Pjesma izbavljenja

Izlazak 14,30-31; 15,1-14.18

Braćo, dobrodošli u 27. dan programa Exodus 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Hvalite Gospodina što vas je danas spasio od grijeha i smrti.
Odvojite sada jednu minutu šutnje moleći za Božji blagoslov na vas, vašu obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 14,30-31; 15,1-14.18

Razmatranje

Hvala je najprikladniji odgovor na Božje veliko djelo izbavljenja.
Ona ga priznaje kao Boga i izražava našu zahvalnost i strahopoštovanje pred njegovom beskonačnom snagom.
Pjesma koju danas čitamo prva je od mnogih pjesama zabilježenih u Bibliji.
Pjesma je podijeljena u dva dijela.
Početak razmatra moćno čudo koje je Gospodin upravo učinio, a drugi dio unaprijed iščekuje buduće osvajanje Božjega naroda u Obećanoj zemlji.

Pjesma je prikladan odgovor na veličinu Gospodina.
Naša Blažena Majka Marija odgovara na navještaj da je po snazi Duha Svetoga začela: „Veliča duša moja Gospodina. Duh moj kliče u Bogu, Spasitelju mojemu.”
Mojsije se također raduje pred izbavljenjem svoga naroda: „Pjevat ću Gospodinu jer se slavom proslavio; konja i konjanika u more je strovalio. Gospodin je moja snaga i pjesma, on je moje spasenje.”
A čitamo i o Mirjam, sestri Mojsijevoj i Aronovoj, koja je bila ona ista hrabra djevojka koja je prije toliko godina uz Nil izvukla Mojsija od faraonove kćeri.
S bubnjićem u ruci pleše i pjeva.
Gospodin, koji je Mojsija izveo iz voda Nila, sada je iz voda Crvenoga mora izbavio sav svoj narod.

Origen, rani crkveni otac iz trećega stoljeća, primjećuje da se za Egipćane kaže da tonu poput „olova” jer ih proždire „gorka i tekuća požuda sadašnjih stvari” (Homilija o Izlasku VI).
Sveci, naprotiv, s lakoćom hodaju po vodi jer ih ne opterećuju okovi svijeta.

Olovo koje nosimo u svojim životima, naši grijesi i navezanosti na grijeh, zahtijevaju pročišćenje.
Pročišćavaju se kroz vatre napasti, tako da s vremenom naše olovo može ustupiti mjesto čistome zlatu. Često nas naše napasti obeshrabruju i posramljuju; ponekad čak i zamjenjujemo svoje napasti za grijehe.
Pustinjski oci, koji su živjeli nedugo nakon Origena u trećem i četvrtom stoljeću, pomažu ispraviti naš pogled na napast i vidjeti je ispravno.
Na primjer: „Kad su Cirila Aleksandrijskoga pitali o napasti bluda, rekao je: ‘Ako nisi napastovan, nemaš nade; ako nisi napastovan, to je zato što griješiš. Čovjek koji se ne bori protiv grijeha u stadiju napasti već griješi u svom tijelu. Čovjek koji griješi u svom tijelu nema poteškoća s napasti.’”

Napasti su, dakle, znakovi da smo u borbi i da nismo izgubljeni.
Umjesto da nas obeshrabruju, trebale bi nas ohrabrivati, koliko god bile izazovne, da se s Božjom pomoći i ohrabrenjem drugih s njima suočimo i nadvladamo ih.

Postoji još jedna izreka o mladom redovniku koji misli da je ovladao napastima.
Sv. Makarije, kojega su za života u pustinji smatrali poput boga, pruža mu bratsku opomenu:

„Kad je ostao nasamo s njim, Makarije je upitao mlađeg redovnika: ‘Kako ti ide?’ Teopempt je odgovorio: ‘Zahvaljujući tvojim molitvama, sve je dobro.’ Starac je upitao: ‘Zar se ne moraš boriti sa svojim maštarijama?’ Odgovorio je: ‘Ne, zasad je sve dobro.’ Bojao se išta priznati. Ali starac mu reče: ‘Živim već mnogo godina kao asket i svi pjevaju moje hvale, ali unatoč mojoj dobi, i dalje imam poteškoća sa spolnim maštarijama.’ Teopempt reče: ‘Pa, isto je i sa mnom, istinu govoreći.’ A starac je nastavio priznavajući, jednu po jednu, sve ostale maštarije zbog kojih se morao boriti, dok nije doveo Teopempta do toga da i sam prizna sve.”

Razoružavajućom snagom ranjivosti ovaj veliki Pustinjski Otac ispravlja svoga mlađeg brata i pridobiva ga za Boga.

Origen također razmatra redak pri kraju Mojsijeve pjesme, koji glasi: „Tko je kao ti, o Gospodine, među bogovima? Tko je kao ti, veličanstven u svetosti, strašan u slavnim djelima, koji čini čudesa?”
Komentari često primjećuju da se „bogovi” odnose na mnoge bogove koje Gospodin obara kroz Pošasti, koje smo razmatrali.
Origen, međutim, tražeći dublje duhovno značenje, smatra da se redak odnosi na svece, „one bogove koji se po milosti i sudioništvu u Bogu nazivaju bogovima” (Homilija o Izlasku VI).
Navodi i druge retke u Bibliji koji spominju te bogove: „Ja rekoh: ‘Vi ste bogovi,’ i opet: ‘Bog stajaše u zboru bogova’ (Psalam 81) kao i Ivanova prva poslanica koja kaže: „Djeco, još se ne očitova što ćemo biti; ali ako nam se on očituje, bit ćemo kao on” (1 Ivanova 3,2).”

Sveci nisu bogovi po biti, to jest nisu nevidljivi, netjelesni, nepromjenjivi, nestvoreni a ipak stvarajući kao Otac, Sin i Duh Sveti: „Nitko nije kao ti, o Gospodine, među bogovima.”
Sveci, kroz pročišćujuće vatre napasti i preobraženi snagom milosti, postaju bogovi po sudioništvu u nutarnjem životu Boga, dionici božanske naravi (2 Petrova 1,4).

Naše je putovanje dugo, a današnja pobjednička pjesma dolazi kao olakšanje usred borbi koje smo izdržali i borbi s kojima ćemo se suočiti u budućim danima.
Neka se danas radujemo s Mojsijem, Aronom i Mirjam razmatrajući visinu, širinu i dubinu poziva koji smo primili u Kristu.
Dok discipliniramo svoje uši slušajući glazbu koja uzdiže naše duše k Bogu i odričući se one koja nas vuče dolje na zemlju, neka također damo glas novoj, jedinstvenoj, neponovljivoj pjesmi koju Gospodin pjeva u svakome od nas.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, pomozi nam razumjeti sve što se zbiva u nama dok doživljavamo razne želje, ponekad s neugodom i željom da ih sakrijemo. Daj nam slobodu Pustinjskih Otaca, koji su ponizno prihvaćali ograničenja svoje čovječnosti. Daj nam mudrost onih koji mogu pogledati svoje želje i razumjeti da su povezane s dubljim stvarnostima—ponekad ranama, ponekad potrebama, ponekad prošlim iskustvima—i prožmi ih sve svojom milošću. Preobrazi nas iznutra tako da se naše želje mogu kretati prema sve svetijim željama, dok dolazimo u dodir s našom najdubljom čežnjom, a to je vječno zajedništvo s tobom. Ovu molitvu upućujemo po tvome Sinu, Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.