Strah Gospodnji

Izlazak 9,22-35

Braćo, dobro došli u 19. dan Exodusa 90.

Ovoga petka sjedinjujemo svoj post i nemrs s Kristovim Križem.
On je vječni Sin Očev, koji nas uči kako živjeti kao ljubljeni sinovi, uživajući slobodu duha po odvojenosti od svijeta.
Prinesi danas svoju molitvu i žrtvu za sve svoje ljubljene i u potrazi za svojim „zašto“.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Priznaj danas Gospodina kao svoga Stvoritelja i ponizi se pred njim u svetom strahu.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vama, vašoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 9,22-35

Razmatranje

U sedmoj pošasti Gospodin se vraća elementima prirode kako bi izrazio svoju moć i vlast nad bogovima Egipta i oholosti faraonovoj.
Pojedinost o vremenu pšenice i pira sugerira da se Izlazak zbio usred zime, u siječnju ili veljači.

Tuča s neba opustošila je Egipat, „kakve nije bilo u svoj zemlji egipatskoj otkako je postala narodom.”
Sve je u Egiptu bilo izudarano tim božanskim činom.

Ranije smo uočili da je faraon nastojao postaviti uvjete za oslobađanje Božjeg naroda.
Umjesto da prihvati uvjetno oslobođenje, Gospodin kažnjava faraona i njegov narod zbog njegova okorjela srca.
Očekivali smo taj obrazac, pošast za pošasti.
Ali nakon sedme, događa se nešto novo.
Faraon se ispričava Mojsiju i Aronu, priznajući da je „ovaj put zgriješio.”

Mojsije vidi kroz njegovu polovičnost,
i kaže: „Ti se još ne bojiš Gospodina Boga.”
Možda su se bogovi Egipta upuštali u takve igre, ali Bog Izraelov ne.
On ne dopušta da ga se iskorištava, i ne dopušta da se od njega učini oruđe u bilo čijim nastojanjima ili planovima.

U svojoj knjizi Entering the Twofold Mystery: On Christian Conversion, biskup Erik Varden ovako govori monasima koji su bili pod njegovom skrbi dok je bio opat u Mt. Saint Bernard’s u Engleskoj:

„Uzaludno je tražiti religiju kao sredstvo za sreću — kao što je uzaludno tražiti je kao sredstvo za bilo što drugo. Ako u religiji ima istine (a ti i ja založili smo svoje živote na tome da takva istina postoji, apsolutna, beskrajno poželjna istina), ona je svrha sama sebi. Učiniti je sredstvom bit će frustrirajuće i razorno.” (147)

Kad danas pogledate u svijet, ljudi čine svakakve stvari u Božje ime, pretpostavljajući da je on na njihovoj strani protiv njihovih protivnika.
To vidimo osobito na političkom forumu.
Mi pretpostavljamo, konačna bića kakva jesmo, da poznajemo beskonačni um i vrijeme svemogućega Boga.
To je opasno područje za čovjeka i ne slijedi put mudrosti.

Prorok Izaija izražava ovu istinu na ikoničan način: „Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti — riječ je Jahvina. Visoko je nad zemljom nebo, toliko su puti moji viši od vaših putova i misli moje od vaših misli” (Izaija, 55,8-9).

Ono što faraonu nedostaje, a što mi moramo njegovati u svojim dušama i srcima, jest strah Gospodnji.
Strah Gospodnji nije psihološka nervoza pred lažnom slikom Boga.
Strah Gospodnji početak je mudrosti, ponizno čuđenje i strahopoštovanje pred njegovom svetom prisutnošću.

Snažna slika koja nam može pomoći da vizualiziramo taj strah Gospodnji jest vrsta straha koji otac ili majka imaju kada u naručju drže novorođenče.
Zamotaju dijete, drže ga s velikom pažnjom, podupiru mu glavicu rukom i uvijek imaju na umu da je ono ranjivo, osobito u najranijim danima, te „strahuju” za njegovu dobrobit.
Pažljivi su i obzirni u svojim pokretima kako bi zaštitili svoje dijete od nezgoda ili bilo kakvog oblika štete.

Ispravan strah Gospodnji je ovakav.
To je strah da ćemo se zbog grijeha odijeliti od svete Božje prisutnosti i izgubiti baštinu koju smo primili kao njegovi sinovi.
Naša baština nije ona koju smo zaslužili, nego ona koju smo izabrani primiti prije sve vječnosti od našega Dobrog Oca.
Ali to je baština koju možemo proćerdati ako je ne cijenimo i ne štitimo.
Ispravan strah Gospodnji ponizuje nas pred Bogom.
Pomaže nam sjetiti se da ovisimo o Gospodinu da nas učvrsti u istini našega identiteta kao njegovih sinova, da se pobrine za naše potrebe i potrebe naših obitelji te da nas zaštiti da ne izgubimo svoje mjesto u njegovu kraljevstvu.

Zanimljivo je promatrati novu otvorenost prema kršćanskoj vjeri koju danas doživljavamo u dijelovima svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države.
I ohrabrujuće je vidjeti porast religioznosti među mladim muškarcima.
Kad smo započeli Exodus 90 prije deset godina, trendovi su bili u suprotnom smjeru i opadali, i u mnogočemu, upravo je to ono za što smo molili i nastojali odigrati svoju ulogu u tome da se to dogodi u društvu.
Vjera sve više djeluje „u sezoni”, što je lijepa stvar.

Osobito u ovom vremenu trebamo njegovati ispravan strah Gospodnji i krepost poniznosti, po kojoj sjeme vjere može u nama doći do pune zrelosti.
Mentalitet svijeta je bez načela i hirovit.
Ono što je danas u trendu, u sezoni, sutra će biti izvan sezone.

Sjetite se faraonovih postupaka.
Naš Bog nije oruđe koje se koristi za osobnu korist ili za napredovanje našega mišljenja.
On, Svemogući, treba biti predmet straha, ljubećeg i ispravnog, kao njegovih sinova.
Njegovo vrijeme i njegovi putovi nisu naši.
Dopustite mu da vas vodi.

Pomolimo se.

Oče nebeski, duboko smo zahvalni za tvoju ljubav koja se bori za nas, koja je oslobodila Izraela iz Egipta i koja nas oslobađa od grijeha i smrti. Dok nas oslobađaš, želimo te štovati — ne kao sredstvo za bilo koji drugi cilj, nego zato što si toga vrijedan. Štujemo te jer si toga vrijedan. Dok danas činimo ova djela štovanja kroz svoju askezu, svoju molitvu i svoju vjernost u bratstvu, držimo tebe kao svrhu u vidu za sve drugo što činimo. Pomozi nam biti vjerni. I dok vidimo pozitivne trendove u religiji oko nas, ne daj da djelujemo zato što nas to čini popularnima ili nam pomaže da se uklopimo. Umjesto toga, nastavi pročišćavati naše motive kako bi naša ljubav prema tebi bila bezuvjetna. Pomozi nam držati ovo dragocjeno blago — tako lako slomljeno našim hirovitim i lutajućim srcima — sa strahom i poštovanjem. Nauči nas držati svetim i dragocjenim blago našega odnosa s tobom i ne izgubiti prigodu ni za jedno djelo časti i štovanja koje danas možemo prinijeti. Ovu molitvu prikazujemo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.