Duhovna tama

Izlazak 10,21-23; 11,1-10

Braćo, dobro došli u 22. dan Exodusa 90.

Kako započinjemo četvrti tjedan, želimo ukratko primijetiti gdje se nalazimo na našem putovanju.
Sljedeći tjedan može uistinu postaviti ton našega iskustva Exodusa ove godine.
Do sada su novogodišnje odluke uglavnom iščeznule iz svijeta oko nas, a još smo tjednima daleko od početka korizme na Pepelnicu, kada će nam se svi vjernici pridružiti u molitvenoj i pokorničkoj pripravi za Uskrs.
Ovi međutjedni mogu biti zahtjevni.
Dok prolazimo kroz pošasti, iznova i iznova čitali smo o faraonovu otvrdnulom srcu i njegovoj polovičnosti dok pokušava postaviti uvjete slobodi Božjega naroda.
Nemojmo postavljati uvjete sebi i muškarcima kakvi možemo postati; nemojmo ići napola tijekom našega Exodusa.
Težimo ići do kraja, poput Mojsija, i budimo ispunjeni nadom dok ovoga tjedna čitamo o Božjem dramatičnom i ikoničnom oslobođenju njegova naroda.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Molite da Gospodin danas zasja svojim svjetlom u tamna mjesta naših srdaca.
Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vas, vašu obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 10,21-23; 11,1-10

Razmatranje

Tama je najprikladniji izraz grijeha, koji nas odvraća od Božjega božanskog svjetla.

Gospodin u devetoj pošasti na tri dana briše sunce.
Time se suprotstavlja bogu sunca Amon-reu, koji je bio jedan od najmoćnijih bogova Egipta.
Uspoređivali su ga s Zeusom iz grčke mitologije.
Za Amon-rea se govorilo da je sam sebe doveo u postojanje, ali s tamom koja traje puna tri dana, označujući smrt, Gospodin ga je porazio.

Sjetite se da je Gospodin postavio razdjel između izraelskoga naroda i Egipćana.
Dok su Egipćani trpjeli pošasti, Izraelci nisu bili pogođeni.
Možemo zamisliti kako kukci mogu opustošiti egipatsku zemlju, dok zemlja Izraelaca može biti pošteđena.
Ali kako Gospodin može izbrisati sunce u Egiptu, dok Izraelci obavljaju svoj dan usred bijela dana?

U pomoć nam pritječe sv. Grgur iz Nise u svome Životu Mojsijevu.
On nudi snažno zapažanje koje duhovno ulazi u ovu pojavu, a korisno je i za naše vlastito putovanje.
Piše: „promotri zrak koji je Egipćanima od štapa zamračen pred očima, dok je Hebrejima obasjan suncem. . . . Nije neka sila odozgo, koja bi prisiljavala, uzrokovala da se jedni nađu u tami, a drugi u svjetlu, nego mi ljudi u sebi, u vlastitoj naravi i po vlastitom izboru, imamo uzroke svjetla ili tame, budući da se smještamo u onu sferu u koju želimo biti” (Život Mojsijev, 72).

Bog je bezgranična sloboda, i budući da nosimo pečat njegove slike, svaki je muškarac pozvan živjeti prema tom nacrtu ili ne.
Sloboda čovjeka ključ je za razumijevanje pripovijesti o pošastima.
Mojsije slobodno bira poslušati Božju zapovijed, dok faraon iznova i iznova bira otvrdnuti svoje srce protiv njega.
Mi biramo sferu u kojoj želimo živjeti: ili prekriveni tamom poput Egipćana ili živjeti u svjetlu Izraelaca.
Braćo moja, hoćemo li izabrati sferu tame, ili ćemo se predati svjetlu, koje je sfera slobode, uzdajući se u Božje naume?

Pošasti o kojima smo čitali dramatičan su prikaz kako će Gospodin uzeti svijet i njegove sastavnice u svoje moćne ruke da izbavi svoj narod iz duhovnog i tjelesnog ropstva.
Gospodin se ne obazire ni na kakvu visinu, dubinu ili daljinu kako bi očinski prigrlio svoj narod i oslobodio ga demonskih sila Egipta.
Poput priče o Izlasku, pripovijest o pošastima nije samo nešto što se dogodilo prije tisuće godina. Pošasti se događaju danas, svuda oko nas, pa čak i u nama.

Sv. Grgur piše: „Dok pažljivo slijedimo čitanje teksta pred nama, nemojmo izvući zaključak da su ove nevolje nad onima koji su ih zaslužili došle izravno od Boga, nego radije promotrimo da svaki čovjek stvara svoje vlastite pošasti kada se svojom slobodnom voljom priklanja tim bolnim iskustvima” (Život Mojsijev, 74).

Premda se život kreposti i poroka na površini može činiti nerazlučivim, to nije tako na razini srca.
Nitko se ne izvlači s grijehom zadugo, i pošasti dolaze za njim.
Kada se nađemo u tami zbog grijeha, pokajmo se i tražimo Gospodinov oprost u sakramentu pokore i pomirenja.
I sigurni u Gospodinov oprost, i ne prepuštajući se obeshrabrenju, započnimo ponovno.

Faraon danas bijedno pokušava nametnuti svoje posljednje ograničenje Gospodinovu narodu: da mogu poći, ali sada bez svoje stoke.
Mojsije odvažno izjavljuje: „I naša stoka mora ići s nama; ni jedno kopito ne smije ostati, jer od nje moramo uzeti da služimo Gospodinu, Bogu našemu, a ne znamo čime ćemo služiti Gospodinu dok ne stignemo onamo.”
Ne znamo uvijek kamo će nas put Gospodnji odvesti i kakve će se žrtve tražiti na našem putu prema vječnosti.
Ali, poput Mojsija, možemo biti sigurni da imamo milost koja nam je potrebna da danas učinimo sljedeći korak.
Sljedeći korak je upravo pred nama.
Neka izaberemo protiv svih putova koji nas vode natrag u tamu i, s Gospodinom, pođimo u bezgraničnu slobodu sfere svjetla.

Nunc coepi snažan je latinski izraz koji znači „sada počinjem.”
Braćo moja, nunc coepimus, „sada počinjemo.”

Pomolimo se.

Nebeski Oče, dopustio si Egipćanima da iskuse tamu koju su naposljetku uzrokovali njihovi vlastiti izbori i lažni bogovi koje su štovali. Nisi to učinio samo da bi ih povrijedio ili se osvetio, nego da bi im pokazao da postoji veći Bog — Bog svjetla — koji poziva na drukčije izbore i kojemu si ih želio privući: sebi samome. Pomozi nam danas donositi izbore koji otvaraju svjetlo u našim srcima, prosvjetljuju naše umove i privlače nas bliže tebi. Pomozi nam otpustiti svoja ograničenja, svoj uski vidik i svoje lažne bogove te svu svoju pouzdanje staviti u tebe. Pomozi nam danas učiniti samo jedan korak, znajući da ćeš nam sljedeći korak pokazivati svakoga dana kako se malo-pomalo budemo približavali tebi. Ovu molitvu upućujemo po Kristu, tvome Sinu, Gospodinu našemu, svjetlu svijeta i svjetlu naših života. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.