Sinovstvo ili smrt

Izlazak 14,5-9, 13-18, 21-26

Braćo, dobro došli u 26. dan programa Exodus 90.

Danas je petak, dan pokore u čast Isusove Muke i Smrti.
Križ i Uskrsnuće postali su konačni Izlazak iz grijeha i smrti, jer su krv i voda iz Isusova probodenog boka potekle da nas očiste od grijeha i da na nas izliju Duha Svetoga kao na sinove Oca.
Naš post i današnje nemrsenje mesa postaju znaci naše slobode od svijeta dok nastojimo živjeti za ono što je gore, prikazujući sebe zajedno s Isusom iz ljubavi i poslušnosti Ocu.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Prigrli danas dar sinovstva koji te spašava od vječne smrti.
Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 14,5-9, 13-18, 21-26

Razmatranje

Nijedna gesta ne bi mogla pokazati Božju spasenjsku moć i očinsku brigu više nego što je to učinilo istrgnuće njegova naroda iz iznenadne smrti.
Stup oblaka i vatre vodi izraelski narod neobičnim putem te se oni utaboruju uz obale Crvenoga mora na području omeđenom obrambenim kanalom i jezerima obraslim trskom.
Faraon to čuje i povjeruje da su Izraelci zarobljeni zemljopisnim prilikama kraja.
Unatoč nebrojenim patnjama koje je donio Egiptu, faraon se predomišlja i još jednom mijenja odluku.
„Što to učinismo te pustismo Izraela da nam više ne služi?“
Bez razbora šalje svoja bojna kola i kolare za Izraelcima, a da još nije naučio pouku da je Gospodin Izraelov istinski vladar svijeta.

I Božji narod treba nastaviti učiti njegov identitet Spasitelja, jer se ne sjećaju što je Gospodin za njih učinio.
Kad u daljini ugledaju približavanje bojnih kola, bez vjere zavape Gospodinu, prepuštaju se strahu i ukore Mojsija tamom: „Zar nije bilo grobova u Egiptu pa si nas doveo da pomremo u pustinji? . . . Ta bolje nam je bilo služiti Egipćanima nego pomrijeti u pustinji.“

U prijetnji opasnosti, i pred strahom i sumnjom svoga naroda, vidimo svetost i veličinu Mojsija.
On se suočava s njihovim strahom i potiče ih da se pouzdaju u Gospodina:
„Ne bojte se! Postojte i gledajte kako će vas Gospodin danas izbaviti. Jer Egipćane koje danas vidite, više nikada nećete vidjeti. Gospodin će se boriti za vas, a vi budite mirni.“

Premda je Mojsije govorio narodu, nije molio Gospodina za izbavljenje.
Pa ipak Pismo kaže da Gospodin odgovara Mojsiju, to jest da Gospodin čuje čežnju njegova srca i pritječe u pomoć svome vođi koji je u potrebi.
Sveti Grgur primjećuje o toj božanskoj pomoći: „Pismo nas uči, mislim, da glas koji je milozvučan i uzdiže se do Božjeg sluha nije vapaj načinjen govorilima, nego razmatranje uzdignuto iz čiste savjesti“ (Život Mojsijev, 82).
I potom Gospodin čini svoje najmoćnije djelo izbavljenja.

Dok Mojsije podiže svoj štap i ruke, vode se počinju razdvajati.
Anđeo oblaka premješta se ispred naroda iza njih kako bi ih zaštitio.
Izraelci prolaze kroz vode kao da hode po suhom tlu, dok voda stoji poput zidova s obje strane.
A kad Egipćani krenu za njima, vode se obruše na njih dok Gospodin zadobiva svoju slavu.
Narod povjeruje Gospodinu i Mojsiju.

Vapaj i strah Izraelaca izražavaju poruku koja je prepoznatljiva.
Ona otkriva stanje njihovih umova i srdaca te očaj na koji su se naviknuli.
Vjeruju da je izbor između ropstva i smrti te priznaju da bi radije živjeli bez istinskoga života u Egiptu nego riskirali pustolovinu s Gospodinom u pustinji.
Taj vapaj izražava istinu: naši grijesi su pristajanje na manje i konformizam.
Pustolovina u originalnost, za kojom ljudi danas žude, jest postati ono što nas Bog stvara da budemo.
Grešnici imaju mnogo toga zajedničkoga, dok je svjedočanstvo svetaca upečatljivo različito.

Ne odjekuje li taj vapaj očaja i u našem vremenu?
Ne izlazi li on s vremena na vrijeme i iz nas?
Zašto sav ovaj napor?
Zašto se ne vratiti prijašnjim načinima kad je bilo dovoljno dobro?
Možemo se prisjetiti života staroga čovjeka u nama i povjerovati da nešto propuštamo.
Kad pogledamo one koji žive na načine koje smo ostavili iza sebe ili zamišljamo da bismo ih htjeli kad bismo ih mogli imati, sumnjamo jesmo li donijeli ispravnu odluku slijediti Boga u pustinju.

Izbor nije između ropstva i smrti, kako su Izraelci mislili, nego između sinovstva i smrti.
Gospodin postaje naš Otac kad prolazimo kroz vode krštenja, kao što je narod Izraelov prolazio kroz vode Crvenoga mora.
Naše krštenje nas neizbrisivo mijenja.
Postajemo sinovi Oca, braća našega Učitelja i hramovi Duha Svetoga.
Postajemo svećenici, proroci i kraljevi u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Kad nas preplavi kaos, kad se u daljini približavaju bojna kola tražeći da nas odvuku natrag prijašnjim načinima, ili kad nam Gospodin razdvoji more pa počnemo hoditi s vodom s obje strane, odbijmo laž napasnika da je naš izbor između ropstva i smrti.
Ne, naš izbor je sinovstvo ili smrt.

I sjetimo se riječi Mojsija, čija veličina iz dana u dan sve jasnije sjaji: „Ne bojte se! Postojte i gledajte kako će vas Gospodin danas izbaviti. Jer Egipćane koje danas vidite, više nikada nećete vidjeti. Gospodin će se boriti za vas, a vi budite mirni.“

Gospodin se za nas borio u našem krštenju i borit će se za nas kao za svoje sinove.
Nama je samo biti mirni i moliti da milosti koje smo primili u krštenju ponovno poteku dok činimo svoj Izlazak i dolazimo do vjere u Gospodinovu moć da nas spasi.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, poveo si nas na putovanje koje je zahtjevno i ponekad neugodno. Zatičemo se kako u sebi posežemo za stvarima iz prošlosti koje su bile udobnije. Počinjemo se bojati što bi ovo putovanje moglo značiti ili kamo bi nas moglo odvesti. A ti si nam već dao dar sinovstva po krštenju. Čeznemo živjeti taj dar, oslobođeni ropstva Egipta i udaljavajući se od smrti koju nudi faraon. Stupamo u život i slobodu sinovstva koje nam daješ u Isusu Kristu. Pomozi nam danas u potpunosti živjeti to sinovstvo. Pomozi nam početi iznova prisjećajući se zašto smo započeli ovo putovanje i obećanja koje nas nosi naprijed. Ponovno ti se posvećujemo ovoga dana, moleći ovu molitvu po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.