Krštenje Gospodinovo

Matej 3,13-17

Braćo, dobrodošli u 7. dan Exodus 90.

Nedjeljom tijekom Exodus 90 izdvajamo se iz pripovijesti o Izlasku kako bismo razmatrali evanđelje današnje liturgije. To će nam pomoći uvidjeti kako Isus ispunjava Izlazak u Riječi i Sakramentu na našem tjednom hodočašću.

Prije nego što danas započnemo molitvu, želimo reći nekoliko riječi o nedjeljnom odmoru.

Kad ste započeli prošli tjedan, vjerojatno ste se osjećali zauzeti, rastreseni ili čak tjeskobni. Ova nemirnost jedno je od velikih zala našega vremena. Možda vam je čak i sam Exodus 90, sa svim svojim pravilima, djelovao kao još jedna obveza u već pretrpanom rasporedu. Ako ste poput većine muškaraca u Exodusu, i na vlastito iznenađenje, prvi tjedan je donio pojednostavljenje. Život počinje usporavati. Možda otkrivate da imate više vremena nego što ste mislili.

To bismo na osobit način trebali osjetiti upravo danas, u nedjelju – Gospodnji dan. Kao što je Bog sedmoga dana počinuo od svoga djela stvaranja, i kao što će zapovjediti u Deset zapovijedi koje daje Mojsiju, i mi smo pozvani počinuti u Gospodinu nedjeljom. Svaka je nedjelja poput malog Uskrsa – dan u kojem se prisjećamo i slavimo uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista od mrtvih. Svake nedjelje popuštamo neki duhovni napor kako bismo se prisjetili Božje ljubavi i ušli u radost uskrsne sezone kojoj stremimo tijekom našeg Izlaska. Kako ćeš danas, i svake nedjelje, provoditi svoje vrijeme tijekom Exodus 90?

Počivamo tako da prakticiramo istinsku dokolicu.

Što je dokolica? Prema Josefu Pieperu, katoličkom filozofu, dokolica je kontemplativno prihvaćanje stvarnosti kroz naše najviše aktivnosti. To je primanje dara stvarnosti kao nečega većeg od nas, što nas nadvisuje. Ne proizlazi iz našeg rada ni truda, nego je kontemplativno prihvaćanje života koje nas odmara i hrabri. Primjeri dokolice uključuju čitanje i razgovor koji nas vode u istinu, slavlje svetkovina, uživanje u umjetnosti, sviranje glazbe, boravak na svježem zraku u prirodi. Najuzvišeniji oblik dokolice je bogoštovlje u kršćanskoj zajednici, osobito otajstvo Euharistije – Sveta misa.

Svijet vidi stvari naopako. Ne odmaramo se nedjeljom da bismo bili produktivniji u tjednu koji slijedi. Upravo suprotno: radimo tijekom tjedna kako bismo počinuli nedjeljom. Nedjelja – a ne ponedjeljak – početak je tjedna u kršćanskom pogledu.

Promisli kako možeš danas – i svake nedjelje kroz čitavu godinu – provoditi kvalitetnije vrijeme sa svojom obitelji i lokalnom zajednicom. Evo nekoliko primjera: otiđite na planinarenje, zapalite logorsku vatru, organizirajte obiteljsko okupljanje, igrajte društvene igre, čitajte, pišite, crtajte, slikajte ili svirajte. Upoznaj svoje susjede ili obitelji muškaraca iz svoje bratovštine. Služi župnoj ili lokalnoj zajednici.

Zajedno ćemo slaviti važne svetkovine koje će obogatiti naše putovanje prema slobodi. Vaši tjedni vodiči za susrete naglašavat će i podsjećati na te blagdane kako biste ih mogli slaviti s namjerom. Današnja svetkovina Krštenja Gospodinova jedan je od tih dana slavlja. Kao muškarci u Exodusu, postimo kako bismo mogli blagovati. Križ vodi u život.

Današnji evanđeoski odlomak pomoći će nam razmatrati biskup Erik Varden, biskup iz Trondheima u Norveškoj. Biskup Varden je cistercitski redovnik, pisac i govornik, koji nam je postao prijatelj surađujući s nama na seriji o pustinjskim ocima tijekom protekle godine. U današnjem evanđelju, Krštenje Gospodinovo postaje novo prelaženje kroz more, donoseći život iz smrti voda. To je jedan od načina na koji Isus dovršava veliko djelo Izlaska – oslobađajući nas od ropstva grijehu i približavajući nas Ocu kao svoje sinove.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi. Uđimo danas u počinak koji nam Gospodin daje kroz božansko bogoštovlje i svetu dokolicu. U tišini provedimo sada jednu minutu, moleći Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj, bratovštinu i sve muškarce u Exodusu.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Matej 3,13-17

Razmatranje

Svetkovina Krštenja Kristova može djelovati kao liturgijsko "hladno tuširanje". Od Božića usmjereni smo na Dijete u jaslama. Dan po dan pratili smo ga od rođenja do obrezanja. Još čekamo njegovo prikazanje u Hramu – jer Božić traje, u konačnici, do 2. veljače.

Usred toga razdoblja dolazi ova današnja svetkovina. Po božićnoj kronologiji, Isus ima dva tjedna, a već pred nas staje odrasli muškarac u trenutku kad prihvaća svoje poslanje. Nakon što slaveći Krštenje proslavimo to otajstvo, ponovno ga promatramo kao Novorođenče dok iščekujemo Šimunov usklik: „Ovaj će biti na propast i uzdignuće mnogima!“

Što se tu uopće zbiva? Što Crkva želi reći time što nas tako šalje naprijed–nazad kroz vrijeme? Kao i uvijek, prisutna je pedagoška nakana. Vrijedi je pažljivo razmotriti.

Kršćansko otajstvo je jedno. Što dublje u njega ulazimo, to ga bolje razumijemo u njegovoj cjelovitosti. Dijete koje sisa na Marijinim rukama jest isti onaj Čovjek boli koji s Križa kliče: „Dovršeno je!“ Riječ koja se rodila u štali dok je Kirinije bio upravitelj Sirije, ista je Riječ koja je na početku odjeknula: „Neka bude svjetlost!“ Dijete kojemu Mudraci donose darove jest Sudac koji će na koncu vremena razlučiti ovce od jaraca.

Teško je zadržati tako široku sliku. Mi muškarci najugodnije se osjećamo s onim što možemo (ili zamišljamo da možemo) obuhvatiti pogledom. Kad razmišljamo o vlastitom životu, usredotočujemo se na jedan po jedan njegov dio – što je jedan od razloga zašto često donosimo nepromišljene odluke. Na sličan način gledamo i život našega Spasitelja. U tome nema ničega bitno lošeg – ali riskiramo da ga svedemo na manje nego što jest i da smanjimo veličinu vlastitog odgovora na Njega.

Crkva, naša Majka, želi proširiti naš pogled duše prema vječnosti. Kristovo kraljevstvo, ispovijedamo u Vjerovanju, „neće imati kraja“. Da bismo u njemu napredovali, moramo učiti težiti beskraju. Liturgija širi naše poglede. Opet i iznova bivamo pozvani zadiviti se povezanosti Božjeg nauma. Čudimo se – kako bismo Ga mogli slaviti. On jedini vidi sve, od početka stvaranja do svršetka vremena, kao jedan čin – izražaj jedne Riječi – Riječi koja se utjelovila i koja se za nas sažima u imenu Isus.

Kako bismo razumjeli mjesto Kristova Krštenja u božićnom vremenu, moramo se prisjetiti da ono predstavlja produžetak Bogojavljenja. Objava Krista Mudracima znači uključenje pogana u Božje spasenje – tema koju smo slušali tijekom Došašća i Božića u velikim Izaijinim proročanstvima. Kristovo krštenje označuje ispunjenje obećanja danih Izraelu. Gospodin to izričito kaže Ivanu: „Priliči nam ispuniti svu pravednost.“ U Kristu je čovječanstvo sjedinjeno. Izbor Izraela prikazuje se kao providonosna priprava za otkupljenje cijeloga svijeta.

Isus stoji usred Jordana – granice koja je od vremena Abrahama odvajala Obećanu Zemlju od ostatka svijeta. Ondje stoji pontifikalno – kao graditelj mostova; od toga trenutka Evanđelje će doprijeti do krajeva zemlje. Alabastrena posuda se razbija kako bi se mirisom ispunila čitava kuća. Svjedočimo horizontalnoj objavi – povijesnom procesu po kojemu Bog objavljuje svoj naum čovjeku i određuje međusoban odnos naroda.

Krštenje ima i vertikalnu dimenziju. Omogućuje nam da vidimo i čujemo tko je Isus. Vidimo Duha kako silazi u liku goluba. Čujemo Očev glas: „Ti si Sin moj ljubljeni.“ Otajstvo Presvetog Trojstva ovdje je izraženije nego na bilo kojem drugom mjestu u Evanđelju.

U ikonografiji, Krštenje se ne prikazuje prvenstveno kao povijesna scena, nego kao Teofanija – objava samoga Boga. Vječnost i vrijeme susreću se u okomici.

Ako pogledate naslikanu ikonu Krštenja, pri vrhu ćete često vidjeti krug – geometrijski simbol savršenstva. On označuje Oca, čiji je glas postao vidljiv kao zrake slave. U tim zrakama lebdi golub, Duh, koji je u Noino vrijeme pronašao maslinovu grančicu što je nagovijestila očišćenu zemlju spremnu ponovno donijeti plodove za hranu i ozdravljenje. Središnja je figura sâm Krist. On nije prekriven vodom. On stoji na vodi, kao što će kasnije stajati na Genizaretskom jezeru na zaprepaštenje Dvanaestorice. On je Stvoritelj uzdignut nad stvorenjem. Stojeći kao svećenik s rukama za blagoslov, posvećuje vode – čineći ih sredstvom milosti za nas.

U tradicionalnoj formi ikone, Krstitelj stoji na lijevoj obali. On je posljednji i najveći među prorocima. Stavljajući prste na Isusovu glavu, dotiče ispunjenje nada Izraela kroz naraštaje. Na desnoj obali su anđeli, s pokrivenim rukama i pognutim glavama, u klanjanju. Svjedoče da su elementi zemlje postali izrazi slavljenja koje u vječnosti pjevaju u Božjem licu. Toga se sjećamo na Misi kad svećenik izražava naše zajedništvo sa „anđelima i arkanđelima, prijestoljima i gospodstvima“ prije no što svi uglas kličemo: „Svet! Svet! Svet!“ Po Kristu, kraljevstvo Božje je među nama.

Krštenje je, dakle, blagdan objave. Utemeljuje Kristovu milost u biblijskoj povijesti spasenja. Objavljuje Trojstvenost Boga.

Izrael je imao predosjećaje tog otajstva; u Kristu je ono postalo jasno.

Kristovo krštenje izvor je našeg krštenja. U krštenju se rađamo kao sinovi Božji, da bismo živjeli kao udovi Kristova Tijela koje je On preuzeo kako bi dovršio djelo otkupljenja. Milost Božića objavljuje nam Tko je Bog i tko smo mi; a zatim upućuje prema velikom otajstvu spasenja Uskrsa.

Pozvani smo, dakle, gledati natrag i naprijed: unatrag s zahvalnošću za dobra koja smo primili i s kajanjem za svoje izdaje; naprijed s odvažnošću dok krećemo ostvariti svoj kršćanski poziv. Izronivši iz krstnih voda i nakon četrdeset dana duhovne borbe u pustinji, Isus naviješta svijetu: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ To je i dalje naš životni program, jer sjetimo se: „Približilo se kraljevstvo Božje.“ Vrlo je blizu.

Pomolimo se.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za neizmjeran i čudesan dar našega krštenja. Pomozi nam živjeti njegov puni potencijal. Pomozi nam prepoznati i prihvatiti znak Tvoga svetog Križa na vlastitim životima. Daj da živimo u čvrstom pouzdanju u Tvoju potpunu pobjedu nad smrću i svakom silom grijeha. Pokaži se, Gospodine, kao naš otkupitelj. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.