Strpljiva postojanost

Mir, draga braćo.

Postom i nemrsom od mesa petci nas podsjećaju na našu trajnu potrebu za dubljim obraćenjem.
Dok se tim praksama spominjemo Gospodinove smrti, sjedinjujemo se s njime i sudjelujemo u njegovoj patnji.
Prihvatimo ih sa zahvalnošću i čak tihom radošću, uzdajući se da nas po njima Gospodin postojano suobličuje svojoj slici.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Budite strpljivi i odlučite danas vjerno ga slijediti.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vama, vašoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 20,7-13

Razmatranje

Pustinja nas uči da, ako ne ustrajemo u nadi, nećemo naučiti kako živjeti u slobodi.
Sada smo duboko u trećem tjednu Četrdeset dana, a za one koji provode Exodus 90, već se dva mjeseca probijamo pustinjom.
Kako se dani gomilaju, vrijeme može izgledati dugo i zamorno.
Priznajući potrebu za razdobljima pustinjskoga pročišćenja, treba li doista trajati toliko dugo?
Ali postoji razlog zašto je Gospodin otišao u pustinju da bude kušan, ne samo na dan ili tjedan, nego punih četrdeset dana.
Duljina vremena u pustinji namijenjena je tome da nas pouči ključnom vidu življenja u slobodi: postojanosti u umu i srcu.

Razmjerno je lako započeti mijenjati svoja srca.
Bilo zato što nas nadahne visoki ideal, bilo zato što smo se umorili od upadanja u iste obrasce grijeha i osrednjosti i želimo se osloboditi i razbistriti, često se možemo pribrati i dobro započeti iskreno slijediti Božje putove.
Mnogi ljudi ne stignu ni dotle, ali dobar broj ipak stigne.
Prava kušnja ne dolazi u započinjanju, nego u ustrajanju, u izrastanju u navike koje će nas učiniti doista slobodnima.
To je kao kad želimo dovesti se u formu.
Čovjek koji je nabacio previše kilograma i osjeća da zapušta sebe može se nadahnuti prihvatiti dijetu i podvrgnuti se pravilu tjelesne stege.
Kupi članstvo u fitness klubu i sastavi ambiciozan plan da se dovede u vrhunsku kondiciju.
Odabere dan, započne i tjedan ili dva drži se smjera.
Pa ipak, u nekom trenutku zatekne se kako odustaje od svojega programa.
Možda je nalet energije koji ga je pokrenuo oslabljen, i izgubio je polet.
Možda su ga druge stvari odvratile, i nalazi mnoštvo razloga da čini ustupke.
U svakom slučaju, na ovaj ili onaj način, njegovi visoki ciljevi bivaju napušteni, i on je opet ondje gdje je bio na početku.

Gospodin zna ovu našu sklonost, zbog čega nas ne samo poučava o tome tko je on i što čini s nama, nego nam iznova i iznova utiskuje pouke dok ne postanu dio našega načina postojanja.
Nešto slično događalo se s Izraelcima u njihovu pustinjskom kušanju.
Trebali su učiti, iznova i iznova, posljedice skretanja pogleda s Gospodina.
Trebali su učiniti vjernost i spremnost da ga slijede dijelom načina na koji su se naviknuto i instinktivno odnosili prema životu.
U tom pustinjskom kušanju, većina Izraelaca nikada nije stigla u Zemlju obećanja.
Gospodin je oblikovao narod spreman za istinsku slobodu, i morao je odstraniti one sastojke koji nisu bili voljni prihvatiti poziv slobode.
Na isti način, Gospodin nas izvodi u pustinju i čisti nas od „svjetine” u nama, od svega što nije prikladno za slobodu i život.
To je proces koji traje više od jednog sata ili jednog dana.

Čak je i Mojsije morao duboko učiti pouke pustinje.
Mojsije se morao iznova i iznova vraćati na svoje mjesto pred Gospodinom, biti spreman nositi se s okorjelim srcima mnogih Izraelaca dok su prolazili svoj proces pročišćenja.
U ovoj zgodi kod Meribe, iz razloga koji nisu posve jasni, Mojsije nije bio potpuno vjeran onome što mu je Gospodin rekao, i platio je cijenu.
Njemu i Aronu bilo je rečeno da im neće biti dopušteno uvesti narod u Obećanu zemlju.
Psalam se prisjeća tog teškog ukora: „Oni [Izraelci] razljutiše Gospodina na vodama Meribe, i Mojsiju bi zlo zbog njih; jer ogorčiše duh njegov, te izusti nepromišljene riječi” (Psalam 106,32-33).

Naš nužni boravak u pustinji jedan je razlog zašto nas Novi zavjet neprestano potiče da budemo strpljivi, postojani i ustrajni.
„Radujte se u nadi, budite strpljivi u nevolji, postojani u molitvi” (Rimljanima 12,12).
„Blago čovjeku koji podnosi kušnju, jer kad se dokaže, primit će vijenac života koji je Bog obećao onima koji ga ljube” (Jakov 1,12).
„Jer si sačuvao moju riječ strpljive postojanosti, i ja ću te sačuvati od časa kušnje koja dolazi na sav svijet da iskuša one koji prebivaju na zemlji” (Otkrivenje 3,10).
„Neka budete ojačani svakom snagom, prema njegovoj slavnoj moći, za svaku postojanost i strpljivost s radošću” (Kološanima 1,11).
I iz usta samoga Isusa: „Tko ustraje do svršetka, bit će spašen” (Matej 10,22).

Braćo, Gospodin je učitelj našega oblikovanja, a vremena i godišta u njegovim su rukama.
Odlučimo dopustiti mu da nas vodi pustinjskim putem koliko god mu se čini dobrim.
Zamolimo ga za pomoć, i dat će nam snagu „za svaku postojanost i strpljivost s radošću.”

Pomolimo se.

Gospodine, bio si silno strpljiv sa mnom dok sam lutao amo-tamo između tebe i želje za svjetovnim stvarima. Često osjećam žegu pustinje i umor puta, i tada sam najskloniji vratiti se faraonima koji su me porobljavali, tražeći utjehu. Ojačaj me, Gospodine, da se najprije okrenem tebi. Ti si moj iscjelitelj. Samo ti možeš, poput dobrog pastira, dovesti me na zelene pašnjake i tihe vode da obnoviš moju dušu. Utisni ovu istinu u moj um i srce, da se mogu okrenuti tebi kad se sve u mojim željama želi pobuniti. Uzdajem se da ćeš mi pomoći, Gospodine. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.