Sloboda: način života

Luka 9,22-26

Mir, draga braćo.

Korizmeno vrijeme pred nas stavlja tri osobite prakse: molitvu, post i milostinju. To su bitni elementi kršćanskog života, kako Isus poučava u Govoru na gori u Mateju 6, gdje objašnjava njihovu bit. U vezi s molitvom, naš Gospodin kaže: „A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se Ocu svomu u skrovitosti; i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ Bit molitve uključuje susret s našim nebeskim Ocem, s kojim se može susresti samo u gornjoj sobi, na mjestu samoće u srcu gdje u tišini čujemo njegov glas. Mogli biste čak reći da bit korizme uključuje traženje te samoće, raščišćavanje prostora u sobi našega srca kako bi Bog mogao ući.

Zato govorimo o ulasku u pustinju s Isusom, kao što je on ondje molio i postio četrdeset dana. Pustinja je mjesto odvojeno od nastanjenoga svijeta i mjesto koje uobičajeno ne može održavati život. Ondje idemo kako bismo ostavili rastresenosti iza sebe i naučili se više oslanjati na Boga. Bez obilja hrane i pića, potrebno je osloniti se na Boga da nam dade kruh s neba i živu vodu Duha. Pustinja nas uči poniznosti: učimo se oslanjati na Boga u tišini, kada se čini da ondje nema ničega.

Tišina pustinje iznosi na površinu ono što je u nama zakopano, što je jedan od razloga zašto je tako često izbjegavamo. Molitva može postati mjesto na kojem, uz Božju pomoć, možemo pogledati u sebe, prepoznati što treba iscjeljenje i poduzeti korake da se problemi riješe. Nakon izlaska iz Egipta prekidom s teškim grijehom i prihvaćanjem Boga u vjeri, još uvijek trebamo ispravno urediti svoje živote. Molitva je temeljni preduvjet za ovo iscjeljenje jer nam daje snagu suočiti se s poteškoćama i tražiti pomoć koja nam je potrebna. Bog ne čini da naše poteškoće nestanu preko noći, ali življenje u svakodnevnom zajedništvu s njime daje unutarnju snagu da hodimo dugim putem prema iscjeljenju.

Sama Isusova Muka i Smrt, koje dolaze u prvi plan našega korizmenog razmatranja, mogu postati izvor nade za iscjeljenje. Isus nam pokazuje kako se njegova sebedarna ljubav pokazuje jačom od patnje i smrti te ih pobjeđuje predanjem volji Očevoj. Biskup Erik Varden, u svojoj korizmenoj knjizi Healing Wounds, razmatra ovu stvarnost: „Molitva za iscjeljenje i pročišćenje upravljena je prema jednoj svrsi: nekako uzvratiti takvoj potpunoj ljubavi i učiniti to samoizlijevanjem, sigurni da je to put koji vodi u život, suprotnost onoj ‘dvostrukoj’ smrti koja proizlazi iz uskogrudnog pogleda na život koji traži samo samoodržanje: ‘Tko hoće život svoj sačuvati, izgubit će ga.’“ Isus nas poziva da u korizmi izgubimo svoje živote, puštajući nadzor i umirući svojim sebičnim željama, kako bismo doista živjeli snagom Križa.

Uobičajena je praksa baviti se duhovnim štivom tijekom korizme. Naša glavna svakodnevna razmatranja bit će iz Svetoga pisma, dok pratimo Izraelce u pustinji, ponajprije iz Knjige Brojeva. Njihova borba da ostanu vjerni u nevolji odražava naše vlastite borbe dok nastojimo slijediti Gospodina u obećanu zemlju novoga života s njime. Također bismo vas potaknuli da činite i dodatno čitanje usmjereno na Isusovu Muku. Za naš tečaj ExodusU ove korizme čitamo knjigu biskupa Vardena koju smo spomenuli, koja razmatra Isusove rane kao izvor iscjeljenja za naše vlastite. Razmislite da je pročitate tijekom nadolazećih tjedana i pridružite nam se u ExodusU kako biste je čitali s skupinom subraće, muškaraca iz Exodusa, koji će o njoj zajedno razmišljati.

Korizma nam daje nadu da patnja ima smisla i, kada je sjedinjena s Isusom, može dovesti do pobjede Uskrsnuća. Braćo, potičemo vas da ovo vrijeme molitve uzmete kao priliku da otvorite svoje srce Gospodinu, da dopustite njegovu svjetlu da zasja u tamna mjesta koja tako često držimo izvan vidokruga. Oslonite se na svoju braću za pomoć i potporu, znajući da svi nosimo rane koje bi Bog želio iscijeliti. On često djeluje po drugima u našim životima kako bi nas podupro i ohrabrio na putu iscjeljenja. Ostanimo ujedinjeni u molitvi i usredotočeni na iscjeljenje koje nam Isus nudi kada mu se pridružimo u pustinji radi molitve.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Slušaj danas njegovu Riječ da upoznaš put slobode. Uzmi sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov nad tobom, tvojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz svetoga Evanđelja po Luki

Luka 9,22-26

Razmatranje

Istinska se sloboda uči u pustinji, gdje Bog preoblikuje naša srca da žive novi život koji nam je dao. Knjiga Izlaska pripovijeda o Bogu koji je pohodio porobljenu djecu Izraelovu i raskinuo njihove okove djelima velike moći. Prije nego što je došao među njih, bili su robovi; nakon što je porazio Egipćane i izveo ih iz Egipta, više nisu bili robovi: bili su slobodni muškarci i žene. Bog je slavno pobijedio njihove neprijatelje. Moglo bi se činiti da bi priča tu više-manje završila. Važno je bilo postignuto: Izraelci su sada bili slobodni i mogli su krenuti svojim putem. Ali priča se tu ne završava: proći će još četrdeset godina prije nego što narod Izraelov uđe u zemlju svoje slobode. Zašto tako dugo čekanje? Zašto to razvučeno vrijeme u pustinji? Odgovor je da se sloboda ne stječe jednostavno razbijanjem okova; biti slobodan znači živjeti drukčijom vrstom života. Sloboda je pozitivna odlika koja dotiče svaki vid našega postojanja. Da bismo bili slobodni muškarci, ne trebamo samo biti oslobođeni u jednom trenutku; treba nas poučiti praksi slobode. Treba naučiti živjeti kao slobodni muškarci.

Izraelci su, doduše, bili oslobođeni ropstva Egipćanima. Ali još nisu bili u potpunosti slobodan narod. Trebali su naučiti kako iz dana u dan birati i hoditi putem slobode. Pokazivali su stalnu sklonost ponovno iskovati okove svojega ropstva. Gospodin je trebao promijeniti njihovo nutarnje biće. Trebao je preobraziti njihov cjelokupan stav prema životu, a osobito njihovo razumijevanje tko je on, tako da mogu objema rukama prigrliti slobodu koju im daje.

Ove korizme hodit ćemo s Izraelcima kroz njihove kušnje u pustinji tijekom onih četrdeset godina, kako je zabilježeno ponajprije u knjigama Brojeva i Levitskoga zakonika. Dok to budemo činili, htjet ćemo putem imati na umu jedno važno duhovno načelo. U svojoj Prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao iznosi važnu pouku za naše čitanje cijeloga Staroga zavjeta. Nakon što govori o onome što se dogodilo Izraelcima u pustinji, kaže:

Ovo se dogodilo kao primjer nama da ne poželimo zla kao što ga oni poželješe. I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što je pisano: „Narod sjede jesti i piti pa ustaše plesati.“ Niti se odajmo bludnosti kao neki od njih te ih jednoga dana pade dvadeset i tri tisuće. Niti iskušavajmo Gospodina kao neki od njih te pogiboše od zmija. Niti mrmljajte kao neki od njih te ih zatirač pogubi. A sve se to njima događalo kao opomena, a napisano je za pouku nama, kojima su zapala posljednja vremena.(1 Korinćanima 10,6–11)

Sv. Pavao iznosi izvanrednu tvrdnju, naglašavajući važnost povijesti Izraela kao obrasca Božjega djelovanja. On ustraje da ono što se dogodilo Izraelcima, koliko god da je bilo važno za njih, još je značajnije kao opomena i pouka za vjernike koji će živjeti mnogo stotina godina poslije. Dok ove korizme čitamo Stari zavjet, htjet ćemo to razumijevanje imati na umu. Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.) izrekao je isto načelo ovako: „Za kršćane Stari zavjet, uzet u cjelini, predstavlja put prema Kristu. Tek kada stigne do Krista, u stanju smo vidjeti što mu je bilo pravo značenje, postupno naznačivano. Svaki dio crpi svoje značenje iz cjeline, a cjelina crpi svoje značenje iz Krista.“

To znači da povijest lutanja pustinjom ima značenje koje daleko nadilazi iskustvo Izraelaca. Možemo se tom poviješću poslužiti, kako Pavao piše, „za pouku nama.“ Iskustvo Izraelaca, na odgovarajući način preneseno, bit će obrazac za naše vlastito. Izvještaj o izraelskom lutanju pustinjom prikazuje Izraelce kako se hvataju ukoštac s jednom kušnjom za drugom dok im Bog oblikuje srca i stavlja ih na kušnju. Iste kušnje koje su oni iskusili prisutne su u svakom dobu i u svakoj osobi. Priča o njihovim bojevima za slobodu pokazuje nam priču o našoj vlastitoj borbi za slobodu. Napasti s kojima su se suočili u pustinji bacit će svjetlo na napasti s kojima se suočavamo dok učimo biti učenici. Njihov proces vježbe i pročišćenja bit će sjena onoga što Duh Sveti čini sa svakim od nas. Zato posvećujemo toliko pozornosti toj pustinjskoj povijesti: kada je čitamo u svjetlu Kristova dolaska, ima važne stvari koje nas može poučiti.

Današnji odlomak iz Pisma upućuje na jednu od tajni naše vjere: da nas Isus oslobađa potičući nas da uzmemo njegov jaram na se, a oblik toga jarma jest Križ. Pokazuje nam put savršene slobode, ali to nije ono što bismo možda očekivali. Zato se tako često trebamo vraćati u pustinju i poukama koje nas ona uči. Kristov jaram oslobađa; put prema raspeću put je savršene slobode.

Braćo, dopustimo da se naš um doista obrati na um Božji i prionimo uz hod s njime putem koji vodi kroz ropstvo u slobodu, i iz smrti u život.

Pomolimo se.

Oče nebeski, hvala ti što nas toliko ljubiš da si poslao svoga Sina da nas izbavi. Kao što si vodio Izraelce kroz pustinju da im pomogneš rasti s vremenom i naučiti se živjeti životom slobode, tako si i poslao svoga Sina da hodi s nama, da uđe u pustinju naših života i da svakoga od nas pojedinačno povede kroz slatki jaram njegova učeništva u život istinske slobode. Pomozi nam živjeti tako da ta sloboda dotakne svako područje naših života. Ne ostavi ništa netaknuto. Neka ovo korizmeno putovanje kroz pustinju postane put slobode koji nas potpuno oslobađa. Ovu molitvu upravljamo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.