Poslušan čovjek

Mir, draga braćo.

Danas je srijeda, kada se postom i nemrsom prisjećamo Isusove izdaje. To je malen, ali stvaran način da uđemo u žalost toga trenutka — da budemo uz Krista dok ga predaju. Neka naša glad danas bude molitva. Neka nas podsjeti na cijenu našega otkupljenja i privuče u dublju vjernost Gospodinu, koji je bio izdan i dao se predati iz ljubavi prema nama.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Uzdaj se danas u njegovo vodstvo, jer on je Put. Uzmimo sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 16,25-35

Razmatranje

Slobodan je čovjek čovjek poslušnosti — ali moramo razumjeti što istinska poslušnost obuhvaća. Pobuna Datana, Abirama i Koraha rasvjetljuje ovo pitanje.

Bog je s njihovim djelima postupio strogo. Psalam 106 prepričava što se dogodilo: “Kad su ljudi u taboru zavidjeli Mojsiju i Aronu, svetcu Gospodnjemu, zemlja se otvorila i progutala Datana, i prekrila četu Abiramovu. Oganj također planu među njima; plamen spali opake” (Psalam 106,16-18).

Pobunjenost Rubenovih sinova našla je svoje pravo mjesto u paklu, a oganj iz prisutnosti Božje uništio je Korahovu drskost u zahtijevanju svećeništva. Izraelci su bili očišćeni od svoga grijeha i postali spremniji primiti dar Obećane zemlje.

U našoj borbi da postanemo ljudi vjere i poslušnosti, možemo naići na određene zablude o karakteru poslušna čovjeka. Široko rašireno mišljenje u našem svijetu jest da poslušnost znači slabost. Snažan čovjek ne prigiba svoju volju nikomu drugomu; ide svojim putem. Slab je čovjek onaj koji čini što mu se kaže. Nema sumnje da postoji vrsta lažne poslušnosti koja proizlazi iz slabosti. Postoji podložnička poslušnost koja želi izbjeći sukob pod svaku cijenu, i koja se povija pred onim vjetrom koji trenutačno najjače puše. Budimo jasni: to nije kršćanska poslušnost. U Kristu poslušnost dolazi iz srca i zahtijeva snagu. Slušati znači hoditi putem slobode. Ta tvrdnja može zvučati proturječno, ali istinita je.

Bog nas je stvorio da napredujemo i rastemo jaki pod brigom njegove istine i ljubavi. Istina i ljubav najjače su stvari na svijetu. Njihovo je ishodište u samome Bogu, u dinamičnom životu Presvetoga Trojstva. Kada smo ispunjeni Božjom ljubavlju i životom te živimo u njegovoj istini, nepokolebljivo smo jaki i slobodni. Poslušnost je stanje uma i volje koje nastoji biti potpuno suobličeno istini i ljubavi Božjoj. Isus, Sin Božji koji je postao čovjekom, došao je među nas kao najslobodniji čovjek koji je ikada živio, i ujedno kao čovjek potpune poslušnosti Ocu. Isus nas oslobađa uvodeći nas u vlastitu poslušnost Ocu. Poslušnost je upravo biljeg slobode. Nijedan čovjek nije toliko porobljen kao onaj koji ustraje na tome da će odgovarati samo samome sebi.

Poslušan čovjek gradi svoju kuću na stijeni, na Kristu. On zna da će u Kristu naći sve što je dobro i istinito, i prione da od njega primi sve što može. On podlaže svoj um umu Kristovu. On podlaže svoju volju volji Kristovoj. Čineći to, ne odriče se dijela sebe: on nalazi sebe, jer Krist je temelj njegova bića i izvor njegove snage, života i identiteta. Što je veća njegova poslušnost Bogu, to postaje snažniji i slobodniji.

S druge strane, kao što Isus uči svoje učenike da budu poslušni Bogu, svemu što je istinito i dobro, Isus nas također uči da budemo neposlušni. Isus dobro zna da je podložnička poslušnost đavlu ropstvo; poslušnost tjelesnomu sebstvu ropstvo je; poslušnost putovima paloga svijeta ropstvo je. Isus nas uči da budemo radikalno neposlušni svemu što je protivno istini i dobru. Mučenik je uzor poslušna čovjeka. U svojoj podložnosti Bogu, spreman je biti neposlušan svim silama paloga svijeta, čak do točke prolijevanja vlastite krvi. Nema veće snage od toga. Kako je G. K. Chesterton jednom rekao, čovjek raste u visinu klečeći pred Bogom.

Pobuna protiv Boga najstariji je, najgori i najrazorniji od grijeha. Ona ubija one koji su njome zahvaćeni. Živimo u dobu koje je romantiziralo tu pobunu i koje neposlušnost Bogu smatra najvišom krepošću. Kao rezultat toga, kada zauzmemo stav o istinskoj poslušnosti, naći ćemo se u sukobu s velikim dijelom našega svijeta. Ali u tome za kršćanskoga čovjeka nema ničega novoga. “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego je mrzio vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi ljubio svoje; ali budući da niste od svijeta, nego vas ja izabrah iz svijeta, zato vas svijet mrzi” (Ivan 15,18-19).

Želimo li neuobičajenu slobodu? Onda budimo ljudi neuobičajene poslušnosti, ljudi koji trče za svojim Učiteljem kad god i gdje god nas pozove.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse Kriste, postao si poslušan do točke prolijevanja svoje krvi na Križu. Ipak, učinio si to iz ljubavi. Oprosti mi, jer sam se bunio na previše načina. Koliko sam puta tražio slobodu i ispunjenje u svome vlastitom ograničenom sebstvu! Nauči me gledati izvan sebe i ljubiti te cijelim svojim srcem i umom. Želim ti biti poslušan, jer znam da si ti izvor sve istine i da je sve prazno bez tebe. Ojačaj me i stvori u meni čisto srce da po poslušnosti prebivam s tobom sada i u svu vječnost. Molim te to u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.