Kruh s neba

Izlazak 16,1-8.31.35; 17,1-2.4-7

Braćo, dobrodošli u 30. dan Exodusa 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunost Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Dopustite Gospodinu da danas ispuni najdublje želje vašega srca za ljubavlju i mirom.
Uzmite sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov na vas, vašu obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 16,1-8.31.35; 17,1-2.4-7

Razmatranje

Bog se brine za sve potrebe svoga naroda.
Vode mora su se razdijelile, gorke vode Mare postale su slatke, a narod Izraelov okrijepljen je na izvorima Elima.
Od trenutka kada je Gospodin pozvao Mojsija, kroz sva čudesa koja je učinio u Egiptu, Gospodin je bio blizu svome narodu.
On poznaje njihovo stanje i mnogo je puta dokazao svoju prisutnost, možda osobito u stalnoj pojavi stupa od oblaka i ognja, koji mogu vidjeti vlastitim očima i koji ih vodi iz dana u dan.

Ali, kako zalaze sve dalje od Egipta i kako osjećaju svoje naravne potrebe za glađu i žeđu, čeznu za životom ropstva, jer je, iako tegoban, barem zadovoljavao njihove osnovne potrebe za hranom i pićem.
Njihove temeljne čežnje temeljno stavljaju Gospodina na kušnju: „Je li Gospodin među nama ili nije?“
Ta sumnja je tamna i uznemirujuća.
Narod Izraelov vidio je Gospodina kako čini čudesa čovjeku nepoznata, a ipak ne vjeruje da im može osigurati osnovne dnevne potrepštine.

Gospodin velikodušno odgovara na njihove sumnje kruhom s neba da zadovolji njihovu glad, i vodom iz stijene da ugasi njihovu žeđ.
Narod Izraelov budi se svako jutro na novu manu.
Svaki čovjek, velik i malen, skuplja prema svojoj potrebi, i njegove su potrebe zadovoljene.
Šestoga dana trebaju skupiti dvostruko više kako bi bilo dovoljno za sljedeći dan odmora.
Istom hranom Gospodin velikodušno odgovara razmjeru želje svakoga čovjeka.

Naš Učitelj uzima ovaj odlomak u svoje učenje u sinagogi u Kafarnaumu:
„Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh života. Ovo je kruh koji silazi s neba, da tko god od njega jede ne umre. Ja sam živi kruh koji siđe s neba; tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka; a kruh koji ću ja dati za život svijeta jest tijelo moje“ (Ivan 6,48-51).

Naša su srca stvorena za želju.
Suprotno mnogim zabludama o vjeri, život s Kristom nije bijeg od naših želja, nego njihovo razumijevanje, prihvaćanje i pouzdanje u Gospodina da ih ispuni na ljudski i božanski način.
Svi smo iskusili razočaranje da dobijemo ono što smo mislili da želimo, a zatim ostanemo žudeći za još više ili za nečim posve drugim.
Upisali smo školu, stekli diplomu, dobili posao, oženili djevojku, kupili kuću, otplatili je, štedjeli za mirovinu, i potom se suočili s pitanjima poput: „Pa što onda? Za što? Kada to prestaje?“

U svakoga je muškarca utkana čežnja za beskonačnim, koju samo Bog može ispuniti.
Na sreću, baš kao što Otac primjećuje čežnju izraelskoga naroda za kruhom i zatim tu želju ispunjava na različit način za svakoga čovjeka prema njegovoj potrebi u mani, tako on ispunja čežnje ljudskoga srca za vječnošću samim sobom u Euharistiji.
On odgovara na našu rupu u obliku Boga pravim kruhom s neba: Isusovim tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.

Način na koji Bog skrbi za svoj narod poučan je.
Nije dovoljno jednom skupiti i živjeti od toga zauvijek.
On svom narodu daje svakodnevno.
Nije to poput dobitka na lutriji, nego poput odlaska na posao.
Naš Učitelj podsjeća nas na ovu istinu u našoj najsredišnjijoj molitvi, Očenašu:
„Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas.“

Ova svakodnevna dinamika vrijedi i za nas dok se brinemo za druge, osobito one koji su nam najbliži.
Nije dovoljno jednom mjesečno ili tjedno izraziti svoju ljubav prema supruzi ili potvrditi svoje sinove i kćeri, ili to učiniti samo jednom.
Ti se znakovi trebaju obnavljati svakodnevno i jednako postojano kao što Gospodin daje manu svome narodu.
Dok činimo svoj izlazak, prigrlimo želje svojih srdaca i učimo gledati kako ih Gospodin svaki dan ispunjava.
I primajući svoje dnevno okrjepljenje od Gospodina, okrenimo se danas da na nov način skrbimo za one koji su povjereni našoj brizi.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, hvala ti što si u naša srca položio želju — želju za beskonačnim, želju za tobom. Tu želju dodiruje i potiče naša želja za stvarima ovoga života, od našega svagdanjeg kruha do svakodnevnih uspjeha, do povezanosti u ljubavi, do dobrih stvari ugodnih oku i slatkih nepcu. Imamo mnoge želje. Pomozi nam da ne učinimo idol ni od jednoga od ovih materijalnih načina ispunjenja tih želja, nego da naša želja uvijek sve više bude otvorena tebi. Ne dopusti nam da te zamijenimo novcem ili čašću ili moći ili užitkom, nego da po svakom od tih dobara dođemo još više željeti tebe. Ovu molitvu upravljamo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.