Put u život

Izlazak 19,16-18; 20,1-17.20

Braćo, dobro došli u 33. dan Exodus 90.

Danas je petak, kada se spominjemo najvećega dara koji nam je Bog dao, dara svoga vlastitog Sina, koji je prinio samoga sebe da bismo mi živjeli.
U našem postu i nemrsu od mesa nastojimo se sjediniti s Kristovom žrtvom usmjeravajući pozornost na Oca u ljubavi i predanju.
K njemu uzdižemo sve što nas danas pritišće i molimo za njegovo milosrđe nad nama i svim našim ljubljenima.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Pripremi se slijediti sve njegove putove da budeš svet kao što je on svet.
Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov nad tobom, tvojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 19,16-18; 20,1-17.20

Razmatranje

Došlo je vrijeme da narod susretne Boga na gori.

Kad je Bog pozvao Mojsija kod gorućega grma, dao mu je obećanje: „Ja ću biti s tobom; i ovo će ti biti znak da sam te poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, služit ćete Bogu na ovoj gori“ (Izlazak 3,12).

Mojsije se odaziva pozivu Gospodnjemu riskirajući, a danas na gori Gospodin potvrđuje njegov poziv, da je On bio taj koji ga je poslao i bio s njime kroz sve.

Bila su potrebna dva dana priprave prije nego što su mu se trebali približiti trećega dana.
Mojsije je posvetio narod i uputio ih da operu svoje haljine i da se uzdrže od spolnog općenja, koje je u Starom zakonu činilo čovjeka nečistim.
Narodu je strogo zapovjeđeno da se ne približava gori da Gospodin ne plane na njih i da ne poginu.

Trećega dana, dana susreta, gromovi i munje okruživali su goru, dok ju je gust dim prekrivao jer je Bog sišao na goru u plamenovima ognja.
Gora se tresla dok je odjekivao zvuk trube.

Bog susreće svoj narod kako bi im se objavio.
On govori s Mojsijem da bi čovjeku priopćio božansko znanje i poučio ga putu života za koji je stvoren.
Deset zapovijedi dijeli se na dva dijela.
Prve tri uređuju odnos čovjeka i Boga, a preostalih sedam poučava o odnosu čovjeka prema bližnjemu.
Zapovijedi se univerzalno odnose na svaku osobu te ponavljaju naravni zakon utkan u naša srca.
Nakon Zapovijedi Gospodin daje Zakonik saveza, koji uređuje kako se izraelski narod treba odnositi jedni prema drugima u društvu.

Religija našega vremena često gleda na Boga sentimentalno.
Sociolog Christian Smith dobro ju je opisao kao moralistički terapeutski deizam.
Pod moralističkim misli da je moralnost razvodnjena na to da budemo ljubazni, a ne na veliko djelo preobrazbe u pozivu koji smo primili na savršenstvo.
Terapeutsko znači da religiju često tretiramo kao stvar osjećaja te je koristimo da se dobro osjećamo u vezi sa sobom, umjesto da pristupamo nečemu mnogo većem od vlastitih života.
A naša je religija deistička po tome što Boga često tretiramo kao da je odsutan, poput urara koji, nakon što načini svoj sat, pusti da otkucava bez brige ili zahvata.

Čitanje Staroga zavjeta pomaže iskorijeniti mentalitet svijeta koji smo pokupili tijekom života, pa čak i iz utjecaja svijeta unutar naše vlastite religijske pouke.

Bog je ljubav.
I Božja je ljubav oganj koji proždire.
Oganj pročišćuje, i oganj spaljuje.

Romano Guardini piše u Svršetku novoga vijeka: „Stari zavjet zadobit će novo značenje. Stari zavjet objavljuje živoga Boga koji razbija mitske okove zemlje, koji obara sile i poganske vladare života; pokazuje nam čovjeka vjere koji je poslušan Božjim djelima prema uvjetima saveza. Ove istine Staroga zavjeta rasti će u značenju i važnosti.“

Te su se riječi, napisane prije gotovo stotinu godina, pokazale istinitima u sve većoj popularnosti Staroga zavjeta, osobito među mladim muškarcima danas.
Mi zapravo ne želimo meku religiju koja od nas ništa ne traži; toga duha ima dovoljno posvuda oko nas danas.
Želimo štovati Boga onako kako nam se objavio, i želimo odgovoriti na veličinu našega poziva, koja se očituje u poslušnosti njegovoj Riječi.

Sv. Grgur iz Nise piše u svojem Životu Mojsijevu: „Spoznaja Boga planina je doista strma i teška za uspon – većina ljudi jedva dospije do njezina podnožja“ (93).
Braćo, pozvani smo na goru.
Dok se Mojsije uspinje kroz oganj, dim i potres, biva uveden u Božju tamu.
Što se više upuštamo, po našem odgovoru na Božju milost, to više shvaćamo da je Bog potpuno drugačiji; to više vidimo koliko smo neznatni, ne na način samoprezira, nego na način koji nas ispunja čuđenjem i strahopoštovanjem pred Božjim veličanstvom. I shvaćamo da je izabrao nas, među svim muškarcima, poput Izraelaca nekoć, da mu se približimo.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, hvala ti što u nama vidiš toliko više nego što mi vidimo u sebi i što nas pozivaš na toliko više. Hvala ti za sliku gore — gore mnogo puta više od nas, a ipak si nas učinio sposobnima da se na nju uspnemo. Ti pred nas stavljaš gore i pozivaš nas, kao muškarce, da se na njih penjući probijamo. Od naših predaka, poput Mojsija, učimo da na vrhu te gore nalazimo tebe. Ondje nalazimo moralni kodeks, zakon ljubavi, način života koji nam pomaže živjeti goru i u dolinama te pozivati druge da se uspnu na tu istu goru. Pomozi nam da se uspnemo. Pomozi nam da potpuno živimo u svojoj vjeri. Pomozi nam da te nađemo i primimo tvoju pomoć u svemu što činimo. Ovu molitvu prikazujemo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.