Izabran i Pozvan

Izlazak 3,7-12

Braćo, dobrodošli u 8. dan programa Exodus 90.

Posljednji put, prije nego započnemo s razmatranjem Svetog Pisma, želimo vam uputiti riječ ohrabrenja.

Izazovi su prisutni u svakom vremenu zbog posljedica grijeha i utjecaja đavla. Tako će uvijek biti. Ipak, izazovi našeg vremena su golemi i svi to osjećamo.

Kada gledamo svijet oko sebe, lako je čovjeku izgubiti nadu.
Je li ovo ono što je Bog namijenio svome narodu?
Što bi naši preci u vjeri, koji su prolili krv da bi je sačuvali, rekli danas?
Što uopće ja mogu učiniti da nešto promijenim?

Uobičajeno je da muškarci klonu duhom, da postanu cinični i sarkastični.
Lako je sjediti i kritizirati vođe, misleći da se osobno ništa ne može učiniti.

Ali, ljudi moji, ovo je naše vrijeme…

Ovo je vrijeme koje nam je Otac, u svojoj nepogrešivoj providnosti, povjerio.
Nismo stvoreni za prošlost, niti za budućnost — već za sadašnji trenutak.

Ono što je rijetko u današnje doba jest da muškarac prihvati izazove s duhom hrabrosti i učini nešto konkretno; rijetko je kročiti starim putem koji ste započeli – putem molitve, askeze i bratstva; a još je rjeđe odgovoriti s puninom velikodušnosti na milosti i darove koje vam Bog daje.

Utjecaj dobrog i svetog muškarca poput tebe, koji svoju istinsku narav crpi iz činjenice da je sin Božji, a zatim dijeli Božju ljubav s onima koji su mu povjereni (posebno sa svojom suprugom, djecom, braćom i sestrama u vjeri te lokalnom zajednicom), nemjerljiv je.
Plodovi života čovjeka koji je vjeran Bogu šire se kroz generacije i u vječnost, nevidljivom i trajnom snagom.

Hvala ti.
Hvala ti što si rekao „da“ ovom putovanju.
Gospodin, koji je započeo tvoj Izlazak, neka ti po svojem vremenu podari oslobođenje.
Neka ti udijeli svaku milost i blagoslov kako bi se tvoj Izlazak priveo ispunjenju.
I neka po sebi nov način dođe prebivati u svakome od nas ove godine.

Muškarci, ovo je naše vrijeme…
Ujedinimo li se u molitvi i žrtvi, po uzoru na Krista i naše očeve u vjeri, možemo i trebamo postati obnova koju tražimo — i koju svijet danas očajnički treba.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Odazovi se glasu Gospodnjem koji te danas poziva služiti Njemu i drugima. Uzmi jednu minutu tišine i pomoli se za Božji blagoslov nad tobom, tvojom obitelji, bratovštinom i svim muškarcima u Exodusu.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 3,7-12

Razmatranje

Prvi korak prema slobodi nije odmah suočavanje s onim što je krivo.
Prvi korak je upoznati Onoga koji nas zaista može osloboditi.

Kod gorućeg grma Bog otkriva Mojsiju da je On Bog njegovih otaca: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.
Priziva njegovo naslijeđe, i u odgovoru, pred imenima tih velikih ljudi koje je izabrao jedini, pravi Bog — Mojsije zaklanja lice.

Ali Gospodin iznenađujuće odgovara na Mojsijev strah.
Umjesto da prekori njegov strah ili mu kaže da bude „muško“ zbog misije, On mu kaže:
„Vidjeh jade naroda svoga u Egiptu. Čuo sam vapaj njegov na tlačitelje; znam mu patnje. Siđoh da ga oslobodim iz ruku Egipćana.“

Na Mojsijev strah, Bog pokazuje Mojsiju svoje srce.

Bog Izraelov nije apstraktan niti udaljen od stvorenja.
On ga nadilazi, jer nije dio stvorenja – kako su pogani vjerovali.
On je Stvoritelj, i razlikuje se od djela svojih ruku.
Ali On ostaje posvema blizak, daleko prisutniji nego je Mojsije to mogao zamisliti.

U punini vremena, Isus nam otkriva istinu: Bog je Trojstvo Osoba — Otac, Sin i Duh Sveti.
On je Otac koji šalje svoga Sina, kako bi njegov Duh mogao prebivati u našim dušama i srcima.
Bog Staroga zavjeta je isti Bog Novoga.
Danas jasno vidimo očinstvo Božje u djelovanju.

Kada dođu teška vremena, kada i sami trpimo poput Izraelaca, često instinktivno pitamo:
„Vidiš li? Čuješ li me? Razumiješ li? Gdje si?“

A Bog odgovara: „Vidjeh, čuh, znadem, i siđoh.“

Sveti Ivan Henry Newman, engleski svetac 20. stoljeća i novi crkveni naučitelj, propovijeda ovu istinu na jedinstven način, vrijedan dugog citiranja:

Bog te osobno promatra, tko god bio.
On “te zove po imenu.”
Vidi te i razumije, jer te stvorio.
Poznaje što je u tebi – tvoje osjećaje, misli, sklonosti, snagu i slabosti.
Gleda te u dan tvoga veselja i u dan tvoje tuge.
Suosjeća s tvojim nadama i napastima.
Zanima se za sve tvoje brige i sjećanja, sve uzlete i padove tvoje duše.
Prebrojio je i dlačice tvoje glave i cijev tvoje puti.
Obuhvaća te i nosi u svojim rukama; podiže te i spušta.
Promatra tvoje lice, bilo nasmijano ili u suzama, bilo zdravo ili bolesno.
Nježno gleda tvoje ruke i noge; čuje tvoj glas, otkucaje tvoga srca i sam tvoj dah.
Ne voliš samoga sebe više negoli On tebe.
Ne zazireš od boli više no što On s nevoljom gleda da je podnosiš; a ako ti je daje, daje je kao što bi je sam sebi dao – ako si mudar – za veće dobro koje dolazi poslije.
Ti nisi samo Njegovo stvorenje (iako se On brine čak i za vrapce i sažalio se nad “mnogobrojnom stokom” u Ninivi), ti si čovjek otkupljen i posvećen, njegov posvojeni sin, obdaren dijelom slave i blaženstva koje od Njega vječno izvire k Jedinorođenome...
Što je čovjek, što smo mi, tko sam ja da bi se Sin Božji tako sjećao mene? Tko sam ja, da bi me uzdigao gotovo od đavolske naravi do anđeoske? Da bi promijenio samu narav moje duše, nanovo me stvorio, mene koji sam od mladosti bio grješnik — i da bi On sam prebivao u samom ovom srcu mom birajući ga kao hram? Tko sam ja, da bi Bog Duh Sveti ušao u mene i uzdignuo moje misli nebu "uz uzdahe neizrecive"?

Vidjeh, čuh, znadem, i siđoh.

Ali Mojsije, tebe pozivam, tebe biram za ovu misiju.

„Tko sam ja da idem faraonu i izvedem sinove Izraelove iz Egipta?“
To je pitanje poniznog čovjeka, izmučenog iskustvom, svjesnog vlastitih ograničenja.
Bog može činiti čudesna djela upravo s takvim čovjekom, s takvim stavom — i bira Mojsija da krene u pustolovinu s božanskom svrhom.

Bog ga tješi jednostavnim riječima: „Ja ću biti s tobom.“
A potvrdu objave jamči znakom: „A ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, štovat ćete Boga na ovoj gori.“

Jamstvo koje Mojsije prima jest prisutnost Božja, koji mu obećava da će biti s njim.
Ali primijetite: znak da ga je uistinu poslao Bog doći će tek u budućnosti, nakon što odgovori.
Mojsije mora neko vrijeme nositi u sebi pitanje — je li pozvan — bez vanjske potvrde.

Kad Gospodin zove po imenu, obećava da će biti s nama.
Ali mi moramo iskoračiti u vjeri, spremni ući u pustolovinu s Gospodinom, čekajući potvrdu poziva i ustrajući kroz sumnje koje dolaze iznutra i izvana.

Pomolimo se.

Oče nebeski, hvala ti što se objavljuješ meni, što mi pomažeš spoznati da imam dobrog Oca, da imam Spasitelja u Isusu Kristu, tvome Sinu, i da si, u snazi Duha Svetoga, uvijek sa mnom.
Hvala ti što mi pomažeš da upoznam samoga sebe i svoju misiju.
Hvala ti što mi, unatoč mojim nedostatnostima i nesigurnostima, daješ svoje vlastito društvo, što hodaš sa mnom i obećavaš da ćeš uvijek biti uz mene.
Pomozi mi ustrajati u svim sumnjama dok izvršavam svoju misiju na ovome svijetu.
Pokaži mi put, i ja ću ostati uz tebe, počevši od danas.
Ovu molitvu uznosim u ime Isusa, Gospodina našega. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

---

Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu

Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Budi nam zaštita od pakosti i zasjeda đavlovih.
Ponizno molimo: neka mu zapovijeda Bog,
a ti, kneže nebeske vojske,
Sotonu i druge zlobne duhove,
koji na propast duša lutaju svijetom,
božanskom snagom odagnaj u pakao. Amen.