Bit ćemo poput njega

Matej 17,1-8

Hvaljen Isus Krist, braćo.

Danas je Druga korizmena nedjelja. U čast Dana Gospodnjega i u spomen na Uskrsnuće, možete ublažiti jednu stegu. Dok razmatramo Gospodinovo Preobraženje, prigrlimo njegov snažan poziv da ustanemo i ne bojimo se puta koji je za nas pripravio. Neka ovaj dan bogoslužja i odmora u nama produbi nadu u Uskrsnuće i slobodu koju tražimo kao sinovi Božji.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Rastite danas u želji da imate udjela u njegovoj slavi. Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vas, vašu obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz svetog Evanđelja po Mateju

Matej 17,1-8

Razmatranje

Crkva nam u ovom trenutku našega korizmenog hoda iznosi izvještaj o Isusovu Preobraženju, i to s dobrim razlogom. Hodali smo putem stege, postojano, ali ne bez borbe. Putnik koji hoda dugom stazom redovito će zastati i snaći se; osvrnut će se oko sebe i konzultirati kartu kako bi se prisjetio gdje je i kamo ide. Tako je i s nama: u ovom će trenutku biti dobro podignuti glavu i ponovno razmotriti smisao onoga što činimo.

Možemo zamisliti nešto od toga kako je moralo biti Petru, Jakovu i Ivanu na vrhu one visoke gore. To su bili bliski prijatelji i učenici Isusovi. Upoznali su njegove putove i njegov način života. Proveli su mjesece, čak i godine, s njime na putu i kod kuće. Dijelili su s njime obroke, razgovore i iskustva te su upoznali mnoge njegove rođake i prijatelje. Razvili su prema njemu vrlo veliko poštovanje. Bio je njihov ljubljeni učitelj, njihov Rabin; bio je prorok silan riječju i djelom; i došli su povjerovati da je on Božji pomazanik Mesija, čovjek drukčiji od bilo kojega drugog čovjeka kojeg su ikada poznavali. Ali ništa ih od toga nije pripravilo za ono što je dolazilo. Bili su na pragu da dobiju uvid u to koga zapravo slijede. Na onoj visokoj gori Isus je uklonio dio svoje krinke i pokazao im nešto od svoje prave slave i moći. To je iskustvo bilo zastrašujuće i nadmoćno.

Isus se približavao svojoj posljednjoj borbi s đavlom, a ta bi ga borba u ljudskim očima vrlo ponizila. Unaprijed je jačao vjeru svojih najbližih učenika, izoštravajući njihov pogled dajući im uvid u svoju pravu narav kako ih strahota njegove muke i smrti ne bi svladala. Pokazivao im je tko je on uistinu.

Isus je u svome Preobraženju imao još jednu svrhu. Nije učenicima pokazivao samo tko je on; pokazivao im je tko su oni. Davao im je predokus obnovljene ljudskosti koju će s njime dijeliti. Približavao se dan kada će Isus doći u svoje, pobjedonosan nad svojim neprijateljima i uzdignut na mjesto slave i moći s desne strane Boga. Ali najprije je imao posao koji je morao obaviti, nizak put trpljenja kojim je morao hoditi da bi došao do toga visokog mjesta. Kakav Učitelj, takav i učenik. Isus vodi sve nas, svoje učenike, na isto visoko mjesto časti, savršenstva i radosti u Božjoj prisutnosti. Jednoga ćemo dana, ako Bog da, dijeliti istu slavnu ljudskost koju je Isus pokazao na gori. Ali najprije i mi imamo posao koji moramo obaviti i nizak put kojim moramo hoditi. „Uzmi svoj križ i slijedi me“, rekao je Isus, ne zato što želi da trpimo, nego zato što želi da budemo preobraženi i dovedeni do svojega pravog ja.

Ovaj veličanstveni pogled na „normalnog“ čovjeka koji nam je Krist dao u Preobraženju važno je imati na umu dok prolazimo kroz svijet koji je sve više zaboravio Boga i koji nas pokušava zaslijepiti i prevariti svojim utopijskim obećanjima. Problem sa svim tim nacrtima preoblikovanja i poboljšavanja čovječanstva, osim njihove oholosti i njihove potpune neostvarivosti, jest u tome što su premali; nemaju pojma o tome za što smo doista stvoreni. Nije za nas koji smo vidjeli Isusa preobražena da nas odvlače ograničene vizije neodređenih zemaljskih obećanja.

Umjesto toga, prisjetimo se danas koga slijedimo: Isusa, božanskoga Sina Božjega i kralja ljudskoga roda. I prisjetimo se tko smo mi uistinu kao dionici Kristove nove ljudskosti. Poput Isusa dok je bio među svojim učenicima, i mi smo ljudi pod krinkom, čekajući naš povratak kući kada ćemo se pojaviti s Kristom. Apostol Ivan, jedan od onih koji su vidjeli Isusa preobražena, ohrabrio je svoju braću sigurnim pouzdanjem: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3,2).

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, dao si Petru, Jakovu i Ivanu predokus svoje slave da im srca ne posustanu pred pogledom na nevolje koje nisu mogli razumjeti. Podaj i meni milost da vidim za što si me stvorio, razotkrivajući ništavnost svjetovnih stvari koje tako često biram. Obnovi i umnoži moju vjeru i nadu u tvoje obećanje da ćeš ispuniti svoj naum u meni. Dopusti mi da nazrem tvoju slavu kako bih bio ojačan kad god me napasti napadnu. To molim u tvoje presveto ime. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.