Veličajni čovjek

Brojevi 14,10-11, 21-24, 36-38

Blagoslov, draga braćo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Slušaj danas njegov glas, jer on je izvor hrabrosti. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 14,10-11, 21-24, 36-38

Razmatranje

Učeći postajati ljudi veličajnosti, htjet ćemo ponovno uočiti izopačenu moć onoga što Pisma nazivaju „zlim izvještajem“. Isusa đavao naziva „ocem laži“. Poput onih malodušnih izraelskih uhoda, on je stalni donositelj zlog izvještaja. On je lažac, ali domišljat, i kao i kod svih domišljatih lažaca, mnogo toga što govori jest istina. Nasrće na nas težinom naših mnogih grijeha; guši nas prikazima moći svijeta protiv naše vjere; oslikava lažno glamuroznu sliku života grijeha; šapuće protiv ljubavi i vjernosti Boga. Može iznijeti mnoge stvarne činjenice u prilog svojemu slučaju. U ovome barem govori istinu: da će nas bitka koju vodimo stajati svake kapi naše krvi, i da je pobjeda beznadna ako je to samo naša snaga protiv njegove, naše volje protiv sila tame u nama, naša inteligencija i domišljatost protiv moći svijeta koji je zaboravio Boga.

Poput onih Kanaanca u njihovim utvrđenim gradovima, đavao je odviše snažan za nas ako se borimo vlastitom snagom. Zato se poigrava našim strahovima i pokušava nam oduzeti hrabrost ispunjenu vjerom. Želi da nam oči budu prikovane za nas same i da zaboravimo prisutnost, moć i obećanje Božje. Prečesto slušamo zli izvještaj i prestajemo vjerovati. Postajemo prestrašeni, gubimo nadu, prepuštamo se duhovnoj lijenosti i odlažemo svoje duhovno oružje.

Kad se Kaleb usprotivi zlom izvještaju i ustraje da su Izraelci itekako sposobni zauzeti zemlju i pobijediti njezine stanovnike, on ne umanjuje snagu svojih neprijatelja niti proturječi činjenicama onih koji izvješćuju. On podsjeća Izraelce na onu jednu veliku istinu koju su zaboravili, a koja sve mijenja: prisutnost svemogućega Boga među njima i istinu da su pod njegovim vodstvom i zaštitom te da djeluju po njegovim zapovijedima. Kaleb je naučio lekcije pustinje. Naučio je istinu da će isti Bog koji je porazio Egipćane i održao Izraela kroz tolike kušnje nastaviti ostvarivati svoj naum na nepredviđene načine i uvesti ih u zemlju u kojoj teku med i mlijeko. On i Izraelci trebali su napraviti izbor, onaj koji stoji pred svakim od nas: hoće li se sjećati velikih Božjih djela i zadržati pogled upravljen na njega i na njegova obećanja, ili će dopustiti da im se pogled vrati na njih same i bude ograničen na tek vidljivo i ljudsko, te tako biti zarobljeni tjeskobom? Vjera ili sljepoća? Hrabrost ili kukavičluk? Izbor je postavljen pred njih.

Da bismo se suprotstavili zlom izvještaju, trebamo naučiti razlikovati glas Tužitelja i glas Isusa, Dobroga Pastira. Svaki ima svoje prepoznatljivo obilježje, a dobivanje bitke za veličajnost i protiv lijenosti uvelike se tiče toga da uši držimo otvorenima za glas Krista, a čvrsto zatvorenima za glas njegova neprijatelja. Jedan način razlikovanja ta dva glasa jest u tome da uočimo njihove učinke na nas. Kad nam Gospodin govori, on to uvijek čini kako bi nas o-hrabrio, kako bi dao dodatnu snagu za naše bitke. Njegov glas nije uvijek nježan ili ugodan, ali on daje lijek koji nam treba. Đavao nam, s druge strane, govori kako bi nas o-beshrabrio. Čak i kad laska, a on je vješt laskavac, njegov nas glas ostavlja iscrpljenima i manje spremnima suočiti se s nužnim izazovima života. No najčešće na nas baca optužbe kako bi nam oduzeo nadu i naveo nas da prestanemo boriti se. „Ti? pokušavaš živjeti ozbiljan kršćanski život, sa svim svojim slabostima i grijesima?“ „Ovaj izazov s kojim se suočavaš, ove okolnosti kroz koje moraš proći, ovaj odnos koji ti je tako težak: nikada se neće promijeniti; gubiš vrijeme.“ „Tvoja borba za svetost dug je i težak put, i nikada nećeš moći ustrajati kroz čitav svoj život.“ „Bog nije ni blizu. Zaboravio je tvoje ime; nije mu stalo do tebe. Kad uopće misli na tebe, to je s dubokim razočaranjem.“ Na stotinu načina, taj domišljati lažac plete obeshrabrujuće mreže svojega zlog izvještaja.

Pustinja je mjesto gdje se đavolske laži mogu vidjeti onakvima kakve jesu. Pustinja nas uči raskrinkati te laži i jača nas u našoj sposobnosti da čujemo glas Božji. To je jedan od razloga zašto smo vođeni u pustinju: da se suočimo s tim napastima, prinesemo ih Kristu, nadvladamo ih i dopustimo da nam se srca promijene. Poput Isusa u vremenu kušnje u pustinji, borimo se protiv neprijateljevih laži istinom Božje riječi, i anđeli dolaze da nam pomognu. Dok se borimo protiv laži neprijatelja, bivamo utvrđivani i uvježbavani u veličajnosti, tako da bismo, poput Jošue i Kaleba, mogli osvojiti kraljevstvo koje nam je Bog pripravio.

Pomolimo se.

Milosrdni Gospodine, tvoj je glas kao kiša u vrijeme suše i toplina u ljutoj hladnoći. Danas prihvaćam tvoje gospodstvo nad svojim životom. Oslobađam se svega što uzrokuje strah i tjeskobu i stavljam to u tvoje ruke. Pomozi mi vršiti tvoju volju i ne brinuti se o onome što je izvan moje kontrole, vjerujući da ćeš se ti pobrinuti za ostalo. Čak i ako mi na put dođu izazovi i trpljenje, podaj mi milost da ostanem u miru, znajući da ćeš uvijek pružiti ono što mi doista treba. Ojačaj me da ustrajem na ovome putu i učini sa mnom što god hoćeš. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.