Oprošten narod

Levitski zakonik 16,2-6.34

Mir, braćo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Odvratite se od grijeha svim srcem kako biste mu se danas mogli približiti. Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na vama, vašoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Levitskoga zakonika

Levitski zakonik 16,2-6.34

Razmatranje

Razlika između Božje beskonačne savršenosti i svijeta koji je stvorio trebala bi posrednika čak i da nije bilo grešnosti. Bog je posredovao svoju prisutnost svome stvorenju po anđelima, čak i neovisno o tragediji Pada. No pobuna čovječanstva protiv Božje vladavine otuđila nas je od njega tako da nam je postalo nemoguće živjeti u njegovoj prisutnosti. Ako trebamo biti odvojeni da bismo mu pripadali, ako trebamo biti posvećeni, moramo nekako biti očišćeni od tame naših grijeha.

Ponekad ljudi mogu steći dojam da je Bog, premda vrlo velik i moćan, pomalo nerazuman kad je riječ o grijehu. Čitaju Stari zavjet i pitaju se zašto se Bog tako često srdi na grijehe svoga naroda i tako je spreman kazniti ih ili ih čak uništiti. Slažući se da bi bilo dobro da su se ponašali bolje, zašto Bog mora biti tako zahtjevan? Zašto toliko očekuje od njih i tako strogo ispravlja njihove propuste i neuspjehe? Uostalom, oni su “samo ljudi”. Neki su otišli tako daleko da su rekli kako je Bog Staroga zavjeta Bog gnjeva, a tek u Novom zavjetu Bog ljubavi.

Takav stav temelji se na pogrešnom razumijevanju i Boga i našega odnosa s njim. Bog je sva svjetlost; on je sva dobrota; on je samo postojanje; on je sva ljubav; on je sva pravednost. To nisu tek osobine koje slučajno ima: on jest te stvari; on je njihovo utjelovljenje, i ništa nije dobro, ni ljubeće, ni istinito, ni pravedno, pa ni uopće u postojanju, ako na neki način ne sudjeluje u životu i biću i dobroti Božjoj. Grešna bića ne mogu postojati u Božjoj prisutnosti, ne samo zato što on odluči da ih radije ne bi imao u blizini, nego zato što bi ih snaga njegova života i dobrote jednostavno uništila. Sjene ne mogu opstati na punom svjetlu sunca, ne zato što ih sunce odluči kazniti, nego zato što njegove snažne zrake svjetlosti čine tamu nemogućom. Greh, koji je uvijek korak prema ništavilu, ne može opstati pred snažnom moći Božjega bića; on svojom dobrotom uništava sjene zla. Božji snažan stav protiv grijeha duboko je povezan s njegovom ljubavlju prema čovječanstvu. Naši mu grijesi ne mogu naškoditi, ali nas uništavaju. Njegova revnost da nas vidi očišćene od naših grijeha i da izbjegnemo grešno ponašanje izraz je njegove ljubavne želje da živi s nama i da s nama dijeli svoj život.

Kad je Gospodin došao među Izraelce da bi prebivao među njima, morao ih je poučiti pokori, a zatim ih očistiti od njihovih grijeha. Inače njegova prisutnost ne bi bila njima na blagoslov. Bilo bi to kao kad bi netko mislio da bi površina sunca bila lijepo sunčano mjesto za kuću za ljetovanje. Bilo bi jednostavno nemoguće. Da to popravi, među najznačajnijim darovima koje je Bog dao svome narodu bila je prilika da okaje svoje grijehe prinošenjem žrtve. Današnji odlomak Svetoga pisma govori o podrijetlu Dana pomirenja, posebnog dana kada je Aron, veliki svećenik, stao pred Boga da prinese žrtvu okajnicu za sav narod.

Pomirenje koje je učinio Aron bila je sjena dobara koja će nam Bog dati u Kristu. Isus nije samo pravi veliki svećenik; on je i savršena žrtva okajnica. Zbog onoga što je on ostvario, očišćeni smo i oprošteno nam je te možemo živjeti u Božjoj prisutnosti a da ne budemo uništeni njegovim preobilnim životom i dobrotom. Ovu savršenu žrtvu spominjemo i obnavljamo na svakoj Misi.

Ovi prvi tjedni korizme vrijeme su pokore. Pobrinimo se da se doista iskreno kajemo, ozbiljno odvraćamo od onoga što je u nama zlo, a ne da se tek formalno priklanjamo skupu disciplina ili da nam je samo žao što nismo onoliko snažni i kreposni koliko bismo željeli biti. Prepoznajmo da je pokora put u život i slobodu za nas, te da će nam istinska skrušenost omogućiti da se približimo Bogu, Onomu koji je sva dobrota i istina i ispunjenje naših najdubljih želja.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, budući da si vječni Veliki svećenik, prinio si samoga sebe kao janje žrtveno na okajanje za naše grijehe. Oblikuj me u čovjeka kojim si me pozvao biti kako te više ne bih vrijeđao svojim grijesima i odbacivao tvoju svetu žrtvu na Križu. Daj mi srce poput tvoga, spremno izliti se iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Očisti me od svih mojih grijeha i od vezanosti uz njih. Neka ova korizma bude prekretnica u mome duhovnom hodu. Molim te za to u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.