Napast nezahvalnosti

Brojevi 10,11-13.33-34; 11,1-6

Mir, braćo.

Ponedjeljkom tijekom korizme Crkva nas poziva da se spomenemo svih vjernih pokojnika.
Pridružujemo se ovoj lijepoj tradiciji moleći prilagodbu Časoslova za pokojne, koju možete poslušati na kraju današnjeg razmatranja i pronaći u vrtuljku na vrhu današnje kartice aplikacije.

Ondje ćete također pronaći našu Knjigu mrtvih, koja sadrži imena i fotografije mnogih muškaraca iz Exodusa koji su otišli prije nas, zajedno s popisom preminulih voljenih osoba na dnu.
Potičemo vas da pošaljete imena svih pokojnih muškaraca iz Exodusa koji još nisu uključeni u Knjigu, kao i imena vaših preminulih voljenih osoba za koje biste željeli da svi muškarci iz Exodusa mole.
Uzdignimo ih danas u molitvi, povjeravajući ih Božjem milosrđu.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Zahvali mu na brizi i ljubavi koju ti je iskazao.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vama, vašoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima iz Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 10,11-13.33-34; 11,1-6

Razmatranje

Na našem putu prema slobodi neizbježno će doći trenutak kada će se tama i praznina naših starih navika učiniti privlačnijima od slobode za kojom čeznemo.
Dok započinjemo promatranje napasti s kojima su se Izraelci suočavali tijekom svoga boravka u pustinji, prisjetimo se ponovno da su one djelomice ispričane radi nas, kako bi nam pokazale kakve ćemo kušnje i bitke nužno susretati.
Današnji ulomak iz Brojeva pokazuje nam grijeh koji su Izraelci redovito činili: njihov nezahvalan odgovor na dobrotu i milosrđe Gospodinovo.
Da bismo to stavili u kontekst: Bog je moćnim znakovima satro neprijatelje Izraela i izveo ih iz ropstva.
Objavio im se na gori Sinaju, dao im zakon i sklopio s njima poseban savez, obećavši da će on biti njihov Bog, da će oni biti njegov narod i da će ih dovesti u dobru i bogatu zemlju.
Čak im je čudesno osiguravao hranu na putu dajući im dnevni obrok mane.
Sada ih je vodio prema njihovu novom domu i putovao s njima kao stup od oblaka, govoreći im kada trebaju krenuti, a kada se utaboriti.
Što bi više Izraelci mogli htjeti od njega?
A ipak su se žalili.

Razmotrite, kao suprotnost, vjeru Abrahama, utemeljitelja i oca ovoga naroda.
Bog je i Abrahamu dao obećanja i pozvao ga da napusti svoju zemlju te krene u neizvjesnu budućnost.
Tada nije bilo čudesnih znakova, ni poraza neprijatelja, ni stupa ognja i oblaka za društvo.
Ali Abraham je vjerovao da je Bog vjeran, i kao rezultat toga bio je nazvan Božjim prijateljem i postao otac svih vjernika.
A sada pogledajte njegove potomke.
Isti Bog govori njima i ne samo da im je dao velika obećanja, nego je pokazao da će svoje riječi poduprijeti dojmljivim djelima.
Jedva da je mogao učiniti više kako bi Izraelcima pokazao da ima i volju i moć brinuti se za njih.

Kakav je njihov odgovor na ovo obilje milosti?
Ogorčeno se žale jer nemaju koliko bi htjeli jesti, i počinju žudjeti za svojim prijašnjim ropstvom.
Ne pokazuju nimalo zahvalnosti Bogu za ono što je učinio, niti za ono što je obećao.
Njihov neposredni izvor napasti dolazi od „svjetine” koja je bila s njima, a koja je imala „silnu žudnju”.
Dopustili su da na njih utječe ta svjetina i pridružili su se njihovu grijehu.
Odvratili su pogled od Boga i zaboravili njegova djela ljubavi prema njima.
Smatrali su da su sami sposobniji pobrinuti se za svoju dobrobit nego sam Bog, i prezreli su njegove darove.

Ovo je stalna napast i za nas, braćo.
Naše tijelo, rana u našoj naravi, muče žudnje i neuredne želje te nastoji zaraziti cijelo naše biće.
U našem najistinskijem ja želimo dobro, ali na nas utječe unutarnja „svjetina”.
Sveti Pavao to ovako kaže: „Opažam dakle ovaj zakon: kad hoću činiti dobro, nameće mi se zlo. Doista, uživam u Zakonu Božjemu po unutarnjem čovjeku, ali u udovima svojim opažam drugi zakon koji vojuje protiv zakona mojega uma i čini me sužnjem zakona grijeha koji je u mojim udovima” (Rimljanima 7,21-3).
Pod tim zlim utjecajem skloni smo zaboraviti strahotu grijeha i naše prijašnje ropstvo đavlu.
Možemo biti u napasti uzeti zdravo za gotovo začudno djelo Božje ljubavi, kojim je provalio u naš zamračeni svijet i ponio njegovu tamu do groba, i, poput Lotove žene, s čežnjom se osvrćemo na svoj život grijeha.
Mrmljamo zbog svoje sudbine te u svojoj nezahvalnosti sivo i turobno iskustvo grešnoga života bojimo svijetlim i primamljivim bojama.
Možemo doći do toga da zamjeramo providnost koju nam je Bog dao: „ništa drugo osim ove mane za gledati.”
Kakav način razmišljanja o božanskom daru Euharistije!

Braćo, odlučimo biti ljudi duboke zahvalnosti Bogu, ljudi koji prepoznaju svoj dug prema njemu, koji vide velika zla od kojih nas on štiti, i koji mu žele uzvratiti jedinom valutom koju imamo: svojom zahvalnošću i spremnošću da ga slijedimo.

Pomolimo se.

Oče nebeski, svojom velikom milošću poveo si nas na ovo putovanje. Hvala ti za sve načine na koje si me vodio strpljivošću i ljubavlju. Oprosti mi za mnoge trenutke kada sam se žalio, iako sam uživao sva dobra koja si mi dao. Podari mi novo srce koje je sposobno vidjeti tvoju svetu providnost u velikim i malim događajima moga dana. Pomozi mi ostati ukorijenjen u tvojoj prisutnosti kako me moja ranjena narav ne bi odvela od tebe. Učini me cjelovitim, Gospodine. To te molim po tvome Sinu, Isusu Kristu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.