Rasipanje Kraljevskog Dostojanstva

Izlazak 2,11-25

Braćo, dobrodošli u 5. dan programa Exodus 90.

Prije nego što započnemo s današnjom molitvom, prisjetimo se da je danas dan posta. Slijedimo smjernice propisane od strane Crkve: dva manja obroka i jedan puni obrok, te uzdržavanje od mesa. Svaki petak kroz cijelu godinu, a posebno tijekom razdoblja Exodus 90, prisjećamo se Isusove muke i smrti na križu za nas.

Želimo s vama podijeliti nekoliko riječi o askezi, s obzirom da smo tek zakoračili u prvi tjedan puta.
Askeza dolazi od grčke riječi askesis, što znači „trening” ili „vježba”. To je korisna definicija koja nam pomaže ispravno shvatiti disciplinu koju prihvaćamo.
Kad prakticiramo askezu, privremeno govorimo „ne” uobičajenim ugodnostima koje inače uzimamo zdravo za gotovo.
Zašto?
Zato što, poput sportaša koji treniraju za utrku, i mi trebamo trenirati za vlastiti život i zadaće koje nam je Gospodin povjerio.

Prakticiranjem askeze pripremamo se za velike trenutke u kojima drugi računaju na to da ćemo se zauzeti, preuzeti vodstvo i očitovati Božju ljubav.
Ti trenuci mogu biti radosni, poput pripreme za sakramente – posebno za brak ili svećeničko ređenje.
No, treniramo i za patnje koje će nas neminovno snaći u životu: bolest, tragediju ili smrt.
Askeza nas oblikuje i osposobljava da budemo spremni za te trenutke.

Uzmemo li živote svetaca kao uzor, vidimo kako se askeza prakticirala od samih početaka Crkve pa sve do našeg vremena.
Sveti Serafim Sarovski bio je suvremeni pustinjaku sličan otac, koji je živio kao pustinjak i asket u Rusiji u 19. stoljeću.
Jednog je dana mladić obuzet sumnjama došao svetom Serafimu.
Taj je mladić sudjelovao u sakramentalnom životu, molio i prakticirao askezu, ali je bio obeshrabren.
Osjećao je da nikada neće moći odgovoriti na Kristov poziv da postane svet.

Sveti Serafim ga je pozdravio kao što je uvijek svakoga pozdravljao:
„Radosti moja“, rekao je.
Zatim je odgovorio na teret koji je mladić nosio, iako ništa nije rekao:

„Ja, ubogi Serafim, sada ću ti objasniti u čemu se ova svrha istinski sastoji.
Molitev, post, bdijenja i druge izvrsne kršćanske prakse, koliko god dobre same po sebi bile, nisu cilj kršćanskoga života – iako su neophodna sredstva za njegovo postizanje.
Pravi cilj kršćanskog života je stjecanje Duha Svetoga Božjega.
Post, molitva, milostinja i svako dobro djelo učinjeno radi Krista – samo su sredstvo do cilja.
I dobro zapamti ovo, dobri oče: samo ono djelo koje je učinjeno u ime Kristovo donosi plod Duha Svetoga.“

Askeza nije činjenje teških stvari samo zato što su teške, niti da bismo nešto dokazivali sebi ili drugima.
Ona je način da pročistimo prostor u našim dušama i srcima kako bismo bili spremni primiti Duha Svetoga, kada on odluči u nama prebivati.

Ako je Exodus 90 ono na što te Gospodin poziva, a ne nešto u što te netko prisiljava, ohrabrujemo te da se svim srcem trudiš živjeti postavljeni ideal.
U isto vrijeme, znaj da ne postoji savršeni Exodus.
Put prema Obećanoj zemlji nije bio prav i lagan za Izraelce, i isto vrijedi za nas.
Neki će dani ići dobro, drugi neće. Tako proces djeluje – i tako djeluje život.
Kad padnemo, predajmo se još potpunije Gospodinu, molimo njegovu milost i oslonimo se na svoju braću.
U našem bratstvu nema mjesta obeshrabrenju – ne postoji neuspješan Exodus.
Imaš mnogo razloga biti ponosan što tražiš slobodu duše za svoju osobnu misiju.
I mi smo ponosni na tebe.

Nekoliko praktičnih napomena i napomena za oprez:
Važno je da tvoj Exodus ne postane teret za druge ni u kojem trenutku.
Ako si gost u tuđem domu, uvijek primi dar gostoprimstva i privremeno ostavi po strani svoj životni plan. Ako ti ili tvoja supruga zaboravite na obrok bez mesa, jedeš ono što je ponuđeno – zahvalno.
Svoje asketske prakse zadrži za sebe.
Ako se čine da bi se pokazivale, uništavaju svoju svrhu i rasipamo nagradu koju tražimo samo od Boga.
Za pomoć u najčešćim pitanjima o življenju askeze, pripremili smo smjernice za disciplinu koje možeš pronaći u vodiču za Exodus 90, u vrtnji (carouselu) na vrhu današnje kartice (Today tab).

I još ovo: Exodus 90 je namijenjen muškarcima od 18 godina i starijima.
Postoje prikladniji resursi za mlađe muškarce – slobodno nam se obrati za preporuke.
Također, većina muškaraca ima nekoliko kilograma viška, no ako si već mršav, pazi da unosiš dovoljno hranjivih tvari da možeš ispuniti svoje životno poslanje.
Ako zbog toga ili iz bilo kojeg drugog medicinskog razloga trebaš prilagoditi post, slobodno to učini.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi.
Vapimo danas Bogu da nas oslobodi ropstva.
Uzmimo minutu tišine, moleći Božji blagoslov nad sobom, svojom obitelji, bratstvom i svim muškarcima u programu Exodus.

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 2,11-25

Razmatranje

Bog nas oblikuje da postanemo muškarci na koje nas poziva, koristeći pri tome sve darove i životna iskustva koja nam daje. Ponekad nas može napasti napast da ih koristimo, ne osvrćući se na Božji plan za naš život.

Mojsije odrasta kao knez u egipatskom dvoru, kao posinovljeni sin faraonove kćeri.
Obrazovan je u egipatskoj učenosti, sazrijeva u muškarca u skladu s egipatskim običajima i priprema se za službu kraljevskom dvoru.
Prema svjedočanstvu svetoga Stjepana u sedmom poglavlju Djela apostolskih, tradicija dijeli Mojsijev život na tri dijela: prvih četrdeset godina u Egiptu, zatim četrdeset godina u zemlji Midjan (gdje danas bježi), i posljednjih četrdeset godina u vođenju izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji.

Dr. John Bergsma sa Sveučilišta Franciscan i Centra svetog Pavla iz Steubenvillea, Ohio, piše o ovom razdoblju u svojoj knjizi Isus i Jubilej:

„Dok je bio obrazovan na egipatskom kraljevskom dvoru, Mojsije je sazrio u muškarca, i tada uviđamo Božji plan: Mojsije je samo trebao pričekati da njegovo pokoljenje dođe na vlast, i tada bi, kad njegov kraljevski brat postane faraon, imao visoku dužnost u vijeću te mogao utjecati na odluku dvora da pusti hebrejske robove.“

Ali Mojsije u bijesu ubija čovjeka.

Žudi za pravdom i oslobođenjem svoga naroda, ali želi da se to dogodi odmah.
Vidi kako Egipćanin tuče jednoga Hebreja, „pogleda ovamo i onamo“, i ubije ga.
Sljedećeg dana, kad potiče dvojicu Izraelaca da prestanu s prepiranjem, ironijom Božje providnosti njegova božanska misija biva dovedena u pitanje.
Tko si ti da sudiš?
Znamo što si učinio!

Rani crkveni oci su imali različita mišljenja o tome je li Mojsije učinio grešan čin ili se radilo o obrani.
No znamo iz samoga teksta da Mojsijevo iskustvo nije bilo nimalo jednostavno: „Mojsije se uplaši i pomisli: 'Zacijelo je ta stvar postala poznata.'“
Umjesto da čeka da Gospodin oslobodi njegov narod, preuzima stvar u svoje ruke.
To je iskustvo koje nam nije strano.

U strahu za svoj život, Mojsije bježi na jugoistok, iz Egipta u zemlju Midjan; iz sina kraljevskog dvora postaje stranac bez doma.
To je mogao biti kraj priče – izgubljena prilika da pomogne svom narodu.
Ali ne samo da nije kraj, ovo će se iskustvo pokazati temeljnim za novog čovjeka kakvim će Mojsije postati – čovjek koji zna čekati da Bog djeluje, a ne oslanjati se na vlastitu snagu.

Divna Božja providnost vidljiva u Mojsijevoj priči vrijedna je dubljeg promišljanja i prepoznavanja i u vlastitu životu.
Ne padnemo li i mi često u nestrpljenje? Ne želimo li da se stvari dogode po našim pravilima i u naše vrijeme?
Kao što Mojsije bježi, možemo li mu se pridružiti na njegovu putu i razmatrati što je mogao misliti i osjećati dok bježi od svega što poznaje?

Ne mogu vjerovati što sam učinio.
Što mi je bilo?!
Moj narod će zauvijek ostati u ropstvu.
Upropastio sam svoj poziv.
Izgubio sam sve.

Dok danas bježimo iz Egipta zajedno s Mojsijem – koji dio svoje prošlosti ili sadašnje borbe smatramo svojom konačnom propasti?
Božji naumi i njegovo vrijeme nisu naši.
Kao što vidimo u Mojsijevoj priči, providnost djeluje – ne usprkos našim slabostima, nego upravo po njima – kako bi se ispunio Božji plan.
Možda bi, da je ostao još jedan dan na dvoru, Mojsije podlegao raskošima kraljevskoga života – koje ga je Bog upravo želio naučiti prezreti?

Možemo biti sigurni da Gospodin i danas čuje naše uzdahe i krikove, kao što je nekada čuo one Izraelaca u ropstvu.
On zna gdje smo bili, zna što smo učinili – ono što nas tjera da gledamo „ovamo i onamo“ u strahu da nas ne otkriju.
On poznaje i naš Midjan – mjesta u koja bježimo kako bismo se sakrili.
Zato danas obnovimo svoje pouzdanje u Gospodina: naša budućnost je pred njegovim očima očuvana za najveće dobro – ako i dalje ustrajemo u njegovoj ljubavi.

Molimo.

Slavimo te, Gospodine, za tvoje providonosne naume, koji su, kroz poteškoće i slabosti, od Mojsija učinili vođu i pastira tvoje narodne baštine – čovjeka koji je svoj narod doveo do dubljeg zajedništva s tobom, iako su dugo lutali pustinjom.
Hvala ti, Oče, što nas sve vidiš: što vidiš ono što nas plaši, što nas tjera da pogledavamo ovamo i onamo, dijelove nas koje se možda bojimo predati, uvjereni da su neotkupljivi.
Ali danas ti ih predajemo, jer znamo da ništa nije izvan dosega tvoga milosrđa.
Ti sve vodiš k dobru; imaš predivnu priču za svakoga od nas; i dovest ćeš naš život do ostvarenja poslanja – sve dok ti to dopuštamo.
Zato danas ponovno biramo – da ti dopustimo.
Predajemo ti svoj život, da bi ti u nama ostvario svoj naum.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.