Posvećen narod

Levitski zakonik 8,1-6; 9,22-24

Blagoslov, braćo.

Danas je kvatrena srijeda. Iako su post i uzdržavanje od mesa već dio naših srijeda tijekom programa Exodus 90, danas te prakse poprimaju poseban naglasak. Prinosimo ih za svećenike i kler, slijedeći drevnu tradiciju. Odvojite danas trenutak da molite za biskupe, svećenike, đakone i sav kler u svom životu te da zahvalite Bogu za blagoslove ovoga zimskog razdoblja. I dalje možete poslati njihova imena tako da se pomaknete udesno u vrtuljku na vrhu kartice Today.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Posveti danas njemu svoj um i svoje srce. Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Levitskoga zakonika

Levitski zakonik 8,1-6; 9,22-24

Razmatranje

Živjeti u svakodnevnoj slobodi znači živjeti prema putovima Božjega naroda. Vidjeli smo da nas Bog želi oblikovati u uređen narod i narod ratnika. Danas ćemo pogledati još jedan vid Božjega plana kako se očitovao u vrijeme u pustinji. On želi posvećen narod.

Značenje posvete nešto je što je većina ljudi tijekom povijesti instinktivno razumjela, ali mi moderni ljudi, koji imamo tako malo osjećaja za božansko, teško shvaćamo. Razmotrimo ukratko što znači biti posvećen i zašto Bog na tome tako snažno inzistira.

Biti posvećen znači biti odvojen, udaljen od onoga što je uobičajeno i ljudski naravno, radi služenja onome što je božansko. Zamisao posvete jest da Bog Stvoritelj potpuno nadilazi svoje stvorenje. On je ono što kršćani ponekad nazivaju „posve Drugi“. Iako je on izvor svega što postoji i sve drži u postojanju, on je ipak iznad svega toga, toliko da ga ljudski i materijalni svijet ne može spoznati onakvim kakav on jest: „Boga nitko nikada ne vidje; Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu – on ga obznani“ (Ivan 1,18). Svijetu, kakav je sada, treba nekakva spona, put da ono nisko i vidljivo dosegne visine božanskoga. Treba nam „posrednik“ između božanskoga i ljudskoga, netko ili nešto što će povezati to dvoje tako da se Bog može upoznati. Budući da je Isus, Utjelovljena Riječ, i Bog i čovjek, on može premostiti taj jaz između božanskoga i ljudskoga te nam posredovati Božju prisutnost: „Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus“ (1 Timoteju 2,5).

Kad Bog dolazi među Izraelce, govori im da trebaju biti posvećeni — odvojeni od naroda oko sebe kako bi mogli pripadati njemu. Potom uspostavlja svećeništvo, birajući Arona i njegove sinove za velike svećenike te pleme Levijevo kao one koji će se baviti božanskim stvarima. Knjiga Levitskoga zakonika prolazi kroz čitav popis stvari koje svećenici i leviti trebaju i činiti i izbjegavati, kako bi mogli služiti kao posrednici između Boga i čovječanstva. U današnjem odlomku Bog posvećuje Izraelce uspostavivši Arona za svećenika. Aron zatim blagoslivlja narod u Božje ime, i „slava se Gospodnja pokaže svemu narodu“. Aronovo veliko svećeništvo i levitsko svećeništvo bili su sjene onoga što je imalo doći: jedinstvenoga svećeništva Isusova. Zato Novi zavjet naziva Isusa Velikim svećenikom. Isus nas povezuje s Bogom: on je most, put koji donosi Boga k nama i vodi nas k Bogu. Zbog prisutnosti Duha Svetoga u svakom vjerniku i u Crkvi, svaki od nas sudjeluje u svećeničkom obilježju Isusa, i kako piše sv. Petar, Crkva je „svećenički narod“, posvećen, odvojen za Boga da posreduje njegovu prisutnost svijetu.

Biti posvećen Bogu znači mnogo toga i donosi sa sobom mnoge blagoslove i ozbiljne odgovornosti. Danas će biti dovoljno uočiti da su kršćani pozvani biti drukčiji od svijeta oko sebe. Božji putovi i putovi čovjeka, osobito paloga čovječanstva, vrlo su različiti. Bog je na nas stavio svoj pečat — po Duhu Svetom došao je prebivati među nama. Posvećeni smo za uzvišenu svrhu. S pozivom na posvećenost dolaze i izazovi. Lako je radije samo „uklopiti se“. Lako je postaviti si cilj da budemo ugledni ljudi, obični momci, da ne podižemo obrve niti izazivamo kose poglede ljudi oko nas zbog te razlike.

Na Posljednjoj večeri Isus je rekao učenicima: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi ljubio svoje; ali jer niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi“ (Ivan 15,19). Isus ih je izabrao iz svijeta; odvojio ih je — posvetio ih je — i oni više nisu pripadali svijetu. Isus kasnije moli Oca: „Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (Ivan 17,16-19).

Braćo, zapitajmo se iskreno: živimo li kao posvećeni ljudi, kao ljudi odvojeni koji ne pripadaju ovome svijetu? Dopuštamo li da nas istine vjere oblikuju tako da živimo kao ljudi koji su izabrani iz svijeta? Naše vrijeme u pustinji pomoći će nam da rastemo u posvećenosti pod vodstvom Duha Svetoga.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, poslao si svoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista, da se po njemu i u njemu nastanimo s tobom za svu vječnost. Daj da živim u skladu s ovim pozivom, ne stavljajući ništa svjetovno ispred tebe. Udijeli mi milost da se uvijek sjećam kako, dok živim u svijetu, nisam njegov dio, da sam od krštenja odvojen da sudjelujem u tvojoj nebeskoj slavi. Ove Korizme izliječi me i očisti od svega što me drži privrženim svijetu. Očisti moj um i srce, da sve u meni bude ugodno tebi. To te molim po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.