Čovjek rođen slijep

Mir, draga braćo.

Danas slavimo Četvrtu korizmenu nedjelju, poznatu i kao Nedjelja Laetare. Laetare znači „raduj se“, a dolazi od ulazne antifone mise, koja nas poziva da ostavimo žalost i budemo utješeni.

Na prvi pogled, taj poziv može izgledati neumjesno. Nismo li još uvijek u pustinji? Pa ipak, danas nas Crkva poziva na nadu, braćo. Ružičasto obojene misnice koje nosi svećenik vidljiv su podsjetnik da se možemo radovati i u pustinji—ne zato što je ona Obećana zemlja, nego zato što se možemo pouzdati u Gospodina, koji će nas ondje sigurno dovesti. On je vjeran—mi trebamo samo ustrajati.

Brate, ako ti se duh osjeća suhim ili se težina tvojih grijeha čini velikom, ohrabri se. Raduj se i nadaj se u Gospodina, jer se njegov plan ostvaruje u tvome životu. Baš kao i slijepac u današnjem čitanju, činjenica da Gospodin traži da i mi učinimo svoj dio u ozdravljenju ne znači da on ne djeluje. Djeluje—čak i sada.

Dok ublažavamo jednu stegu, posvetimo dan klanjanju i svetom odmoru, moleći Gospodina da u nama produbi darove nade i radosti dok nastavljamo svoje hodočasničko putovanje.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunost Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Raduj se danas, jer te Gospodin obnavlja svojim svjetlom. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Ivan 9,1-9

Razmatranje

Evanđelje ove nedjelje donosi izvještaj o tome kako Isus ozdravlja čovjeka koji je bio slijep od rođenja i opisuje prijepor koji je zbog toga nastao među nekim židovskim starješinama. Kao i uvijek u Isusovim ozdravljenjima, događa se nešto više od samoga pružanja lijeka za tjelesni poremećaj. Ponekad, kada Isus učini čudo, dublju poantu ozdravljenja ostavlja da je otkriju oni koji to promatraju. Ponekad, kao ovdje, objašnjava simboličko značenje onoga što čini.

Slika vida često se rabi, gotovo od svih, kao metafora za uočavanje istine. Često kažemo: „Vidim”, misleći: „Razumijem, shvaćam tvoju poantu.” Govorimo o nekome tko „baca svjetlo” na neku situaciju ili o tome da smo „u mraku” glede nečega. Govori se o „prosvjetljujućem pojmu” ili o „genijalnoj ideji”, a s druge strane o „maglovitoj predodžbi” ili o slučaju „moždane magle.” Isus se služi istom metaforom na sličan način. Ipak, važno je, ako želimo razumjeti Isusov pogled na ljudsko stanje, uvidjeti koliko je sveobuhvatna njegova dijagnoza naše sljepoće. U ovom susretu, kao i u mnogim drugima, Isus neprestano ustrajava na činjenici u koju nam je teško povjerovati i kojoj se obično opiremo: naime, da je svaki pripadnik ljudskog roda slijep—rođen slijep—za najvažnije aspekte stvarnosti.

Ivanovo Evanđelje započinje istom metaforom svjetla i vida. „U njemu bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima. Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze” (Iv 1,4–5). Primijeti da Evanđelje ne kaže da je Isus donio neki dio svjetla ljudskom rodu. To bi se moglo reći o svakojakim ljudima, od filozofa poput Platona ili Konfucija do znanstvenika poput Newtona ili Einsteina. To bi se moglo reći o bilo kome od nas dok drugima pomažemo da dođu do većeg razumijevanja. Ne, Evanđelje kaže da je Isus svjetlo, i da je izvan njega jednostavno tama u kojoj nitko ne može vidjeti. „Dok sam u svijetu, svjetlo sam svijeta.” Opet nas pogađa apsolutna narav te tvrdnje. On ne kaže da je jedno svjetlo među drugima. On ustrajava da je on svjetlo. Isus je jednom rekao svojim učenicima da svima imaju balvane zabodene u oči koje treba izvaditi ako žele ispravno vidjeti, što je komična slika koja jedva da bi mogla jasnije izraziti narav naše bolesti. Ljudi s balvanima u očima ne pate od iskrivljena ili mutna vida. Njihov je problem dublji: ne mogu vidjeti ništa.

Dva razmatranja mogu nam pomoći da se uhvatimo ukoštac s ovim zapanjujućim tvrdnjama. Prvo, ozdravljajući ljude od njihove sljepoće i nazivajući se svjetlom svijeta, Isus iznosi svoju tvrdnju o božanstvu. To je jedan od onih trenutaka kada se očituje kao punina Boga među nama, onaj po kojemu je svijet stvoren. Bog je istina, i što god drugo nosi kvalitetu mudrosti ili istinoljubivosti, to čini samo odražavajući ili sudjelujući u izvoru sve istine. Bog, svjetlo, uzeo je tijelo među ljudima u Isusu, i dok je bio u svijetu, po nužnosti je bio jedino pravo svjetlo svijeta, izvor svakoga drugog, manjeg svjetla.

Ovo prvo razmatranje otvara put drugome. Ako je Bog istina i ako nema istine ni dobrote izvan njega, tada biti odvojen od Boga znači lutati u dubokoj tami. A upravo je to tragedija koja je zadesila naš rod. Naša nas je pobuna odsjekla od Božjega svjetla. Što god mi mislili da „vidimo”, ostavila nas je udaljenima od ljubavi i spoznaje Boga te, stoga, slijepima za konačni izvor dobrote i istine. Kao što Isus razjašnjava farizejima, postoji samo jedan put natrag do vida. To je pokajanje, naše priznanje našega žalosnog stanja, koje će omogućiti obnovu odnosa sa živim Bogom i, stoga, ponovno zadobivanje vida. Zato oni koji govore „vidimo” ostaju slijepi. U svojoj oholosti, ne žele uzeti lijek koji bi ih izliječio od sljepoće.

Primimo milosti ove korizmene sezone nastojeći biti među onima koji prepoznaju svoju sljepoću bez Krista. Budimo poput onoga drugog slijepca koji je zavapio Isusu za milost i, kad ga je Isus upitao što želi, rekao mu: „Gospodine, da progledam!” (Lk 18,41). Ta smjela molba molitva je na koju naš milosrdni Gospodin nikada ne propušta odgovoriti.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, došao si liječiti slijepe i bolesne. Izliječi me, Gospodine, i obasjaj svojim svjetlom tamne kutove mojega uma i srca. Prepoznajem svoju sljepoću, jer sam sklon prebrzo te zaboraviti, ići kroz svoj dan kao da ti ne upravljaš svime. Neka ova korizma bude vrijeme u kojemu učim vidjeti kao što ti vidiš. Molim to u tvoje presveto ime. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.