Bitka zala

Izlazak 7,20–25; 8,1–15

Braćo, dobrodošli u 16. dan Exodus 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Prisjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi, Boga koji je s nama. Dopusti Bogu da se danas bori za tebe, oslanjajući se na njegovu milost koja te vodi. Uzmi sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov tebi, tvojoj obitelji, tvojoj bratovštini i svim muškarcima u Exodusu.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 7,20–25; 8,1–15

Razmatranje

Stvoritelj svemira poziva sile prirode da napadnu okorjelo srce faraonovo. Tako započinju deset pošasti kroz koje ćemo prolaziti tijekom predstojećeg tjedna.

Na početku pripovijesti o pošastima važno je zastati i razmotriti što se događa i zašto. Sjetimo se da su Izraelci bili u Egiptu četiri stotine godina prije nego što počinje priča o Izlasku. Ako usporedimo s poviješću naših vlastitih naroda, to je više vremena nego što mnoge naše države postoje u svom sadašnjem obliku. Utjecaj egipatske kulture ostavio je trag u umovima i srcima izraelskoga naroda, baš kao što i mi trpimo utjecaj mentaliteta kultura u kojima živimo.

Narodu Izraela nije bila potrebna samo tjelesna sloboda; bila im je potrebna i duhovna sloboda od demona koje su Egipćani smatrali bogovima. Zapravo, fizičko ropstvo bilo je izvanjski znak duhovnog ropstva u kojem su se nalazili. Da su bili oslobođeni tjelesnog ropstva, ali i dalje ostali robovi grijeha i idolopoklonstva, Izlazak bi bio uzaludan. Cijeli smisao Božjeg oslobođenja jest uvođenje svoga naroda u ispravan odnos s njim, omogućujući Izraelu da živi u slobodi, kao njegov prvorođenac među narodima.

Deset pošasti nisu nasumični činovi nasilja. To je sustavan Božji udarac na najutjecajnije "bogove" Egipta.

Dr. John Bergsma piše: „U teološkim terminima, ovo se naziva 'teomahija'. Teomahija je božanska borba, a ova konkretna bitka odvija se između jedinoga pravoga Boga Izraela i mnogoboštvenih bogova Egipta. Tu svemogući, svemoćni Stvoritelj svemira izaziva najbolju ekipu egipatskih demona zemlje, neba i zvijeri – i uništava ih katastrofalnom snagom. To je bio egzorcizam. Deset pošasti bile su egzorcizam Egipta, u kojem su demonske sile koje su vladale Egiptom bile poražene silnom Božjom rukom.“ (Jesus and the Jubilee, 24)

Danas Gospodin objavljuje rat Hapiju, bogu rijeke Nil, pretvarajući egipatske vode u krv. Ponizuje i Heket, božicu plodnosti s glavom žabe, koja se nekontrolirano razmnožava dok žabe preplavljuju Egipat. U međuvremenu, faraon, koji je i sam smatran bogom, bježi s prizorišta okrećući leđa patnji vlastitog naroda i povlači se u udobnost svoga doma.

Sveti Pavao nas uči da je pohlepa oblik idolopoklonstva. Kao što su Egipćani obožavali tjelesne sile o kojima su ovisili, tako i mi možemo idolizirati materijalne stvarnosti koje zauzimaju središnje mjesto u našim umovima i srcima. Dok zajedno prolazimo pripovijest o pošastima, iznesimo Gospodinu lažne bogove koji se bore za mjesto u našim srcima – bili to novac, status, ostavština, požuda ili kontrola. I dan po dan, zazivajmo Gospodina da nas oslobodi tereta koje nam ti lažni bogovi nameću.

---

Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Budi nam zaštita od pakosti i zasjeda đavlovih.
Ponizno molimo: neka mu zapovijeda Bog,
a ti, kneže nebeske vojske,
Sotonu i druge zlobne duhove,
koji na propast duša lutaju svijetom,
božanskom snagom odagnaj u pakao. Amen.