Borba protiv grijeha

Matej 5,17-37

Braćo, dobrodošli u 42. dan programa Exodus 90.

Danas je nedjelja, Dan Gospodnji, naš dan slobode koji nam Gospodin daruje. Ona je također tradicionalno poznata kao Nedjelja quinquagesima, posljednja nedjelja prije nego što ovoga tjedna na Pepelnicu započnemo korizmu. Prigrlili smo produljeno razdoblje molitve i askeze koje će sada naći novo usmjerenje u korizmenom vremenu, kada uzimamo svoj križ da slijedimo Krista. Danas, međutim, nastojimo naći počinak u Gospodinu, odlažući svoja bremena i zemaljske brige kako bismo ušli u božansko bogoštovlje i našli mir u zajedništvu s Kristom. Neka se radost ovoga susreta danas prelije u vaše odnose i slobodno vrijeme, služeći kao izvor okrepe tijekom našega puta Exodusa.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Iskorijeni zlo iz svojega srca da danas slijediš Gospodina. Sada uzmi jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz svetog Evanđelja po Mateju

Matej 5,17-37

Razmatranje

Isus nam govori o zakonu. To je upravo onaj zakon o kojemu smo razmatrali u knjizi Izlaska — zakon koji Bog daje Mojsiju na brdu Sinaju, zakon kojim upravlja svojim narodom, zakon koji je dar njegova Saveza.

Ne mislimo uvijek o zakonu kao o daru, jer katkad imamo pogrešne predodžbe o tome što je i što za nas čini. Zakon Božji jest Božji dar nama jer nas poučava naravi svih stvari. Od početka je postojao zakon. To je zakon zajedništva između Oca i Sina. To je Božja logika, njegova riječ, logos, po kojemu je sve stvoreno. Bog je sve stvorio svojom logikom. Postoji zakon, postoji značenje, postoji svrha iza svega od početka — kad je stvorio nebo i zemlju, kad je stvorio svjetlost i postavio sunce i mjesec i zvijezde na nebu; kad je stvorio more, kopno i sve što u njima prebiva. Postojao je zakon, logika koju je već upisao u stvorenje. To je logika koja već postoji u njemu. To je jedna od pokretačkih sila znanosti i razlog zbog kojeg se znanost razvila unutar kršćanstva. Kršćanstvo je znanstvenicima dalo uvjerenje da stvorenje sadrži logiku, zakon, koji je vrijedan otkrića, jer je to zakon u Božjem srcu. To je zakon iznutra u Bogu, logika po kojoj je sve stvorio.

Možemo se od stvorenja vratiti unatrag kako bismo dobili uvid u to tko je ovaj Bog — tako izložen i objavljen na jedan način, a tako skriven i naizgled dalek na drugi. Kad zakon razumijemo kao nešto što nas uči kako živjeti, kako živjeti u skladu s logikom stvorenja, logikom Božjega srca, on nas uči kako biti poput Boga. I od svetoga Pavla razumijemo da je ljubav ispunjenje zakona: „Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov” (Galaćanima 6,1). „Novu vam zapovijed dajem”, rekao je Isus, „ljubite jedni druge kao što ja ljubim vas” (Ivan 13,34). Malo nam vodstva daje grčka riječ za zapovijed. Ona u sebi sadrži riječ telos, koja se odnosi na naše odredište, naš cilj, naše dovršenje. To je ono što je Isus rekao na Križu: „Svršeno je” — dovršeno je, dovršeno do punine. Tome se krećemo ususret.

Koji je cilj i kako do njega dolazimo? Taj je cilj savršenstvo ljubavi. Ono što je Bog stavio na kamene ploče Izraelcima bilo je približenje zakona. Nije mogao, iz bilo kojeg razloga — zbog spremnosti, ili ograničenja ljudskog jezika — staviti točan izraz svoga zakona, pa ga je napisao na kamene ploče kao približenje. To nas usmjerava u pravom smjeru, ali je nepotpuno. Upravlja vanjskim djelima, ali još ne dovodi do unutarnjeg pročišćenja.

Samo je Riječ tijelom postala u potpunosti izrazila Božji zakon. Više nije približenje: ona je točno ljudsko utjelovljenje savršenstva Božjeg zakona, njegova logosa, njegove logike od početka, po kojemu je sve stvoreno. Sada je utjelovljena u ljudskom biću i možemo vidjeti kako izgleda savršenstvo toga zakona u Isusu Kristu. Ne znamo uvijek iz njegovih djela što se događa u njegovu srcu, ali nam on to govori. Govori nam ne samo o vanjskom činu ne ubiti, nego i o tome da ne mrzimo, ne preziremo i ne osuđujemo. Isus nam daje prozor u svoje srce. On nas ne osuđuje. On ne kaže: „Budalo!” On nas ne drži u preziru. Prezir je jezik pakla, a u Isusovu srcu nema prezira prema nama — samo prezir prema grijehu, ne prema grešnicima.

Isus nas veoma cijeni. Štuje nas ljubavlju. Isus ne požuduje. On poštuje ljepotu ženskoga i štiti je. Ne žudi za dobrima svoga bližnjega, nego poštuje dobra drugih. Ne drži se pukog vanjskog suobličavanja, nego ima nutarnje raspoloženje.

I tako također vidimo da zakon nije proizvoljan. Nije riječ samo o tome da Bog izmišlja pravila koja nemaju unutarnju koherentnost. Naprotiv, to je Božji dar kojim nam daje spoznati kako postati poput njega. Stari zavjet na kamenim pločama bio je približenje, ali to je bilo približenje Božjega srca. A Isus Krist napokon može utjeloviti, na posve ljudski način, Božje srce. Stoga usredotočujemo svoju pozornost na Isusovo srce, gdje nalazimo pravi zakon — zakon ljubavi, zakon koji nas dovodi do konačnog ispunjenja, do našega odredišta: postati poput njega, naučiti ljubiti kao što on ljubi.

Pomolimo se.

Gospodine Bože, hvala ti za tvoj zakon. Pomozi nam da ga naučimo. Pomozi nam da ga živimo. Pomozi nam da ga ljubimo dok učimo ljubiti srce Isusovo, tvoga Sina, i učimo imati srca poput njegova. Ovu molitvu izričemo u njegovo ime, Isuse, Gospodine naš. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.