce izlazi, kako bi nas tvoje svjetlo obasjalo.
Kako se pripremamo proslaviti tvoje rođenje, pripravi i naša srca da te iznova primi.
Neka nas sjaj tvoje slave privuče k jaslicama, da ti se poklonimo zajedno s anđelima i pastirima.
O Sjajna Zoro, sjaju vječnoga svjetla, sunca pravde: dođi i obasjaj one koji prebivaju u tami i sjeni smrti. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 13,7–21

Razmatranje

Božić ima kozmičke posljedice.
Zato smo tijekom Došašća naglasak stavljali na temu ad orientem, promatrajući kako Krist ispunja svrhu i cilj stvorenoga kao pravo svjetlo koje ga izvodi iz tame.
Čak i datum Božića potvrđuje ovu stvarnost.

Raširila se netočna teza kako je proslava Božića 25. prosinca zapravo kršćansko preuzimanje rimskog blagdana nepobjedivoga sunca – sol invictus.
No u stvarnosti su kršćani povezali taj datum s Kristovim rođenjem prije nego što je taj manji poganski blagdan uopće zaživio.
Ipak, zajednički im je jedan važan prirodni fenomen: zimski solsticij.

Kršćani su početkom 3. stoljeća preuzeli židovsku predaju koja je smatrala da je 25. ožujka – tadašnji proljetni ekvinocij – označavao prvi dan Božjega stvaranja.
Na temelju toga, slavili su tog dana i Utjelovljenje – Kristov ulazak u Marijinu utrobu na Blagovijest – kao i Raspeće, kada je započelo Kristovo djelo novoga stvaranja.
Tako su odredili i Božić – devet mjeseci nakon Blagovijesti.
Datum je prikladan jer Kristovo rođenje označava izlazak novoga svjetla, pravoga Sunca, nad svijetom.

Veliko djelo pape Benedikta XVI., Duh liturgije, koje je bilo temelj našeg razumijevanja teme ad orientem, razmatra kako je Božić nadišao i preusmjerio drevni kult Sunca:

Činjenica da datum Gospodinova začeća i rođenja ima kozmičko značenje znači da kršćani mogu suočiti kult Sunca i preobraziti ga u pozitivni teološki izričaj božićnoga otajstva. Pisci Crkvenih otaca ostavili su veličanstvene tekstove koji izražavaju ovu sintezu. Tako sv. Jeronim u jednom božićnom nagovoru kaže: „Samo stvorenje potvrđuje naše propovijedanje. I svemir sam svjedoči istinu naših riječi. Do danas su se mračniji dani množili, ali od danas tama počinje opadati… Svjetlo napreduje, dok se noć povlači.“ Slično sv. Augustin u božićnoj homiliji u Hiponu propovijeda: „Braćo, radujmo se. Neka se i pogani vesele, jer ovaj dan posvećuje za nas ne vidljivo sunce, nego njegovo nevidljivo Stvoritelja.“ Oci se neprestano vraćaju na redak Psalma 18 (19) o suncu. Za ranu Crkvu to je postao pravi božićni psalam: Sunce, tj. Krist, jest poput zaručnika koji izlazi iz odaje svoje.

Zimski solsticij, koji se u starom svijetu obilježavao 25. prosinca, bio je vrijeme kada količina dnevnog svjetla počinje rasti.
S druge strane, blagdan svetog Ivana Krstitelja slavi se 24. lipnja – na datum ljetnog solsticija, kada dani postaju kraći.
To se tumačilo liturgijski kao odraz Ivanova proročanstva: „On (Isus) treba rasti, a ja umanjivati.“
Njegovo će svjetlo rasti dok ne ispuni sav svijet pri svom ponovnom dolasku.

Završili smo sada s razmatranjem Poslanice Hebrejima.
Vodila nas je kroz vjeru patrijarha i veliku žrtvu našega velikog svećenika Isusa, koji nam je otvorio Svetinju nad svetinjama – sam unutarnji život Boga Oca.
Čak i na kraju, pisac nas potiče da promatramo ishod njihova života i da se čvrsto držimo nade koja izvire iz naše vlastite vjere.
Poput njih, i mi moramo podnositi trpljenje radi vječnoga grada; da bismo postali njegovi građani, moramo se odreći svijeta i njegovih lažnih obećanja kako bismo se uhvatili za ono što nam Bog obećava.

Večeras u susretu s Božjim Sinom u njegovu rođenju vidimo da je došao izvan nebeskoga svetišta da nas sretne.
Želi prebivati i u našim dušama; želi nas opremiti svakim dobrim darom kako bismo mogli ispuniti misiju koju nam povjerava.
Prinijet ćemo mu žrtvu hvale dok počiva na oltaru jaslica, stajući pokraj njega zajedno s anđelima, pastirima i kraljevima, priznajući ga svojim Gospodinom i Bogom.

Braćo, Krist – naša Žrtva – prinesen je za nas u Betlehemu.
Dođimo, poklonimo mu se i proslavimo blagdan.

Pomolimo se.

Isuse, ti dolaziš da nas spasiš.
Neka tvoja prisutnost kao zora obasja nas koji prebivamo u sjeni grijeha i patnje.
Udijeli nam hrabrost da slijedimo tvoju najsvetiju volju, držeći pogled uprt u tebe i cilj koji nam postavljaš: ulazak u svoj sveti grad.
Blagoslovi naše obitelji i voljene dok se spremamo proslaviti tvoje sveto Rođenje: da to bude vrijeme ozdravljenja i obnove.
Molimo te po milosti tvoga ulaska u svijet kao vječnoga Sunca koje nikada ne zalazi. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.