Plod pobune

Mir, draga braćo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Otvori mu danas svoje srce, da ti otkrije gdje si skrenuo s puta. Uzmimo sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebe, tvoju obitelj, bratstvo i sve muškarce Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 16,12-24

Razmatranje

Grijeh pobune je zarazan. Datan, Abiram i Korah započeli su sa skupinom od nekoliko stotina utjecajnih ljudi. No ubrzo je Korah uspio okupiti svu zajednicu Izraelovu protiv Mojsija i Arona. Njihove optužbe činile su se pravednima: „Gdje je ta bogata zemlja koju si nam obećao? Zašto si nas izveo u pustinju samo da umremo?“ Ti su ljudi zaboravili da ih nije Mojsije, nego sam Bog, izveo iz Egipta i obećao im te blagoslove. Otišli su tako daleko da su Egipat, ono mjesto njihova prijašnjeg ropstva, nazvali zemljom „koja teče mlijekom i medom“. Svojoj su pobuni dodali nevjeru u Boga i izvrnuli Božja obećanja. A cijelo vrijeme dok su to činili, nisu poznavali vlastiti grijeh.

Upečatljiv primjer načina na koji Bog iznosi skrivenu pobunu na površinu nalazi se u osmom poglavlju Ivanova Evanđelja, kada Isus dolazi u sukob s nekima od svojih slušatelja. Taj je susret jedinstven po tome što oni koje Isus suočava nisu njegovi otvoreni neprijatelji; opisani su kao ljudi „koji su u njega povjerovali“ (Iv 8,31). Barem površno, bili su Isusovi sljedbenici. Mislili su da su s njime u dobrom odnosu i vjerovali su o sebi da su oduševljeni njegovim idejama i njegovim vodstvom. Isus je znao bolje i prozvao je antagonizam prema sebi koji su skrivali pod površinom svojih umova. Naizgled niotkuda, izgrdio ih je zbog toga što ga žele ubiti. Ta im se misao činila šokantnom, čak i smiješnom; mislili su da je Isus sišao s pameti. No korak po korak, Isus je iznio pravo stanje njihova srca na vidjelo i prisilio ih da vide gdje doista stoje u svjetlu punog Božjeg objavljenja. Epizoda je završila tako da su se ti takozvani „vjernici u Isusa“ toliko razbjesnili na njega da su pograbili kamenje da ga ubiju. Isus ih je poznavao daleko bolje nego što su oni poznavali sami sebe. U svojem ophođenju s njima objavio je pravo stanje njihova srca.

Poput Izraelaca, osobito smo skloni buniti se protiv Božje delegirane vlasti. Korah, Datan i Abiram tvrdili bi da se ne bune protiv Boga; problem je bio u onoj dosadnoj i uzurpatorskoj braći, Mojsiju i Aronu. U Božjoj prisutnosti, s njegovim glasom u našim ušima i njegovom snagom pred našim očima, obično smo spremni popustiti i poslušati. Malo je ljudi tako ludih da bi prkosili Bogu u lice. Ali Gospodin nam obično ne govori tako jasno i osobno. Djelomice da bi svojim ljudskim sinovima iskazao veliko dostojanstvo, a djelomice kao način kušnje naših srdaca, on podjeljuje mjeru svoje vlastite vlasti slabim i neimpresivnim ljudima (poput nas): roditeljima, pastorima, učiteljima, svećenicima, biskupima, opatima, službenicima svjetovne uprave. Podložiti se Bogu Svemogućemu jedno je; poslušati drugu osobu koja nosi njegovu vlast, ali dijeli naše hodočasničko stanje, koja je vezana našim ograničenjima i koju često hvataju isti poroci kao i nas, čin je koji zahtijeva vjeru. Da preinačimo jednu frazu iz Prve Ivanove poslanice: tko ne posluša brata kojega je vidio, ne može poslušati Boga kojega nije vidio (usp. 1 Iv 4,20). Lako se zavaramo misleći da su naša srca ispravno poslušna Bogu, dok smo, zapravo, spremni podići kamenje i baciti ga na njegove predstavnike. Potrebna nam je pustinja da nas iskuša i pročisti, da iznese otrov pobune na površinu kako bi nas Gospodin od njega mogao očistiti.

Braćo, važno je da se ne skrivamo od tame u sebi. Gospodin je s nama da nas oslobodi i ojača, ali moramo biti spremni suočiti se s klicom pobune koja se uvijek uzburkava u nama. Dopustimo pustinji da učini svoje, i budimo spremni izvaditi brvno iz svojih očiju kako bismo mogli vidjeti i pomoći onima koje ljubimo s trunjem koje ih muči.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti si svjetlo svijeta. Obasjaj svojim svjetlom najmračnije kutove moga srca i očisti ga. Daj mi milost da iznad svega želim zajedništvo s tobom, kako me strah i trpljenje koje dolazi sa suočavanjem s mojim ranama i slabostima ne bi paralizirali. Ozdravi me u ovoj korizmi, Gospodine. Neka u meni ne bude ništa što ne pripada tebi. Izvadi brvno iz mojih očiju da mogu vidjeti i pomoći svojim bližnjima da nađu slobodu koja dolazi iz gledanja sebe u istini, kao ljubljenih sinova Oca. To molim u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.