Krv Saveza

Izlazak 24,1-13, 17-18

Braćo, dobrodošli u 36. dan Exodusa 90.

Korizma počinje sljedeći tjedan, što nam pruža savršenu priliku da se ponovno usredotočimo za drugu polovicu našeg putovanja Exodusa u Obećanu zemlju ovog Uskrsa.
Isus je onaj koji ostvaruje savršeni Izlazak dok u svom Uskrsnuću prelazi iz smrti u vječni život.
Tijekom korizme poziva nas da ga slijedimo u pustinju kako bismo se pripravili nositi s njime Križ u njegovu slavodobitnom ulasku u Jeruzalem.
Kako bismo to učinili, čitat ćemo Knjigu Brojeva i slijediti Izraelce u pustinju dok se probijaju prema Obećanoj zemlji, prateći njihove kušnje i posebne milosti koje im Bog daje za putovanje.

Korizma je savršen trenutak da u svoje bratstvo primite nove muškarce.
Ne bojte se to učiniti.
Vaš poziv može dovesti čovjeka iz samoće i tame našega doba u slobodu svjetla u vezama bratstva.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama.
Budi spreman slijediti Gospodina kamo god te danas povede.
Sada uzmi jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve Exodus muškarce.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Izlaska

Izlazak 24,1-13, 17-18

Razmatranje

Gospodin se susreće sa svojim narodom na gori Sinaju kako bi s njime stupio u odnos.
Nudi da im bude otac i da Izrael učini svojim narodom ako pristanu na uvjete saveznoga odnosa.
Narod odgovara, ujedinjen u poslušnosti: „Sve što je Gospodin rekao, učinit ćemo.“

Savez se potvrđuje obredom krvi i gozbenim obrokom.
Mojsije gradi žrtvenik s dvanaest stupova, koji predstavljaju dvanaest plemena Izraelovih, i zapovijeda mladićima (vjerojatno prvorođencima) da na žrtveniku prinesu žrtve.
Polovica krvi žrtvovanih životinja izlijeva se na žrtvenik, a druga polovica škropi se po narodu.
Krv označuje obećanje života u njihovu odnosu s Bogom, a ujedno zaziva prokletstvo smrti ako bilo tko od njih bude nevjeran drugome.
Nakon obreda krvi, Mojsije i nekoliko izabranih ljudi penju se na goru: „gledali su Boga, jeli i pili.“

Pošto je odnos potvrđen, Gospodin poziva Mojsija da primi kamene ploče koje su izrađene Božjom rukom.
Nakon tih događaja, slava Gospodnja silazi i počiva na gori kao oganj što proždire, a nakon šest dana Gospodin poziva Mojsija još više u oblak, posve samoga.
Ondje posti četrdeset dana i četrdeset noći na gori Božjeg ukazanja.

U današnjem čitanju vidimo važnost žrtve i posta te kako Gospodin odgovara na te geste svojom prisutnošću.
Kada prinosimo žrtve Gospodinu, odričemo se sadašnjih stvari i prikazujemo ih Gospodinu da se njima posluži prema svojoj nakani.
Ponekad nam se naše žrtve vraćaju, kao kad je Mojsijeva majka položila njega, kao dojenče, u košaru, ali drugi put naše žrtve bivaju proždrene poput životinja na žrtveniku.

Naše žrtve ne zaslužuju ništa od Boga, koji nam ništa ne duguje.
One su, naprotiv, izrazi našega pouzdanja u Gospodina i naše želje da mu učinimo mjesta u svojim dušama i srcima.
Biskup Erik Varden piše o toj dinamici: „Ne možemo izazvati naklonost Božje prisutnosti, ali Božje je izričito dobro zadovoljstvo da je daruje. Naš je zadatak učiniti svoj život kućom u kojoj njegova slava može prebivati“ (Entering the Twofold Mystery, 129).
Kada si uskraćujemo hranu, piće, zabavu ili novac, oslobađamo u sebi prostor koji Bog može ispuniti.

Sv. Serafin jednom je rekao mladom čovjeku po imenu Nikola, koji ga je došao tražiti u ruskoj pustinji, da su naše molitve, postovi i žrtve radi stjecanja Duha Svetoga.
No mladić je želio znati kako će se to dogoditi.

„Pozovi Duha unutra, a zatim budi miran“, rekao mu je svetac. „Miranost, šutnja, krotkost: Duh će doći samo duši koja pokazuje te stvari. ‘Smirite se i znajte da sam ja Bog.’ Zato sam ovdje, u šumi. Zbog mirnoće. Jednom kad Duh dođe, jednom kad počine u mirnoći i šutnji miroljubiva srca, tada će svaka ptica, svaka životinja, svako stablo, svaka ljudska duša doći tražeći tu mirnoću. Kad jednom stekneš Duha, tisuće oko tebe bit će spašene. I to će biti i tvoje spasenje! . . . Uvijek se pitaj: jesam li u Duhu Božjem ili nisam?“

„Ali kako ću znati?“ odgovori Nikola. „Kako da razaznam je li Duh stigao, ili jesam li ga ‘stekao’?“

„Pogledaj me“, reče svetac.

Mladić tada shvati da ga ne može pogledati jer je iz sveca izbijala svjetlost tako sjajna da ga je zasljepljivala.

„Što osjećaš?“ upita svetac.

„Takvu smirenost“, odgovori Nikola, „kao da sam oboren. Takav mir u mojoj duši da ne mogu reći. Ne mogu ništa reći. Takvu slast. Izvanrednu radost. I toplinu tako duboku da sve zagrijava.“

Kad je pogledao u svečeve oči, shvatio je da sveti čovjek gori.

„Naš je Bog oganj što proždire!“ reče svetac. „On spaljuje sve nečisto, ali grije dušu svakoga tko ga ljubi.“

„Oče, što ako ovo zaboravim?“ upita mladić.

„Nećeš zaboraviti“, reče o. Serafim. „Ovo ti je pokazano s razlogom. Dano ti je — ali po tebi dano je cijelome svijetu.“

Ovaj prekrasan susret pokazuje što znači da nas slava ispuni i kako to izgleda u životima pravih svetaca koji su živjeli ne tako davno.

Kao odgovor na žrtve koje su prinijeli Mojsije i njegov narod, Sveto pismo kaže da mu je darovan pogled na Boga.
Knjiga Izlaska i naša teološka predaja jasno daju do znanja da nijedan čovjek ne može izravno vidjeti Boga u ovome životu, inače bi umro, ali mu se, kao odgovor, daruju djelomični, posredovani pogledi na Gospodina.

Dok nastavljamo svoje asketsko putovanje kroz pustinju, sjetimo se svoje prakse činiti namjernima tako što ćemo ih prikazati Gospodinu da se njima posluži kako smatra prikladnim.
I imajmo sveto očekivanje da ćemo vidjeti Boga kako nam dolazi u molitvi i tijekom našega svakodnevnog života.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, hvala ti na prilici da prinosimo žrtvu i tako ti pokažemo koliko nam vrijediš, koliko te cijenimo u svojim životima. Pomozi nam ući u ovaj dan s obnovljenim žarom, ostavljajući po strani stvari ovoga svijeta — udobnosti i užitke — kako bismo ti mogli ponovno reći: „Dostojan si.“ Još jednom ti hvala za svu tvoju dobrotu prema nama. Pripravi naša srca da prime više tebe, kako bismo mogli biti dom dostojan tvoje slave i spreman primiti tvoju milost i naklonost. Sve to molimo dok ovu molitvu upravljamo u ime Isusa, Gospodina našega. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.