Pasha

Izlazak 12,1-15

Braćo, dobro došli u 23. dan programa Exodus 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunost Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Prijeđi iz smrti u život prihvaćajući danas u molitvi krv Isusovu. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 12,1-15

Razmatranje

Sloboda dolazi uz cijenu, jer, kako nam Poslanica Hebrejima kaže, „bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha” (9,22). Bog ostvaruje veliko djelo pomirenja, ne oslobađajući Izraelce samo od grijeha, nego obnavljajući njihov ispravan odnos s njime. Neposredno prije nego što Gospodin izvrši svoju konačnu presudu nad egipatskim bogovima smrću prvorođenoga sina, čitamo o ustanovljenju blagdana Beskvasnih kruhova i Pashe.

Gospodin započinje preusmjeravanjem vremena za Izraelce. Kao što prva nedjelja došašća označava početak nove liturgijske godine u životu Katoličke Crkve, tako proljetni mjesec Abib, kasnije nazvan Nisan, treba označiti novi početak godine za Izraelce. Godišnji blagdani, koji podsjećaju na čudesa Gospodnja, trebaju organizirati njihov način života kao naroda i prenositi se dalje.

Blagdan Beskvasnih kruhova započinje Pashom prvoga dana, proteže se kroz ostatak tjedna i kulminira završnim blagdanom. Blagdan Beskvasnih kruhova spominje užurbanost Izraelova izlaska iz Egipta, koji nije dopustio dovoljno vremena da tijesto uskisne. Blagdan Pashe podsjeća na Gospodnju presudu nad egipatskim bogovima, dok anđeli uništitelji prolaze mimo obilježenih domova Izraelaca, koji su odvojeni. Čak i prije nego što se događaji zbivaju, narodu se nude obredi po kojima će pamtiti njihovo ispunjenje i zaštititi svoje voljene i susjede od zla.

Židovski blagdani predslike su Isusa Krista, koji ih ispunja i preobražava. Posljednja večera, posljednji obrok koji je naš Gospodin podijelio sa svojim učenicima prije svoje Muke, poprima oblik nove Pashe. „I dok su blagovali, Isus uze kruh, izgovori blagoslov, razlomi te dade učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite; ovo je tijelo moje.’ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi; jer ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha’” (Matej 26,26-28). Krist je veliki svećenik koji prinosi žrtvu. Krist je savršeno, neokaljano, žrtveno janje koje se prinosi na Križu. Njegovo tijelo, krv, duša i božanstvo izlijevaju se za nas u Presvetoj Euharistiji.

Pashalni obred bio je za Izraelce stvar života, smrti i zajedništva te se morao vršiti s velikom pažnjom. Krv koju su razmazivali po svojim dovratnicima bila je znak vjere u moć Boga Izraelova da ih spasi, a koja ih je štitila od razarajuće ruke njegovih anđela. Ako bi netko nedostojno blagovao pashalno janje ili jeo ukvasani kruh protivno zapovijedima Gospodnjim i nauku Mojsijevu, trebao je biti „odrezan od zbora Izraelova”.

Braćo, brige i rutine života i rada mogu nas otupjeti na stvarnosti naše vjere. Naše prakse molitve i askeze imaju moć dovesti nas do veće svjesnosti istina koje ispovijedamo, omogućujući nam da u svojim životima iskusimo plod njihovih učinaka. Naše primanje Gospodinova tijela, krvi, duše i božanstva obilježava dovratnike naših tijela i duša krvlju Kristovom te nas štiti od uništitelja. Kao što su Izraelci poslušali Gospodinove upute po Mojsiju, obnovimo svoju predanost da Euharistiju primamo dostojno i nastojmo ispovijedati svoje grijehe u sakramentu ispovijedi barem jednom mjesečno i kad god trebamo ispovjediti smrtne grijehe. Smrtni grijesi ozbiljni su grijesi koji uništavaju život milosti u našim dušama i čine nas nedostojnima sudjelovati u Euharistiji.

Premda obredi Staroga zavjeta i oni Katoličke Crkve mogu izgledati strogi, oni su nam ponuđeni iz ljubavi kako bi nas zaštitili od zla i učinili plodnima za Božje kraljevstvo. Sveta Žrtva Mise, koja je ispunjenje i preobrazba pashalnoga obroka, istinsko je bogoslužje za koje se Gospodin borio da izbavi svoj narod. Ona može postati sredstvo oslobođenja za nas, čisteći nas krvlju Jaganjčevom i hraneći nas njegovim tijelom. Po Euharistiji postajemo jedno s Kristom, omogućujući mu da nas iznutra preobrazi kako bismo počeli živjeti s njegovim božanskim životom u sebi.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, ti si spomenom i znakom označio izbavljenje svojega naroda, Izraela, od maloga neprijatelja — faraona i Egipta — kroz obredni obrok, Pashu, obilježenu škropljenjem krvi i žrtvom pashalnoga jaganjca. Taj si znak ispunio u daleko većem izbavljenju od daleko većega neprijatelja. Ti si svakoga od nas izbavio od najvećega neprijatelja — grijeha i smrti — kroz obredni obrok tijela i krvi vlastitoga Sina, konačnoga Pashalnog Jaganjca, koji je sebe predao iz ljubavi prema nama. Stari znak bio je nadmašen novim znakom koji sadrži puninu božanske ljubavi, koja jedina može otkupiti, jer ulazi u naše zatočeništvo, ropstvo, grijeh i smrt te nas oslobađa iznutra. Ona sve preobražava u ljubav, tako da čak i život i smrt postaju zajedništvo u božanskoj ljubavi koju nam objavljuješ u svome Sinu, Isusu Kristu. Pomozi nam da u ovaj dan uđemo potpunije po dubljem upoznavanju tvoje velike ljubavi prema nama, dok živimo novu slobodu koju si nam stekao u svome Sinu. Ovu molitvu upravljamo u njegovo ime, Isusa Krista, Gospodina našega. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.