Ratnički narod

Brojevi 1:20-27, 44-45

Mir, braćo.

Počevši od sutra, obdržavat ćemo korizmene Kvatre u srijedu, petak i subotu. Tijekom ovih dana molitve i posta, kada zahvaljujemo Bogu za sva njegova blagoslovlja i molimo za plodove nadolazeće sezone, prikazivat ćemo svoje žrtve za svećenike i kler. Možete poslati imena svećenika, pastora, đakona, biskupa i ostalih klerika tako da kliznete udesno u vrtuljku na vrhu današnje kartice aplikacije, kako bi svi muškarci Exodusa mogli moliti za njih.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Povjeri mu danas svoje bitke da budeš pobjedonosan. Uzmi sada jednu minutu tišine, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 1:20-27, 44-45

Razmatranje

Ne možemo hoditi u slobodi u ovom životu ako ne shvatimo da smo vojnici koji neprestano vode duhovnu bitku. Jučer smo vidjeli da je među prvim stvarima koje je Gospodin učinio nakon što je sklopio Savez s Izraelcima bilo to da ih prebroji. Uobličio ih je u poredak istine i ljubavi. Prebrojio ih je po dvanaest plemena, nazvanih po sinovima Jakovljevim, ali evo jedne zanimljive pojedinosti: žene i djeca nisu bila uključena u to prebrojavanje. Je li to bilo zato što Boga ne zanimaju žene i djeca i zato što nisu bila dovoljno važna da bi ih se spomenulo? Suprotno je istina. Svaka duša, od najmanje do najveće, njemu je dragocjena. Naznaka zašto su prebrojeni samo muškarci nalazi se u izrazu koji slijedi nakon svakog prebrojavanja: „svi sposobni ići u boj“. Žene i djeca nisu prebrojeni zato što je to bio popis proveden posebno za vojsku. Bog je okupljao ratnički narod da vodi duhovnu bitku.

Znamo da je Bog Bog mira, shaloma. Zašto onda ovo naglašavanje spremnosti Izraelaca na vođenje rata? Kao i u svemu, starozavjetna povijest jest sjena, materijalno predočavanje onoga što će Isus duhovno objaviti. Biti član Božjega naroda znači biti u ratu. Život je stalna bitka protiv đavla, protiv našega tijela i protiv svjetovnih struja koje su pod đavolskim utjecajem. Koliko god željeli mir i tišinu, trebamo prepoznati ovu istinu. Biti kršćanin znači biti spreman poći u rat: ne bilo kakav rat, nego duhovnu bitku koju je Isus došao voditi.

Evo kako je sv. Leon Veliki opisao kršćanski život u jednoj od svojih korizmenih propovijedi:

Isus se borio [u pustinji] da bismo se i mi kasnije borili: pobijedio je da bismo i mi također pobijedili. Jer nema djela snage bez kušnji napasti, nema vjere bez provjere, nema natjecanja bez protivnika, nema pobjede bez sukoba. Ovaj naš život jest usred zamki, usred bitaka; ako ne želimo biti zavarani, moramo bdjeti: ako želimo nadvladati, moramo se boriti.

-sv. Leon Veliki, Korizmena propovijed 39

Sv. Pavao je na sličan način snažno pisao: „Zaodjenite se u svu opremu Božju da mognete odoljeti lukavstvima đavolskim“ (Efežanima 6,11). Kad je Isus nahranio pet tisuća, Evanđelje nam kaže da je bilo „pet tisuća muškaraca, ne računajući žene i djecu“ (Matej 14,21). Bili su razdijeljeni u skupine od „stotina i pedesetica“. Ovdje se čuje odjek prebrojavanja izraelskih ratnika; pet tisuća bilo je raspoređeno u bojni poredak. Neki od njih, uvidjevši značenje toga, čak su htjeli Isusa silom uzeti i proglasiti ga Mesijom-Kraljem, očito s idejom bitke na umu (Ivan 6,15).

Svi znamo da život može biti težak, da postoje teške stvari s kojima se ponekad moramo suočiti, da će biti uspona i padova te povremenih razdoblja ozbiljne patnje. Ali možemo gledati na životne bitke kao na nesretne pojave koje se ne bi trebale događati i koje uglavnom nastojimo izbjeći. Kad ih ne možemo izbjeći, prigovaramo zbog njih i čak postajemo ogorčeni na Boga. Takav je stav lažan. Bitka nije slučajan ili nesretan dio naših života kao učenika: biti učenik znači upravo biti uvježbavan u duhovnom ratovanju. Ne trebamo tražiti nevolje, ali trebamo biti spremni uključiti se u bitke koje nam Gospodin šalje.

„Trpi zajedno sa mnom kao dobar vojnik Krista Isusa. Nijedan vojnik u službi ne zapliće se u svjetovne poslove, jer mu je cilj zadovoljiti onoga koji ga je unovačio“ (2 Timoteju 2,3-4). Zapitajmo se iskreno, braćo: jesmo li poprimili način razmišljanja duhovnog civila? Jesmo li na oprezu i spremni biti bačeni u boj kao dobri vojnici, ili pokušavamo izbjeći svaku bitku kao da smo promatrači, a ne uvježbani borci? Da, želimo se boriti u pravim bitkama, a ne u krivima, i želimo se služiti oružjem prikladnim za duhovno ratovanje. Trebamo se boriti u Duhu i po Duhu. Sve to zahtijeva znatnu izobrazbu i mudrost. Ali također trebamo odbaciti svoju sklonost da se potajno izmaknemo od nužnih bitaka. Isus je ušao u pustinju da nam pokaže da je bitka tvar naših života. Pisma nas neprestano opominju da se dobro i vjerno borimo. Svaki svetac i sveti čovjek poticao nas je da zauzmemo svoje pravo mjesto kao vojnici. Zauzmimo svoje mjesto pod zapovjedništvom Isusa, rame uz rame sa svima koji su se borili prije nas, kao članovi Božjeg ratničkog naroda u pustinji.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti si pobjegao u pustinju da se boriš protiv našega neprijatelja, đavla, koji nas neprestano progoni. Daj mi hrabrosti da se postojano borim u ovoj bitci za slobodu. Pomozi mi prihvatiti da su moje patnje dopuštene od tebe radi veće svrhe, čak i ako mi ta svrha nije jasna. Udijeli mi um vojnika koji zna ne spuštati stražu, nego uvijek ostaje spreman vršiti tvoju volju i odgovara velikodušno. Ovo molim u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.