Plod lijenosti

Brojevi 14,2-10

Mir, draga braćo.

Danas se postom i nemrsom od mesa pridružujemo Isusu raspetomu. Ovaj petkom čin pokore, dragovoljno prinesen iz ljubavi prema njemu i iz želje da postanemo muškarci kakvima nas poziva da budemo, velik je protuotrov lijenosti. Neka u našim životima donese plod slobode i povede nas u zajedništvo s njime za svu vječnost.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Odbaci prazninu ugode i prihvati njegov veliki naum za tebe danas. Sada uzmi jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 14,2-10

Razmatranje

Bog je bio odlučio učiniti nešto veliko s Izraelcima. Oslobodio ih je od njihovih neprijatelja i pozvao ih u jedinstveni savez sa samim sobom. Namjeravao je prebivati s njima, dovesti ih do samih visina bitka dijeleći s njima svoj vlastiti božanski život. Pozivao ih je da s njime sudjeluju u spasenju svijeta, tako da u njima budu blagoslovljeni svi narodi. Sv. Pavao govori o tim izvanrednim povlasticama u svojoj Poslanici Rimljanima: „Oni su Izraelci, i njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i davanje Zakona, i bogoslužje, i obećanja; njihovi su praoci, i od njih je, po tijelu, Krist. Bog, koji je nad svime, neka je blagoslovljen dovijeka” (Rimljanima 9,4–5). Zbog uzvišenosti njihova poziva, mnogo se od njih zahtijevalo. Trebali su odgoj za istinsku veličinu kako bi silni Bog mogao prebivati među njima i po njima izvršavati svoja spasiteljska djela.

Neki su bili dorasli zadatku, ljudi velikodušnosti, istinske veličine duše. Među njima je bio Mojsije, kojega Pismo naziva najkrotkijim čovjekom na licu zemlje. Još jedan bio je Jošua, koji bi ostajao u Svetištu da nasiti svoju ljubav prema Božjoj prisutnosti. Pinhas je bio velika duša čija će revnost protiv idolopoklonstva zadobiti naklonost kod Gospodina. A Kaleb, hrabar i pun vjere, uvijek je bio spreman boriti se za Obećanu zemlju. Ali većinu Izraelaca svladala je malodušnost, malenkost duše. Kao rezultat toga, postali su obeshrabreni. Željeli su lakoću i sigurnost radije nego veličinu. Dopustili su da ih zarobi strah, i redovito su srdili Boga svojom neprestanom čežnjom da se vrate u svoje prijašnje ropstvo. Zamjerali su teškoće pustinje i opirali se Mojsiju kad god ih je vodio prema nečemu uzvišenom i teškom. U suočavanju s tom napasti Bog je ponekad tješio i hrabrio Izraelce, a ponekad ih je kažnjavao i plašio; ali bilo da je njegov dodir bio težak ili blag, uvijek je radio na tome da očisti svoj narod kako bi se mogli uzdići do veličine svoga poziva i ući u slobodu koju je za njih pripravio.

Može nam se činiti čudnim da su mnogi među Izraelcima neprestano htjeli vratiti se u ropstvo Egipta. Skloni smo misliti o ropstvu kao o nesumnjivom zlu, stanju koje nitko ne bi poželio ni pod kojim uvjetima. No istina je složenija. Ropstvo kao ideja, i u svom najočitijem pravnom izrazu u kojem je jedno ljudsko biće u vlasništvu drugoga kao imovina, odbojno nam je. Ali unatoč toj odbojnosti, u nama ostaje trajna napast da se podvrgnemo ropstvu u drugim i suptilnijim oblicima. Ropstvo ima svoje koristi. Nudi sigurnost i zaštitu pravilnosti. Oslobađa roba od rizika odgovornosti i izazova inicijative. Može biti utočište ugode, način da se izbjegne tjeskoba budućih mogućnosti. Koliko god se činilo nevjerojatnim, stalna je tema u ljudskoj povijesti ne samo to da su neki ljudi spremni porobiti druge, nego i to da mnogima, možda većini među ljudima, teško pada željeti i zadržati istinsku slobodu. Previše smo spremni zamijeniti opasnost uzvišenog poziva za sigurnost ropstva, bilo da to dolazi kao podložnost egoističnoj samovolji, ili oholosti i ogorčenosti, ili tjelesnim požudama, ili sili moćne osobnosti, ili preširoko zahvaćajućoj vlasti, ili vladajućim ideološkim strujama, ili pomodnostima i modama trenutka. Napast da ostanemo mali i vratimo se sigurnosti podložništva uvijek je prisutna. Ako želimo hoditi putem istinske slobode koji je utrt Kristom, trebamo biti odgojeni za veličinu duše, za velikodušnost.

„Kršćanine, sjeti se svoga dostojanstva i, sada kada imaš udjela u samoj Božjoj naravi, ne vraćaj se na svoje prijašnje nisko stanje griješeći”, tako je propovijedao sv. Leon Veliki, papa iz 5. stoljeća. Braćo, uzmimo taj poticaj k srcu. Zbacimo okove lijenosti koji tako tijesno prianjaju uz nas i, stavljajući svoje pouzdanje u Gospodina, uhvatimo se za uzvišenu sudbinu koja je pred nama, zanemarimo sva lažna i zla izvješća, i držimo svoja srca uzdignutima u spoznaji onoga što je Bog učinio i što čini u nama i u svijetu.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, doveo si nas u ovu korizmenu pustinju da nas izliječiš i učiniš cjelovitima. Ojačaj me u trenutku napasti da se ne vratim svome prošlom ropstvu. Ne napusti me kad god mi se život onih koji se prepuštaju svojim grijesima učini privlačnijim od života koji mi obećavaš kao svom sinu. Pomozi mi sjetiti se na što si me pozvao. Daj mi milost da se tebi obratim s punim pouzdanjem da ćeš mi dati ono što je potrebno da svladam ove zapreke. Nauči me ne samo izbjegavati svoje prijašnje grijehe, nego ih i mrziti te iznad svega željeti tebe. To molim u Isusovo ime. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.