Šator sastanka

Izlazak 32,30; 33,1-3.7.9-11.13-23

Braćo, dobro došli u 41. dan programa Exodus 90.

Danas je tradicionalni blagdan sv. Valentina, biskupa i rimskog mučenika čija je smrt posvjedočila dostojanstvo braka.
Njegov je blagdan postao dan poznat po izražavanju ljubavi prema našim ženama, tradicija koju vrijedi shvatiti ozbiljno.
Za nas koji smo oženjeni, naše su supruge podnijele žrtve kako bismo mogli sudjelovati u programu Exodus 90, prilagođavajući se stegovima.
Kako biste počastili njezinu predanost, možete joj dopustiti da danas, tijekom vašega zajedničkog vremena, izabere nekoliko stega koje ćete ublažiti.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Okrenite se Isusu kao onome koji nas danas uvodi u vlastiti božanski život.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći Božji blagoslov na sebe, svoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 32,30; 33,1-3.7.9-11.13-23

Razmatranje

Grijeh nas iznutra razjedinjuje i kida naše odnose sa stvorenjem, s bližnjim i sa svojim Stvoriteljem.

Ono što je na vagi nakon grijeha zlatnoga teleta jest sama prisutnost Gospodinova. Sjetite se da je Božje obećanje njegove prisutnosti dalo Mojsiju sigurnost da uopće krene od gorućega grma. Mojsije zna da on i njegov narod ne mogu ništa, nemaju ništa i, zapravo, nisu ništa bez Gospodina. Vidimo koliko je Mojsije tjeskoban pred prijetnjom da je izgubi, kao i sam narod, koji skida svoje zlatne ukrase kao izraz svoje žalosti.

Vidimo također osobnu cijenu za Mojsija u prikazu njegova božanskog odnosa prije i poslije. Prije nego što je Šator sastanka bio podignut usred tabora Izraelaca, Mojsije je susretao božansku prisutnost izvan njega. Ondje se sastajao s Bogom „licem u lice, kao što čovjek govori sa svojim prijateljem.”

Nakon toga moli za oproštenje i traži da njegova prisutnost ostane. Gospodin ga čuje i velikodušno odgovara: „Moja će prisutnost ići s tobom, i dat ću ti počinak.” Kad Mojsije zatraži da vidi slavu Gospodnju kao prije, više ne može gledati njegovo lice jer predstavlja narod zastranio. Gospodin mu nudi pogled na svoja leđa iz sigurnosti rasjeline u obližnjoj stijeni.

Bog u Kristu postaje čovjek. U licu Isusovu ponovno vidimo lice Očevo. S obzirom na to gdje stojimo u pripovijesti povijesti spasenja, i možda osobito s obzirom na to koliko nam se Gospodin približio u sakramentalnom životu Crkve i relativnoj lakoći pristupa, lako je božansku prisutnost uzeti zdravo za gotovo. Zapanjujuće je da se Gospodin približio Izraelu, a nevjerojatno je koliko nam se još više približio, daleko više nego što se vjerovalo da je moguće.

Naš put u slobodu budi u nama svijest o božanskoj prisutnosti, pamćenje te prisutnosti tijekom dana i učenje oslanjanja na tu prisutnost dok živimo svoje jedinstvene pozive i poslanja. Kao što su nam sveci u svakom dobu bili uzor, imamo sva potrebna sredstva susresti Boga licem u lice, dolazeći pred njega u njegovoj Stvarnoj Prisutnosti u klanjanju Presvetom Euharistijskom Sakramentu. Po tim božanskim susretima i u odjekujućoj velikodušnosti prema poticajima Gospodnjim, poput Mojsija, postajemo Božji prijatelji. Postajemo i zagovornici za one koji se na nas oslanjaju i koji su povjereni našoj skrbi, možda osobito u izazovnim trenucima.

Ono što je Izrael činilo jedinstvenim među svim narodima bilo je to što je Gospodin izabrao približiti im se. Gospodin nam se u Kristu približio daleko više. „Ja sam s vama”, govori nam. Ide li božanska prisutnost iz načina na koji živimo svoje živote, iz riječi koje izgovaramo iz srca, tako da smo udaljeni od svih drugih na licu zemlje?

Pomolimo se.

Nebeski Oče, ti si tako velikodušan prema Mojsiju, otkrivajući mu svoju prisutnost, približavajući mu se i govoreći s njim kao što čovjek govori sa svojim prijateljem. I nakon grijeha Izraela obećao si ostati blizu, da će tvoja prisutnost ići s njim i dati mu počinak. Trebamo tvoju prisutnost. Bez tvoje prisutnosti ne možemo ništa. S tvojom prisutnošću naša se srca smiruju. Pomažeš nam rasti. Možemo jasnije vidjeti i postajati sve sličniji tebi. Dao si nam svoju prisutnost u Isusu Kristu, pomažući nam da tvojom ljudskom pojavom vidimo tvoju ljubav i tvoje božanstvo. Daješ nam svoju prisutnost u Duhu Svetom, koji nastavlja živjeti u nama i oživljavati nas. Pomozi nam da tijekom ovoga dana živimo svjesnije i namjernije u tvojoj prisutnosti. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.