Pripadanje Bogu

Levitski zakonik 26,3-13

Mir, braćo.

Danas je posljednji dan naših korizmenih kvatri. Obilježavamo ga kao dodatni dan posta i pokore. Ako ti se ovaj dan čini osobito zahtjevnim, ohrabri se i prinesi ga za naše svećenike, biskupe i sav kler koji je neumorno radio kako bi nas privukao bliže Bogu. Zahvalimo Bogu za njih i za mnoge blagoslove koje je izlio, dok predajemo nadolazeće proljetno razdoblje njegovoj skrbi. Možeš moliti za nakane koje su poslali muškarci Exodusa diljem svijeta u vrtuljku na vrhu kartice Danas.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunost Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Prihvati danas njegovu volju i bit ćeš slobodan. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Levitskog zakonika

Levitski zakonik 26,3-13

Razmatranje

„Slomio sam poluge vašega jarma i učinio da hodite uspravno.” To je „slavna sloboda djece Božje” o kojoj govori sv. Pavao (Rimljanima 8,21). Gospodin nas želi osloboditi. Ali ako želimo zadobiti tu slavnu slobodu, trebamo se obratiti istinskoj slobodi i ostaviti za sobom predodžbe o slobodi koje nas uči pali svijet. Ranije smo govorili o pogrešnom shvaćanju da je sloboda nešto što se tiče samo pojedinca. Vidjeli smo da nas Gospodin spašava stavljajući nas, uređujući nas, u jedno tijelo. Još jedno pogrešno shvaćanje koje široko kruži oko nas jest ideja da ću slobodu pronaći onda kada ne budem imao nikakvih ograničenja i kada budem mogao birati što god želim u svakom trenutku. Sve što stane na put mojoj „slobodi”, shvaćenoj na taj način, mojoj osobnoj sposobnosti da biram što želim, tlačiteljsko je i loše. To nije samo pogrešna ideja; to je i vrlo glupa ideja.

Sloboda se ne nalazi u oslobađanju od svih veza. Sloboda se nalazi u kidanju veza koje nas doista tlače i koje dolaze od đavla ili iz naših bolesnih umova, te u podvrgavanju pravim vezama, onima koje nam daje sâm Bog.

Čovjek koji inzistira na tome da slobodno slijedi svoje tjelesne želje ubrzo će se naći u ropstvu ovisnosti i lošega zdravlja. Čovjek koji želi biti slobodan od svih društvenih veza ubrzo će se naći u usamljenoj relacijskoj pustinji, bez ikoga koga bi mogao nazvati prijateljem i sa srcem izgladnjelim za ljubavlju. Čovjek koji odluči osloboditi se od Boga i stvoriti vlastiti identitet dospjet će u jalovu pustoš gdje očaj vreba iza svakog ugla. Sloboda je stanje, ravnoteža između slobode i ograničenja. Previše ograničenja sputava slobodu, kao kad si vezan za stolicu i ne možeš se pomaknuti. Premalo ograničenja sputava slobodu, kao kada pokušavaš plesati ili igrati loptom ondje gdje nema gravitacije. Poanta je pronaći pravu ravnotežu između slobode i ograničenja tako da naša ljudskost može procvasti.

Ne postoji sloboda bez discipline. Ako želiš slobodu čitanja, moraš se podvrgnuti disciplini učenja slova. Ako želiš slobodu igranja sporta u dobroj momčadi, moraš se podvrgnuti disciplini stalnog vježbanja. Ako želiš slobodu sviranja glazbenog instrumenta, moraš uložiti sate vježbe. Isto vrijedi za svaki zanat i svako zvanje. Zato šaljemo djecu u školu i zato trošimo toliko vremena i novca na sveučilišne diplome. Ovo načelo slobode i discipline trebalo bi biti očito svakoj osobi koja misli, ali nažalost, za mnoge u našem društvu nije. Isus, veliki osloboditelj, onaj koji je došao osloboditi ljudski rod, svoje je sljedbenike nazvao „učenicima”: onima pod disciplinom. „Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca te ćete naći spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako” (Matej 11,29-30).

U konačnici, sloboda je unutarnja kakvoća besmrtne duše. Vanjske okolnosti nisu nevažne; mogu pomagati ili ometati rast slobode. Ali istinska sloboda ne stječe se niti gubi okolnostima, bilo tjelesnim, političkim ili psihičkim. Tajni naziv slobode jest Isus Krist. Kada živimo u Kristu i on u nama, postavljeni smo na put slobode, onaj koji započinje kao tijesan put, ali koji postaje sve širi i veći dok njime putujemo, sve dok se naposljetku ne otvori u božansku, vječnu domovinu. Pripadnost Crkvi Isusa Krista veza je koja nas smješta u jedinu istinsku domovinu slobode. Brak je veza koja nas, u Kristu, oslobađa za ljubav. Posvećeni zavjeti veze su koje oslobađaju. Vjerni i pošteni rad veza je koja proširuje našu istinsku slobodu.

Sv. Petar, sv. Pavao, sv. Ivan i sv. Jakov, svi pisci Svetoga pisma, svjedočili su o slobodi koju Krist donosi. Zanimljivo, također su se ponosno nazivali „robovima Isusa Krista”. Znali su da njihova sloboda dolazi po tome što se što je moguće čvršće vežu uz Krista. Ako želimo biti slobodni ljudi, braćo, zadaća pred nama nije pokušati osloboditi se što više možemo u svakom smjeru. To znači da trebamo tražiti vezu koja će nas osloboditi: uzeti na sebe Kristov jaram. Samo pod tim jarmom moći ćemo se osloboditi onoga što nas porobljava.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti imaš moć osloboditi nas od svega što nas veže. Daj mi hrabrosti otpustiti privrženosti i želje koje me priječe da živim u slobodi svetih. Kada napasti zaprijete mojoj odlučnosti da te slijedim čitavim svojim bićem, pomozi mi da se prionem uz tebe i vjerujem da ćeš mi pomoći, jer ti ne bi dopustio da budem kušan preko moje snage. Vežem se uz tebe danas. Ne dopusti da te otjeram nemarom. To molim u tvoje presveto ime. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.