Čekajući Gospodina

Izlazak 12,29-42

Braćo, dobrodošli u 24. dan Exodus 90.

Ove srijede postimo i uzdržavamo se od mesa kako bismo se sjedinili s Isusom u čast njegove izdaje od strane jednog od njegovih učenika.
Ovi čini pokore trebaju izražavati našu ljubav koja se približava Isusu u prijateljstvu, nastojeći nadoknaditi sva vremena kad smo ga izdali svojim grijesima.

Danas se također spominjemo blagdana sv. Tome Akvinskoga, jednog od najvećih učenjaka i učitelja u kršćanskoj povijesti.
Premda poznat po briljantnosti svoga pisanja, svetac je zbog svoje velike čistoće i pobožnosti, koje su ga potaknule da piše dirljive hvalospjeve Isusovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu.
Nastojimo nasljedovati njegove kreposti u svojoj svakodnevnoj meditaciji i borbi protiv onoga što nas odvraća od nasljedovanja Gospodina u čistoći srca.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Čekaj Gospodina da dođe u tišini, dopuštajući mu da te vodi u slobodu.
Uzmi sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 12,29-42

Razmatranje

Posljedica grijeha jest smrt, kako vidimo vraćajući se sve do Edenskoga vrta.
Kao odgovor na faraonovu ustrajnu neposlušnost, dolazi posljednja pošast i uzima se prvorođeni sin Egipta.
Po svoj zemlji egipatskoj čuje se silan jauk žalovanja.

Priznajući poraz svojih bogova, faraon dotiče dno, više nije u stanju oduprijeti se Bogu i stavlja svoju naciju Izraelu na raspolaganje.
Nakon četiri stotine godina ropstva, Egipćani ih mole da odu.
Izraelci oplijene Egipćane na nevjerojatan način: jednostavno tražeći njihovo srebro, zlato i fino ruho.
Oni koji su bili držani u okovima oduzimaju onima koji su ih držali zarobljenima kroz naraštaje, nadoknađujući godine izgubljene nadnice.
Egipćani će se odreći svega samo da oni odu i da njihovoj patnji dođe kraj.
Trenutci dodira dna, koje su mnogi od nas već iskusili, ovakvi su.

U Pashi postoji napetost između pripravnosti, čekanja i djelovanja, što nam je poučno.
Upute Gospodinove su jasne: „Ovako je jedite: opasani u bokovima, sandale na nogama i štap u ruci; jedite žurno. To je Gospodinova Pasha.”
Dovoljno je vremena da se obred Pashe izvrši noć prije, ali ujutro nema dovoljno vremena da tijesto uskisne.
Dok anđeli Gospodnji izvršavaju svoje sudove nad prvorođenim sinovima Egipta, Izraelci trebaju bdjeti kroz noć i biti spremni krenuti.

Danas je ljudima normalno činiti što god žele kad god im se prohtije.
Kad je uključeno pažljivo planiranje nekog smjera djelovanja, slijedit će uobičajenu mudrost, prilagođavajući se očekivanjima drugih i onomu što svi obično čine.
Nije uobičajeno uključiti Gospodina u svoje donošenje odluka, tražeći njegovu mudrost za okolnosti s kojima se suočavamo tijekom dana.

Ova dinamika, čekanja da Gospodin povede, ne bi nas smjela paralizirati.
Nakana je uključiti Gospodina u proces donošenja odluka te, kad dođe vrijeme za djelovanje, s pouzdanjem slijediti ono što vjerujemo da Gospodin od nas traži.
Razmotri ovaj primjer: dobar otac prepoznaje želju svoga sina da mu ugodi i potvrđuje ga čak i ako sin ne zna uvijek najbolji način kako to učiniti.
Doista, premda postoje vremena kada je čista poslušnost uputi nužna, osobito u mladosti, dobar otac želi vidjeti kako njegov sin, kako sazrijeva, počinje sam iskoraknuti.
Ima li išta što bi oca više učinilo ponosnim od toga da vidi sina kako muški postupa prema svojoj najboljoj prosudbi?
Tako je i s nama.
Ako smo tražili mudrost od Gospodina, a put naprijed je nejasan, ali je došlo vrijeme djelovanja, trebamo ponovno naučiti zdravu sigurnost u donošenju odluka, pouzdajući se u darove i svjetlo koje je Gospodin udahnuo u nas.

Kakvoću naših odluka spoznat ćemo po njihovim plodovima.
Ako u tragu neke odluke nalazimo radost, mir i ljubav, možemo s pouzdanjem reći da smo donijeli ispravnu odluku.
Ako nalazimo nesklad i podjelu, imamo donijeti još jednu odluku: ispravak i krenuti drugim putem naprijed.
Poput Izraelaca, i mi trebamo prinijeti svoje žrtve, čekati da nas Gospodin vodi te biti spremni krenuti žurno.

Nakon više od četiri stotine godina ropstva, došlo je vrijeme da Izraelci odu u slobodu.
Šest stotina tisuća muškaraca znači ukupan broj od oko dva milijuna ljudi kad se uključe žene i djeca.
Primijeti kako se za tako mnoštvo kaže da nemaju nikakvih zaliha za putovanje.
Nema hrane, pića ni skloništa dok započinju svoj put od civilizacije u pustinju.

Pa ipak, o njima se brine Gospodin, sigurni su i zaštićeni dok se odvažuju u nepogode.
„Bila je to noć bdjenja Gospodnjega, da ih izvede iz zemlje egipatske; tako je ista ta noć noć bdjenja posvećena Gospodinu za sve sinove Izraelove kroz njihove naraštaje.”
Tijekom našega Exodusa bdijemo svojom praksom molitve.
Najprije postajemo kontemplativci, što znači da se naš prvi pokret sve više okreće prema tišini, dopuštajući Gospodinu da utječe na naše umove i srca te da svijet vidimo njegovim pogledom.

Kad ujutro ustanemo, kad tijekom dana zastanemo od aktivnosti, ili kad noću ustanemo na molitvu, djelujemo kao Božji stražari i odgovaramo Bogu koji je najprije nad nama bdio i bdije nad nama u svakom trenutku.
Ponekad su plodovi naših molitava očiti, ali u drugim trenutcima molitva može izgledati kao da gubimo vrijeme.
Važno je odbaciti svoje prosudbe o kakvoći svoje molitve, osobito kako se ona počinje produbljivati, jer ne znamo kako Gospodin upotrebljava to vrijeme prema svojim nakanama za nas i za ostvarenje svoje volje za svijet.
Važno je da ustrajemo u molitvi i dosljedno odvajamo vrijeme kako bismo odgovorili Bogu, koji uvijek nad nama bdije, štiti nas i osigurava nam sve potrebno, kao što je činio za Izrael.

Pomolimo se.

Oče nebeski, hvala ti što nas pozivaš svojim sinovima i što to činiš stvarnošću. Hvala ti što nam pomažeš uzdati se u tebe i uključiti te u sve naše odluke, da bismo svaki dan živjeli s tobom i u odnosu s tobom. Hvala ti što nam po Izlasku pokazuješ kako uzdržavaš svoj narod, čak i čudesno, dok si vodio toliko mnoge kroz pustinju. Premda smo skloni previše se uzdati u vlastitu logiku, molimo te, prožmi našu logiku svojom logikom. Prožmi sva naša djela svojom ljubavlju. Dok te sada tražimo u tišini koju smo odvojili za razmatranje i molitvu, pomozi nam smiriti svoja srca, čuti tvoj glas i hoditi s tobom. Uči nas stavljati svoje pouzdanje u tebe tijekom svakoga i svakog dana. Ovu molitvu upravljamo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.