Napast na pobunu

Mir, draga braćo.

Ovoga ponedjeljka korizme odvojimo vrijeme kako bismo se spomenuli i molili za svu našu preminulu braću iz Exodusa i voljene, kako nas Crkva na to poziva. Uistinu je izgrađujuće čitati, u našoj Knjizi mrtvih, osmrtnice tolikih velikih ljudi Exodusa koji su otišli prije nas. Mnogi od vas poznavali su te ljude — bili su vaša braća. Hodali su uz vas tjedno, ili čak svakodnevno, prema nebeskom kraljevstvu. Neka nam budu izvor nade dok nastavljamo hodati ovim putem s obnovljenim žarom i uvjerenjem. Danas povjerimo njihove duše Božjem milosrđu moleći Časoslov za mrtve. Možete ga moliti koristeći audio na kraju današnjeg razmatranja, ili izgovoriti pisanu verziju u vrtuljku na vrhu kartice Danas.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Spomenimo se da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Prihvati danas Gospodinovu volju kako ne bi pao u ludost oholosti. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 16,1-11

Razmatranje

Vidjeli smo da je pustinja posebno mjesto na kojem se uči putovima slobode. To je mjesto pročišćenja. Gospodin nas vodi u pustinju kako bi nas poučio boriti se protiv đavla i, uz njegovu pomoć, svladati naše neprijatelje, i unutarnje i vanjske. Današnji odlomak iz Pisma dovodi nas do jedne napasti s kojom su se Izraelci suočili, napasti koju svi mi s njima dijelimo: sklonosti pobuni protiv Gospodinova vodstva i plana.

Ova je priča odviše ljudska. Datan i Abiram bili su potomci Rubena, prvorođenog sina Jakovljeva. Nema sumnje da su mislili kako bi, ako itko treba voditi izraelski narod, to trebali biti predstavnici plemena prvorođenoga sina. Oni i njihovi moćni saveznici, 250 glasovitih ljudi, „glavara zbora”, zamjerali su vlast Mojsija i Arona, koji su bili potomci samo Levija. Korahova pobuna imala je drugačiji korijen. Bio je levit, pripadnik istoga plemena kao Mojsije i Aron. Kao levitu, bila mu je dana posebna uloga u bogoslužju i brizi za svete stvari, ali mu nije dana služba velikog svećenika i povlastica prinošenja žrtve; to je Bog pridržao Aronu i Aronovim sinovima. Korah i njegovi srodnici bili su ljubomorni na Arona i protivili su se tomu što im je uskraćen puni pristup svetištu. Ove dvije skupine, Rubenovci pod vodstvom Datana i Abirama i leviti koji su uzeli Koraha za svoga vođu, s različitim prigovorima na umu, našli su jedinstvo u svom nezadovoljstvu i sklopili savez protiv Mojsija. Prkosili su njegovoj vlasti i odlučili ga ukloniti te sebe postaviti za vođe i u bogoslužju i u upravljanju izraelskim narodom.

Ovdje nam je dan primjer kako je pustinja osobito prikladna za kušanje srdaca i za iznošenje na površinu onoga što je skriveno. Malo je vjerojatno da se pobuna ovakvih razmjera i očite organiziranosti pojavila niotkuda. Ovo nije bio spontan ustanak. Ti Rubenovci i leviti bili su ljudi od važnosti i ugleda, i nema sumnje da su od početka bili ljubomorni na vodstvo Mojsija i Arona. Bili su pobunjeni u srcu, premda možda ni sami nisu bili posve svjesni koliko su otpora Bogu nosili u sebi. Bila je potrebna pustinja, sa svim svojim trpljenjem, svojom potrebom za strpljivošću i svojim pozivom na vjeru u Božja obećanja, da razjasni gdje doista stoje s Gospodinom.

U očima svojih počinitelja pobuna je imala opravdan zahtjev. Kako su teški tjedni u pustinji prolazili, a Mojsije još nije ispunio svoje obećanje da će ih povesti u plodnu zemlju, i kako su silna Božja djela počela blijedjeti iz njihova sjećanja, nedostatak vjere u Koraha, Datana i njihove suradnike izronio je, a njihova tinjajuća pobunjeničnost napokon je proključala u otvoreno djelovanje. Organizirali su se protiv Mojsijeve vlasti i optužili ga da je sam na sebe uzeo službu kneza i proroka, odbijajući vidjeti da je Bog taj koji je pozvao Mojsija na tu službu i u njoj ga ustanovio. Kao što mi tako često činimo, opravdavali su svoju pobunu tvrdeći jednu istinu: „Sva je zajednica sveta, svi su oni, i Gospodin je među njima.” Njihov je stav bio suprotan stavu mladog Davida, čovjeka „po Božjem srcu”, koji kasnije nije htio dignuti ruku na Šaula, Gospodinova pomazanika, čak ni kad mu je bio u smrtnoj pogibelji od Šaulove ruke, zbog poštovanja prema vlasti koju je Bog uspostavio (1 Samuelova 24).

Ovdje je za nas, braćo, važna pouka. Naše tijelo, onaj dio nas koji se opire Božjoj vladavini, dublje je ukorijenjeno nego što obično mislimo. Postajemo vješti u skrivanju vlastitih pobunjeničkih dubina od samih sebe. Datan i Abiram mislili su da imaju dobre razloge postupati kako su postupali. Mislili su da su razumni i uvjerili su sami sebe da su Mojsije i Aron ti koji su izvan granica. Ne bi se nazvali pobunjenicima; smatrali su se dobrim ljudima koji se samo brinu za dobrobit Božjega naroda. Čak su imali i mnoge levitske svećenike na svojoj strani. Ali Bog je stvari vidio jasnije.

Psalam kaže: „Tko će razabrati pogrješke? Očisti me od skrivenih. Sluzi svome i od oholih grijeha čuvaj, da oni ne zavladaju nada mnom!” (Psalam 19,12-13). Primijeti da se grijeh oholosti — oholosti ili pobune — osobito naglašava kao skrivena krivnja. Mi smo pobunjenička rasa. Pobuna je bila grijeh đavla i grijeh naših praroditelja, i ostala je naša stalna napast.

Dopustimo pustinji da obavi svoje pročišćavajuće djelo pod Gospodinovim vodstvom. Neka naše vrijeme u pustinji iznese našu pobunu na površinu kako bismo je mogli vidjeti, pokajati se za nju i hodati dalje u istinsku slobodu.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, ti si naš najsigurniji vodič. Daj mi hrabrosti suočiti se s mojim skrivenim krivnjama ove korizme. Iznesi ih na površinu da jasnije vidim laži i preuzetnosti koje se tako često očituju u mojim djelima, ali koje sam prebrz opravdati. Obasjaj ih svojim svjetlom i iscijeli me, Gospodine. Pomozi mi uzdati se u tebe kad god se s njima borim, da se mogu pokajati i biti učinjen cjelovitim. To molim po Isusu Kristu, tvome Sinu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.