Zlatno tele

Izlazak 31,1-12.18; 32,1-6

Braćo, dobro došli u 39. dan programa Exodus 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Otpusti danas sve idole koji još uvijek polažu pravo na bilo koje mjesto u tvome srcu.
Uzmi sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 31,1-12.18; 32,1-6

Razmatranje

Izlazak je trebao osloboditi Božji narod i od materijalnog i od duhovnog ropstva.
To je podrazumijevalo rušenje lažnih bogova Egipta i vlasti koju su ti demoni imali nad narodom.
Napast idolopoklonstva, međutim, nikada nije posve iščeznula.
Današnji odlomak Svetoga pisma teško je slušati, možda zato što prepoznajemo pobunu Izraela u odrazu vlastitih života.

Pobuna sa zlatnim teletom ima tri dimenzije.

Prvo, Mojsije provodi četrdeset dana i noći u ognju Božje gore, u istom trajanju kao i naše putovanje Exodusom do ovoga trenutka.
Četrdeset dana dugo je vrijeme, a narod postaje nestrpljiv zbog onoga što smatraju Mojsijevom odsutnošću.
Umjesto zahvalnosti, oni pripisuju krivnju za svoje izbavljenje iz Egipta samome Mojsiju.
Nije ih izbavio svemogući Bog, nego ih je Mojsije prevario.

Drugo, držeći da je mrtav ili da ih je napustio, traže od Arona da napravi bogove od zlata koje su opljačkali u Egiptu.
Aron oblikuje zlatno tele dlijetom.
Potom narod teletu koje su upravo izradili pripisuje zaslugu za izbavljenje iz Egipta!
Oba čina krše prvu zapovijed koju je Božji prst napisao na ploči od kamena koju Mojsije drži u svojim rukama dok silazi s gore: Ja sam Gospodin, Bog tvoj: nemoj imati drugih bogova uz mene.

Treće, čovjek čija je obitelj upravo pozvana u svećeništvo, i Mojsijev brat, koji mu je bio glasnogovornik ni manje ni više, proglašava “blagdan Gospodinu” pred teletom.
Tada narod izvodi izokret događaja koji su potvrdili njihov saveznički odnos s Bogom: ustali su rano ujutro, prinijeli žrtve, podijelili obrok i počinili orgiju.
Idolopoklonstvo oskvrnjuje dušu kao što spolni nemoral oskvrnjuje tijelo.
To su veliki grijesi koji su u Bibliji duboko povezani.

Samo ohol ili nezreo čovjek može čitati ovaj odlomak sa strogošću prema Izraelcima.
Iskren čovjek vidi svaku od ovih dimenzija tame u sebi.

Zar ne zaboravljamo čudesa koja je Gospodin učinio za nas?
I kako vrijeme prolazi, ne sumnjamo li u sigurne milosti kao da su posve podložne raspravi?

Kad se čini da se ništa ne događa, ili kad pogrešno povjerujemo da nas je Bog zaboravio, ne uzimamo li svoj život u vlastite ruke i ne proizvodimo li za sebe ili svoje ljubljene neku kontrolu, sigurnost i zaštićenost koju nijedan čovjek ne može jamčiti?

I ne napuštamo li, poput Arona u najtamnijim trenucima, svoje pomazanje, pa čak i ne sabotiramo sami sebe i samo tkivo svoga poziva?

Sve što je Aronu trebalo bilo je pouzdati se u Gospodina i u svoga brata.
Sve što je narodu Izraelovu trebalo bilo je čekati da se Mojsije vrati.
Ali su izabrali, kao što mi često činimo, načiniti sebi boga i poći svojim putem.
Sagriješili su; promašili su cilj.

Po Adamu, prvom čovjeku, grijeh i smrt ušli su u svijet.
Budući da Adam nije poslušao Boga, čovječanstvo je palo u stanje istočnoga grijeha.
Po Kristu se, u vodama krštenja, s naših duša uklanja prokletstvo istočnoga grijeha i rađamo se u životu u Duhu Svetome.
Sklonost grijehu ostaje u nama jer dijelimo ranjenu narav.
Narav koja se odmiče od Boga prema svijetu, tijelu i đavlu, usmjerenje koje se dodatno pojačava našim osobnim grijesima.

Danas, dok razmatramo grijeh naših praotaca u pustinji, oplakujmo vlastite grijehe, koji nas odvajaju od onoga što nas je Bog stvorio da budemo i od načina na koji smo pozvani klanjati se.
I, u okolnostima s kojima se danas suočavamo, neka donosimo ispravne sudove kako bismo djelovali kada trebamo djelovati, i neka imamo srčanost, snagu i hrabrost koja nam je potrebna čekati kada trebamo čekati.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, hvala ti za tvoje strpljenje s nama i tvoje veliko milosrđe kada smo klonuli, propustili ustrajati, pošli svojim putem, pa čak i opravdavali svoja udaljavanja od tebe. Pomozi nam vidjeti sebe u svjetlu tvoga milosrđa i iskoristiti priliku da se ponovno vratimo tebi. Pomozi nam vidjeti područja u našim životima u kojima se borimo čekati, gdje se čini da si prespor ili da je tvoje obećanje iščeznulo. Obnovi naše pouzdanje. Proširi naše strpljenje. Ojačaj nas u ustrajnosti. Ovu molitvu upravljamo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.