Kovčeg saveza

Izlazak 25,1-22

Braćo, dobro došli u 37. dan Exodus 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Ostani danas u ovom svetom mjestu u svojoj tihoj molitvi.
Odvoji sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 25,1-22

Razmatranje

Susret s Bogom preobražava nas i osposobljava da činimo ono što sami ne bismo mogli.

Mojsije posti četrdeset dana i četrdeset noći na Božjoj gori.
On promatra Božje svetište na nebu, koje će poslužiti kao „božanski nacrt” za prebivalište koje Mojsije treba sagraditi na zemlji.
Šator sastanka bit će središte bogoštovlja za Izraelce sve dok kraljev Davidov sin, Salomon, petsto godina kasnije ne sagradi Hram.

Šator sastanka bio je oblikovan poput pravokutnika.
Bio je prekriven finim lanenim platnom i šatorom otpornim na vremenske prilike te okružen većim dvorišnim prostorom.
Sam šator sastanka bio je podijeljen na dva dijela, svetište i presvetište, također zvano svetinja nad svetinjama, koji su bili odijeljeni zastorom.
Svetište je bilo veće i sadržavalo je žrtvenik za kad, stol s kruhovima prisutnosti i svijećnjak.

Samo je jedna stvar boravila u svetinji nad svetinjama: Kovčeg saveza.
Kovčeg je trebao čuvati tri stvari: kamene ploče Zapovijedi načinjene Božjom rukom, vrč mane i čudesni štap Aronov.
Kovčeg je bio načinjen od drveta i obložen čistim zlatom.
Gornja ploča kovčega, koja mu je služila kao poklopac, zvala se Pomirilište.
Okrenuti jedan prema drugome na vrhu kovčega, dva kerubinska anđela bila su u zlatu urezana na Pomirilištu s raširenim krilima.
Tu se Bog sastaje s njima, govori im i briše njihove grijehe.

Za izgradnju šatora sastanka potrebni su plemeniti metali, fino platno, ulje, miomirisi, životinjske kože i kamenje.
Odakle Mojsiju sve te potrepštine?
Gospodin reče Mojsiju: „Reci sinovima Izraelovim da mi prinesu prinos; od svakog čovjeka koga srce njegovo potakne dragovoljno primi prinos za me.”
Zalihe trebaju poteći iz same velikodušnosti naroda, iz njihovih srdaca koja odgovaraju na božansku potrebu.
Kasnije ćemo čitati da je odgovor bio toliko velikodušan da su Izraelce morali zaustaviti u davanju, jer su imali dovoljno sredstava za izgradnju.

Kao što Bog od Izraelaca traži materijale potrebne za svoje prebivalište, tako se i od nas traži da podupremo potrebe koje su pred nama u našim vlastitim osobnim okolnostima.
Dužni smo podupirati svoje mjesne župe, osiguravajući da naše crkve imaju ono što je potrebno za božansko bogoštovlje i da se podupiru potrebe naših svećenika.

Često mislimo da nemamo dovoljno za dati od onoga što imamo, i možemo nagađati što bismo dali kada bismo imali više.
Ali dobro bismo učinili prisjetiti se Izreke: „Tko se smiluje siromahu, Gospodinu pozajmljuje, i on će mu nadoknaditi za njegovo djelo” (Izreke 19,17).
Stvorenja kakva jesmo, jer se Bog ne samo poistovjećuje s najranjivijima nego s njima postaje jedno, dana nam je prilika posuditi našem Stvoritelju.
Kakva nevjerojatna, doista nevjerodostojna ponuda!
Gospodinova stopa povrata nadmašuje svako ulaganje i zauvijek se umnožava do beskonačnosti.

Hoćemo li biti otvoreni prilikama koje se pojavljuju pred nama da velikodušna srca podupremo one u potrebi, kao Izraelci?
Ili ćemo se vlastitom sebičnošću odsjeći od zajedništva?
Kako se približavamo korizmenom vremenu, koje je vrijeme godišnjeg usredotočenja na milostinju, obnovimo svoju odluku da velikodušnije dajemo Gospodinu, što otvara nova mjesta u kojima on može prebivati.

Često čujemo da se Boga ne može nadmašiti u velikodušnosti.
Jesi li ga ikada pokušao nadmašiti?

Pomolimo se.

Nebeski Oče, hvala ti za tvoju silnu velikodušnost prema nama, velikodušnost koju nikada ne bismo mogli ni početi nadmašivati. Toliko si nam toga dao, a tako malo tražiš zauzvrat. Pomozi nam danas davati velikodušno. Pomozi nam da ne gledamo na sebe mentalitetom oskudice, nego da budemo hrabri u davanju svega što možemo—što god imali—u razumnim granicama, kako bismo ipak mogli održati svoje obveze. Produbi naše pouzdanje u tebe. Pomozi nam da iskoraknemo na nov način dok se brinemo za druge. I u našoj velikodušnosti pomozi nam graditi tvoje kraljevstvo na zemlji. Ovu molitvu izričemo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.