Jaganjac Božji

Ivan 1,29–34

Braćo, dobrodošli u 14. dan Exodus 90.

Danas je nedjelja, Dan Gospodnji, koji slavimo u čast Isusova uskrsnuća od mrtvih.
Dan je to koji nam je darovan kao dan slobode, za počinak i uzdizanje duha prema najuzvišenijim stvarima.
Posebno izdvajamo ovaj dan kako bismo iskazali čast Bogu – polazeći na svetu misu, ali i slaveći kroz obiteljske trenutke, obrok i djelatnosti koje vode k miru i ispunjenju.
Posvetite ovaj dan Gospodinu i radujte se daru slobode, ublažavajući jednu od tjelesnih stega na koju ste se obvezali.

U današnjem Evanđelju sveti Ivan Krstitelj prepoznaje Isusa kao Jaganjca Božjega, upućujući na pashalnog jaganjca iz knjige Izlaska.
Pridružujemo mu se u klanjanju, dolazeći pred Isusa – Jaganjca koji je bio zaklan – u njegovu pashalnom otajstvu koje se slavi na svakoj svetoj misi.

Danas će naš duhovni pratitelj, o. Boniface Hicks, podijeliti svoje razmatranje na ulomak iz Evanđelja.
Primimo ove riječi u svoja srca i dopustimo Duhu Svetomu da nas preobrazi u muškarce po liku Kristovu.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da se nalazimo u prisutnosti Boga koji nas ljubi.
Prepoznaj Isusa danas kao Jaganjca Božjega darovanog za tvoje spasenje.
Zastanimo sada u minuti tišine, moleći Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj, svoju bratovštinu i sve muškarce u programu Exodus.

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Ivan 1,29–34

Razmatranje

Današnje nam čitanje donosi snažan trenutak u kojem Glas susreće Riječ, Krstitelj Gospodina kojemu je pripravio put, prorok izvor sve proroštva, a čovjek svoga Boga.
Ovaj susret s Isusom Kristom na obali Jordana znak je i za nas dok prolazimo svojim putem Izlaska – isto tako prolazeći kroz Crveno more i ulazeći u pustinju, gazeći prema Jordanu i Obećanoj zemlji.
Krštenje postaje put – krštenje koje je pripravio sam Isus svojim krštenjem.

Krstitelj je izišao u pustinju ne znajući što će točno pronaći, što će se dogoditi ni kako će se stvari odvijati, ali u pouzdanju da krsti upravo radi Onoga koji dolazi.
Njegovo poslanje bijaše radi Njega – da ga prepozna i pokaže kada se pojavi: Isusa Krista, Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta.
To je bio jedini smisao i središte Ivanova života, rada i poslanja.
Takvo bi trebalo biti i naše poslanje.

Na što upućuje tvoj život?
Je li usredotočen na Isusa Krista?

Ivan je znao da je susreo Mesiju po silasku Duha Svetoga.
Duh Sveti je taj koji nas može tako snažno usmjeriti na Krista, jer se on raduje kad je Isus Krist uzvišen u našim srcima.
Njegova velika želja jest da Krist bude proslavljen u svakom srcu.
Duh Sveti izvodi hvalu iz naših srdaca i poslušnost vjere u nama.
On nas preobražava, jer je najveći oblik odavanja časti – nasljedovanje.
Djelujući poput Krista, uzdižemo ga iznad svega.
A najbolji način da djelujemo poput Njega jest da postanemo kao On – da budemo preobraženi u Njega.
To je djelo Duha Svetoga, koji izlazi iz svoje velike čežnje – da Krist bude uzvišen u svakom srcu.
On uvijek kuca, uvijek djeluje, uvijek potiče, i želi nas preobraziti.
Nikada nas ne gura dalje od onoga što smo spremni prihvatiti.

Ali danas pred nas stoji izbor.
Hoćemo li prihvatiti?
Hoćemo li dopustiti Duhu Svetomu da nas preobrazi?

A što uopće znači djelovati kao Krist, nasljedovati Krista, postajati poput Krista?
Uvijek se to ostvaruje u dimenziji ljubavi.
Isus nas poziva da ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas – da ljubimo više poput Njega, da ljubimo Boga Oca kao što On ljubi Oca, i da ljubimo svoju braću i sestre kao što On ljubi nas.
Ponekad to izgleda tako jednostavno – kao malo više strpljenja, kao pogled vjere koji u drugima vidi djecu Božju, kao postupanje prema drugima kao prisutnosti Božjoj, a ne da ih svedemo na problem ili priliku.
Osjetljivost našeg srca i pažnja koju pridajemo svojoj braći i sestrama danas mogu biti preobraženi po snazi Duha Svetoga.

Postoje mnoge slikovite i snažne slike Duha Svetoga – a možda muškarce neke od njih posebno privlače.
Pismo prikazuje Duha Svetoga kao oganj koji silazi s neba; kao vjetar – silu koja pokreće i nosi; kao oblak, koji je neproziran, tajanstven i skriven, među ostalim slikama.
No također nam se Duh Sveti prikazuje u liku goluba, što na prvi pogled možda ne djeluje baš muževno.
Ali kad dublje pogledamo, otkrivamo mnogo više nego što se čini.
Pri proučavanju Pisma ključno je pitanje: Gdje se još ova slika pojavljuje?
Prije nego se golub spomene u prvom poglavlju Evanđelja po Ivanu, najprije ga nalazimo u Knjizi Postanka.
Nakon potopa, Noa pušta goluba kako bi ispitao je li se tlo osušilo.
Kad se golub ne vrati, Noa zna da je potop završio.
Tako golub postaje simbol mira.
Nakon velikog nemira i oluje, nastupa mir.
Golub i grančica masline koju nosi postaju trajni znakovi mira.

To je jedan od načina na koji možemo danas primiti Duha Svetoga.
Trebaš li mir?
Je li tvoj život u kaosu?
Uzburkano ti je srce?
Teško ti je usmjeriti pažnju?
Teško ti je gledati jasno jer si u obrambenoj reakciji, izvan zone smirenosti, boriš se biti prisutan za druge?
Zazovi Duha Svetoga – Duha mira – da siđe na tebe.

Golub se također često spominje u Levitskom zakoniku.
Bio je to prinos dopušten ljudima koji si nisu mogli priuštiti bogatiju žrtvu – žrtva siromaha.
Ovdje nam se daje dopuštenje da Bogu prikažemo svoje siromaštvo.
Ne moramo se sramiti što nemamo žrtvu bogataša, što nismo dosegli najviše razine askeze, što nam je molitva bila nesavršena, što smo zakazali.
Prinosimo svoje siromaštvo.
Duh Sveti nam tu pomaže.
Na taj način postajemo slični Kristu koji, premda bogat, postade siromašan poradi nas, da bismo mi njegovim siromaštvom postali bogati – bogati povjerenjem u Oca, sigurni da nas On prima u našem siromaštvu.
Prikažimo mu svoje padove: svoj pad u vjernosti, nesposobnost da ljubimo i budemo prisutni poput Krista.
Prikažimo to danas.
Duh Sveti će nam pomoći.

Golub zauzima važno mjesto i u Pjesmi nad pjesmama, gdje postaje simbol zaručnice.
Golubica je prisutna usred predivne ljubavne priče – romantične ljubavi koja pokreće srce.
Kao muškarci, znamo za tu ljubav – privlačnost prema zaručnici, želju da je štitimo i služimo joj, poziv da otkrijemo njezinu ljepotu načinom na koji se prema njoj odnosimo.
Duh Sveti nas preobražava da možemo postati poput Krista – božanskog Zaručnika – koji dolazi spasiti svoju zaručnicu i pokazati joj koliko je dragocjena.

Slika golubice također nam daje dopuštenje da uzdišemo.
Golubica se pojavljuje u Psalmima i u Izaiji zbog svoga tužnog glasa.
I tako naše vlastito jecanje postaje molitva.
Prisjećamo se Duha Svetoga koji se zauzima za nas kad ne znamo moliti kako valja – uzdisajima neizrecivima.
Duh Sveti djeluje u nama kad vičemo bez riječi – kad samo znamo da trebamo.
On uzdiše s nama i uzdiže naša srca k Bogu.

Braćo, pozvani smo sabrati sve što je bilo do sada i zakoračiti u ovaj novi tjedan preobraženi u Krista, odlučni ljubiti kao što On ljubi, puni pouzdanja da će nam Duh Sveti pomoći.
On će unijeti mir u naš nemir.
On će nas primiti u našem siromaštvu.
On će iznova pokrenuti veliku ljubavnu priču.
I kad zapnemo i trpimo, uzdisat će s nama i voditi nas k Bogu koji nikada ne iznevjerava.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, ti nam daješ sve što nam je potrebno da nastavimo ovo hodočašće Izlaska.
Hvala ti što nas pozivaš na tako prekrasan put – sa svim njegovim borbama i pogrešnim koracima, njegovim teškoćama i padovima kojima smo već svjedočili.
Primi naš siromašan prinos.
Obnovi svoju ljubav u nama.
Učvrsti naš identitet ljubljenih sinova i pomozi nam da vapimo kad u nama raste čežnja za nečim boljim, ljepšim – za Obećanom zemljom, za prijelazom preko Jordana, za radošću dolaska kući, k tebi.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.