Natrag u prah

Izlazak 9,1-12

Braćo, dobrodošli u 18. dan Exodusa 90.

Danas je Dan molitve za pravnu zaštitu nerođene djece. Danas prinosimo svoju molitvu i žrtve za najranjivije. Bog se smilovao Izraelcima čak i dok je faraon ubijao njihove dječake. U ime sve nerođene djece i njihovih majki, molimo i radimo za svetost svakoga života kao dara od Boga, izraza njegove ljubavi i želje za zajedništvom.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunost Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Ponizi se danas pred svojim Stvoriteljem.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na sebi, svojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 9,1-12

Razmatranje

Egipat mora naučiti svoje mjesto pred Stvoriteljem i Gospodinom svemira, kojemu pripadaju sva stvorenja i svi narodi.

Peta i šesta pošast čine pustoš nad buntovnim faraonom i donose veliku patnju njegovu narodu.
Smrt egipatske stoke postaje osobna kad se na koži svih Egipćana, uključujući faraonove vračeve, pojavljuju čirevi.
Faraonova neposlušnost izravno pogađa one koje vodi; njegov se grijeh očituje u boli onih koji ga slijede.

Dok Egipćani teško trpe, sve što pripada Izraelcima biva pošteđeno: „nije uginulo ni jedno govedo Izraelaca.”
To je zato što je izraelski narod bio odijeljen: „Odijelit ću zemlju Gošen, gdje prebiva moj narod . . . da znate da sam ja Gospodin posred zemlje. Tako ću načiniti razliku između svoga naroda i tvoga naroda.”
Riječ „svet” znači biti odijeljen.
Bog ne pošteđuje svoj narod samo; on ga posvećuje sebi i svojoj službi.

Mojsiju je naređeno da uzme pepeo u ruke i da ga baci visoko iznad sebe u zrak, kako bi se slegao kao sitan prah po zemlji, dok se egipatska koža izobličuje u čireve.

Ovo nije prvi put da susrećemo sliku praha u Bibliji.
Sjetimo se da je čovjek bio sazdan od praha šestoga dana stvaranja.
Biskup Erik Varden, biskup Trondheima u Norveškoj, piše u svojoj knjizi Chastity: The Reconciliation of the Senses: „Origen je imao na umu ovaj vid stvaranja kad je primijetio da je Gospodin svaki drugi dio svemira stvorio riječju - ‘Bog reče . . . i bi’ - a šesti dan stvorio je čovjeka, jedinstveno, svojim rukama. ‘Tada Gospodin Bog načini čovjeka od praha zemaljskoga, i udahnu mu u nosnice dah života; i čovjek postade živo biće’ (Postanak 2,6). I čut ćemo riječi ‘Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti’ izrečene nad nama za nekoliko tjedana tijekom liturgije Pepelnice dok se na našim čelima od pepela oblikuje znak križa.”

U pripovijesti o pošastima vidimo preokret, podrivanje izvještaja o stvaranju.
Gospodin je najprije od praha oblikovao čovjeka, a sada zapovijeda Mojsiju da baci prah u zrak dok se patnja razbuktava nad egipatskim narodom, prisiljavajući ih da se vrate svojim poniznim korijenima.
On je čovjeka oblikovao u svojim rukama, a sada svojom moćnom rukom donosi stegu onima koji su zaboravili svoj identitet njegovih stvorenja.
Ista ruka koja razara i štiti.

Bog Izraelov je Svemoguć.
U licu Kristovu Bog se objavljuje kao Trojstvo, Otac, Sin i Duh Sveti.
Bog je Otac pun ljubavi koji je poslao svoga Sina da nas spasi i da nam ponudi božanski život po prebivanju Duha Svetoga u našim dušama.
Da bismo svijet gledali katoličkim pogledom, moramo obje ove istine držati zajedno u svome umu i srcu, koliko god to ponekad bilo zahtjevno.

Svi u sebi nosimo slike Boga utemeljene na našem iskustvu, osobito na iskustvu vlastitih očeva i očinskih figura.
Mnoge naše misli i osjećaji o Bogu zapravo ne odgovaraju onome tko je Bog objavljen u Bibliji.
I to nije nešto čega se treba sramiti, jer je posve normalno.
Kao što je Bog polako objavljivao samoga sebe svome narodu dok ih je izbavljao iz ropstva, tako i nas privlači k sebi i liječi nas od naših zabluda.

Dijelovi nas mogu gledati na Boga kao na tiranina, koji zahtijeva ropsku podložnost zbog koje postajemo tjeskobni kad mislimo na njega.
Ali takva nervozna tjeskoba nije strah koji je početak mudrosti, nego je rezultat lažne slike Boga i našega odnosa prema njemu.
Ne možemo vidjeti njegovu ljubav, koja često djeluje na skriven način dok nas strpljivo privlači k sebi.

U drugim trenutcima možemo osjećati da je Bog odsutan, da ga nema nigdje kad nam je najpotrebniji.
Bog nadilazi svijet, kako znamo po vjeri, ali mi sami živimo u materijalnom svijetu.
Premda smo po istočnom grijehu rođeni otuđeni od njega, on nas je udahnuo u život i održava nas u svakom trenutku, razlažući svoj plan za nas kao za svoje sinove dok nas vodi prema zrelosti.

Drugi dijelovi nas možda ne poznaju iskustvo Božje ljubavi.
Možemo se iznutra osjećati otupljeno, nesposobni razabrati njegovu prisutnost i čuti njegov glas.

Kako onda možemo početi suočavati se s našim lažnim slikama i vidjeti Boga onako kako se objavio?

Fra Boniface Hicks piše u svojoj knjizi Personal Prayer: A Guide to Receiving the Father’s Love: „Ako su naše slike o Bogu ili čak o Mariji ili Isusu uznemirene bolnim iskustvima koja smo imali s ljudima u svojim životima, Gospodin će ih izliječiti dok se obraćamo Njemu i ispravit će naša iskrivljenja. Dobar način da se to olakša jest jednostavno posegnuti iza i ispod svojih rana i jednostavno pritisnuti sebe i svoje rane uz njegove rane. Naše ideje o Bogu koje nisu Bog rastopit će se u ognju njegove ljubavi” (24).

Vaše bratstvo je sveti prostor u kojemu možete iznijeti na svjetlo slike Boga koje nosite, u koje niste sigurni, kako biste zadobili mudrost, perspektivu i ohrabrenje drugih muškaraca koji putuju zajedno s vama da vas podupru.
A trebamo ustrajati dolaziti pred Boga u šutnji, iz dana u dan, postojano tijekom vremena, kako bismo se povezali s onim tko on uistinu jest.
On će preobraziti ono u čemu naše slike ne odgovaraju onomu kako se objavio u Kristu.

Pomolimo se

Nebeski Oče, stvorio si nas iz ljubavi, oblikujući nas svojim vlastitim rukama od praha zemlje. S takvom brigom i nakanom oblikovao si nas i učinio nas onim što jesmo, i pratio si nas u svakom trenutku naših života. Dok smo trpjeli rane koje su ponekad iskrivile naš pogled na tebe i zbunile nas o tome tko si i gdje si u našim životima, možemo se silno boriti živjeti poziv koji si nam dao. Dok otkrivamo ta tjeskobna i ranjena mjesta u svojim srcima, pritiskamo ih uz rane tvoga Sina. Ti znaš našu bol. Ti razumiješ našu zbunjenost. Izabrao si to iskusiti iznutra poslavši Isusa da postane jedno s nama i da dijeli svu našu patnju. Pomozi nam pronaći ozdravljenje i put naprijed. Sve to molimo u ime Isusa Krista, Gospodina našega. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.