Čovjek istinskoga bogoštovlja

Mir, draga braćo.

Danas slavimo tradicionalni blagdan sv. Benedikta, oca zapadnoga monaštva i vodiča bezbrojnih ljudi u životu istinskoga bogoštovlja.

Sv. Benedikt napisao je Pravilo koje je stoljećima oblikovalo redovnike, učeći ih živjeti u neprestanoj molitvi, discipliniranom radu i poniznom služenju.
Njegov život — i životi onih koji slijede njegovo Pravilo — pokazuju nam što znači potpuno štovati Boga, učiniti ga središtem našega uma, srca i svakodnevnih djela.

Braćo, možda ne živimo svi u samostanima, ali ipak možemo slijediti njegov primjer — unoseći duboku pobožnost i strahopoštovanje u naše obitelji, rad i svakodnevne odgovornosti.
Ako to činimo, Božja će prisutnost oblikovati naš dan, voditi naše postupke i oblikovati nas u muškarce koji ga časte u svakom dijelu života.

Neka nas sv. Benedikt nauči kako ispravno urediti svoje živote, štovati Boga svim srcem i slijediti put postojane, vjerne poslušnosti.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Štuj ga u svim svojim mislima i djelima danas.
Uzmimo sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Poslanice Hebrejima

Hebrejima 12:12-13, 18-24, 28-29

Razmatranje

Želimo biti muškarci koji pravilno i istinski štuju. Želimo da grijeh idolopoklonstva bude daleko od nas. Kako to izgleda u praktičnim pojmovima?

Prvo, to znači da trebamo biti muškarci koji ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost da štuju Boga u formalnim načinima koje nam je dao. Zajedničko bogoštovlje Božji je narod oduvijek razumijevao kao dužnost koja osobito pada na muškarce. Muškarci su čuvari zajedničkoga života, kao što su žene njegovateljice pojedinačne osobnosti. To znači da bismo trebali biti vođe i oni koji postavljaju tempo u bogoštovlju Boga u svojim obiteljima i u svojim crkvenim zajednicama. Postala je, nažalost, navika među kršćanskim muškarcima da dužnost bogoštovlja prepuštaju uglavnom svojim suprugama i majkama. Neki muškarci uopće ne dolaze u crkvu; mnogi koji dolaze ostaju pasivni u svome bogoštovlju i skloni su misliti da je to uglavnom za žene i djecu. Bog blagoslovio naše mame i supruge što nas dovode u crkvu i što nas uče pobožnosti, ali to je zadaća koju ne bi trebale nositi same. Njihovi bi muškarci trebali preuzeti vodstvo.

Dokaziva je činjenica, i naizgled dio načina kako smo stvoreni, da u ovoj stvari javnoga bogoštovlja Boga djeca najviše pozornosti posvećuju svojim očevima. Čovjek istinskoga bogoštovlja istupa i preuzima odgovornost da se Bog ispravno štuje. Pobrine se da ništa — ni posao, ni sportski događaji, ni vikend-putovanja, ni lijenost — ne stane na put tome da on i njegova obitelj dođu na javno bogoštovlje Boga s Crkvom. Preuzima vodstvo u sudjelovanju u molitvama i hvalama. Štuje Dan Gospodnji i brine se da arhitektura njegova života i života onih za koje je odgovoran bude oblikovana tako da Gospodin bude ispravno čašćen i štovan kako nas je poučio. To će zahtijevati promjenu u našem načinu razmišljanja. Zapovijed da se časti Dan Gospodnji jedna je od Deset zapovijedi, uz zapovijedi protiv ubojstva, idolopoklonstva i preljuba. Koliko nas tu zapovijed shvaća onoliko ozbiljno koliko bismo trebali?

Drugo, biti čovjek istinskoga bogoštovlja znači postojano njegovati svoja srca tako da Bog doista bude središte i izvor svega što jesmo i što činimo. Sv. Pavao na to upućuje u današnjem odlomku Svetoga pisma kada govori o našem „duhovnom bogoštovlju”. Jasno daje do znanja da istinsko bogoštovlje Boga ne započinje i ne završava u crkvenoj zgradi. Naše javno bogoštovlje treba biti izraz cjelokupnoga stava prema životu i potpunoga načina postojanja. Čovjek istinskoga bogoštovlja prinio je cijeli svoj život kao prinos Bogu. To znači da se ne prilagođava načinu razmišljanja ovoga svijeta. Odbacuje lažne bogove i ideale koji kruže među onima koji nisu učenici. Ustraje u vođenju boja za svoj um, tako da se navikava misliti poput Krista.

Ukratko, pravilno štovati, odbaciti idolopoklonstvo, obuhvaća cijeli kršćanski život. To znači živjeti svoje učenništvo u svemu što činimo, čineći potpuni prinos svojih života. Kad u Starom zavjetu čitamo o Božjim strogim sudovima nad idolopoklonstvom, trebamo obratiti pozornost. Kako je sv. Pavao rekao, te su stvari napisane radi naše koristi.

Treće, biti čovjek istinskoga bogoštovlja znači njegovati revnost Pinhasa. Pogledajte kako je odgovorio na lažno bogoštovlje Izraelaca Baalu Peoru: „Kad Pinhas, sin Eleazara, sin Arona svećenika, to vidje, usta iz zbora, uze koplje u ruku i pođe za Izraelcem u odaje, te probode oboje, Izraelca i ženu, kroz njezino tijelo. Tako se kuga zaustavila među sinovima Izraelovim. A ipak, od kuge je umrlo dvadeset i četiri tisuće.” Tada je Gospodin pohvalio Pinhasa za njegovu revnost za ispravno bogoštovlje i dao mu obećanje: „Evo, dajem mu svoj savez mira; i bit će njemu i njegovim potomcima nakon njega savez vječnoga svećeništva, jer je gorio revnošću za svoga Boga i izvršio pomirenje za sinove Izraelove” (Brojevi 25,7-9; 12-13).

Ono što je Pinhas učinio fizičkim djelovanjem, mi trebamo činiti u području našega duhovnog bogoštovlja. Trebamo biti spremni voditi žestok boj za Božju istinu u svojim umovima i srcima, kako bismo mogli upoznati i ljubiti savršenu volju Gospodnju.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti zaslužuješ da te se ljubi i slavi po svim našim riječima, mislima i djelima. Učini me čovjekom istinskoga bogoštovlja. Pomozi mi preuzeti svoju odgovornost i voditi one koje si stavio pod moju skrb, riječju i djelom, u iskazivanju časti tebi. Daj mi milost da svoje dnevne aktivnosti i odgovornosti prikažem kao duhovni prinos ugodan tebi. Povećaj moju revnost za tebe, da ne dopustim ništa što je protivno tvojoj volji u svome umu i srcu. To molim u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.