Odmor i osvajanje

Izlazak 23,10-33

Braćo, dobrodošli u 34. dan Exodusa 90.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Primi danas dar Gospodinova odmora i budi spreman braniti ga.
Uzmimo sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 23,10-33

Razmatranje

Gospodin je izveo svoj narod iz ropstva kako bi mogli ući u njegov vlastiti odmor, u savršenstvo njegova života.
Danas čitamo odlomak iz Zakonika saveza, koji slijedi nakon davanja Deset zapovijedi.
Zakonik nastoji primijeniti Zapovijedi na odnose Izraelaca i urediti njihovo društvo kao Božji narod.
Pouka o subotnoj godini i o suboti proširuje treću zapovijed da se svetkuje subota i da se uzdrži od rada.

Zapovijed počinka temelji se na Božjem primjeru.
Nakon šest dana stvaranja u Knjizi Postanka, Gospodin se odmori sedmoga dana, pokazujući da tišina i punina njegova života nadilaze svaki rad ili djelatnost.
Ranije u Knjizi Izlaska, Gospodin obnavlja svoj primjer odmora u načinu na koji daje manu svome gladnom narodu.
Svako se jutro bude uz svježi kruh s neba, ali šestoga dana skupljaju dovoljno i za sedmi dan, kada Gospodin ne daje novu manu.

Sedam je božanski broj koji predstavlja dovršenost, savršenstvo, ispunjenje i obilje.
U Bibliji postoji veza između odmora i broja sedam.
Narod treba počivati, uzdržati se od rada sedmoga dana.
Svake sedme godine jest subotna godina tijekom koje trebaju dopustiti da se njihova zemlja odmori, što bi značilo odmor od poljoprivrednoga rada tijekom cijele godine.
Povrh toga, dodatna godina odmora trebala se pridodati subotnoj godini tijekom Jubilejske godine, koja se slavila svakih pedeset godina.
Tijekom Jubilejske godine, izraelski narod trebao je počivati dvije godine zaredom, opraštajući sve dugove i oslobađajući sve robove kao način nastavka slobode Izlaska.

Znamo iz vlastitoga iskustva koliko je teško odmarati.
Bilo je teško i za Izrael.
Proroci koji su došli stoljećima kasnije vjerovali su da je narod Izraela pretrpio izgnanstvo iz Obećane zemlje kao izravnu posljedicu propuštanja da časti Gospodinovu zapovijed da se odmara s njime.
Krist dolazi ispuniti zapovijedi o suboti i jubileju.
Od prvoga stoljeća kršćani su se odmarali nedjeljom umjesto subotom, jer je Isus uskrsnuo od mrtvih u nedjelju, a njegova smrt i uskrsnuće uvode ponovno-stvaranje svijeta.

Rad je bitan vid ljudskoga života u kojem zajedno s Bogom stvaramo i pridonosimo općem dobru.
Svjetovni je mentalitet o radu takav da se odmaramo kako bismo bili produktivniji i učinkovitiji.
To je naopako.
Odmor nije sredstvo; odmor je cilj.
Radimo kako bismo se odmarali, a to je više od pukog izostanka aktivnosti.
Zapravo, način na koji se odmaramo izražava tko smo.

Kad se odmaramo, na trenutak odlažemo svoje alate.
Odlučujemo reći: „za sada je dosta“ i pouzdati se u Gospodina da će se pobrinuti za nas same, za naše obitelji, pa čak i za naš nedovršeni posao.
Odmor nije lijenost, koja urušava naš duh u samoga sebe i povlači nas dolje prema zemlji i daleko od Boga.
Pravi odmor otvara naše duše i srca Bogu i našim najuzvišenijim sposobnostima kao muškaraca stvorenih na njegovu sliku, uključujući glazbu, umjetnost, književnost i, nadasve, božansko bogoštovlje.

Gospodin zaključuje Zakonik saveza obnavljajući svoje obećanje Izraelu.
Ako slijede njegove zapovijedi i žive po ovome zakoniku, uključujući njegov naglasak na počivanju u rukama njegove providnosti, obećava da će njegov anđeo, koji će ih voditi, biti neprijatelj njihovim neprijateljima i protivnik njihovim protivnicima dok ih bude istjerivao, sve dok ne budu spremni potpuno zauzeti Zemlju.

Dopustimo Gospodinu da učini isto i za nas tako što ćemo sutra dobro odmarati.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, pozvao si nas na rad kao izraz dara i kao put da postanemo potpunije ono za što smo stvoreni, darujući iskren dar samih sebe. Dok to činimo kroz svoj rad, najvrjedniji plod nije ono što smo stvorili, nego ono što si ti proizveo u nama. Po našoj suradnji rastemo u kreposti, postajemo slobodniji i postajemo bolji ljubitelji—sposobniji živjeti tvoj zakon, osobito u načinu na koji služimo svojoj braći i sestrama. Pomozi nam raditi na način koji nam pomaže rasti i uživati u konačnom plodu toga rada, a to je veća sloboda i ljubav koje razvijaš u našim srcima i životima. Ovu molitvu upravljamo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.