Napast na kukavičluk

Mir, draga braćo.

Na ovaj ponedjeljak korizme ponovno usmjeravamo svoju pozornost na našu preminulu braću iz Exodusa i ljubljene. Pismo nas podsjeća da “ništa nečisto neće ući” u nebo (Otkrivenje 21,27). I ako nismo živjeli životima izvanredne svetosti i u potpunosti nadoknadili za svoje grijehe, mnogi od nas proći će nakon smrti kroz konačno pročišćenje — milosrdnu pripravu koja nam omogućuje ući u nebesko kraljevstvo.

Zbog toga danas uznosimo naše ljubljene i braću iz Exodusa moleći Časoslov za mrtve za pokoj njihovih duša. Možete ga moliti koristeći audioverziju na kraju današnjeg razmatranja ili pisanu verziju u vrtuljku na vrhu kartice Danas.

Braćo, danas se prisjetimo naših preminulih ljubljenih i molimo za njih kao što je sv. Pavao molio za svoga pokojnog prijatelja Onezifora. Recimo s njime: “Dao Gospodin te u onaj Dan našao milosrđe kod Gospodina” (2 Timoteju 1,18).

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Prigrlite danas raspetoga Isusa, da biste bili izliječeni. Uzmite sada jednu minutu šutnje moleći za Božji blagoslov nad vama, vašom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Brojevi 21,4-9

Razmatranje

Dok nastavljamo s Knjigom Brojeva, ponavljanje sklonosti Izraelaca da mrmljaju protiv Boga može početi pomalo zamarati. Zar nikada neće prestati gunđati nad svojom sudbinom i pokušavati se vratiti u Egipat? Zašto ne mogu naučiti lekciju? Ovdje postoji važna poanta. Pročišćavajuće djelovanje pustinje mora se duboko urezati u naše biće, a to je značilo da su Izraelci morali biti suočeni sa svojim neobraćenim srcima iznova i iznova.

Razmatrali smo razne napasti s kojima se narod Izraela suočavao u pustinji, i očito je da su povezane jedna s drugom. Tvrdoća srca, pobuna, malodušna obeshrabrenost, manjak povjerenja u Boga: takvi stavovi često dolaze zajedno, u čoporu. Danas promatramo još jednu napast povezanu s ovim prethodnima: napast na kukavičluk.

Kukavičluk može poprimiti mnoge oblike. U ovom slučaju osobito mislimo na jednostavni strah od opasnosti i neudobnosti. Kukavična osoba ne mora biti tvrda srca niti buntovna. Primjer toga je apostol Petar. On je bio istinski Isusov sljedbenik i silno je ljubio svoga Učitelja. Kad je došao ispit da se dokaže njegova vjernost, nije zakazala njegova želja da bude vjeran niti mu je ponestalo ljubavi. Zatajili su mu živci. Uplašio se i dopustio da njime zavlada strah. Samo nekoliko sati ranije hvalio se da je spreman umrijeti za Isusa. Kad je to rekao, nije lagao. Doista je želio biti spreman umrijeti za svoga Učitelja. Pogriješio je u samospoznaji. Nije doista znao za što je sposoban. U tom se trenutku osjećao hrabrim i mislio je da je mnogo hrabriji nego što je zapravo bio. Njegova je volja trebala biti kušana i ojačana prije nego što bude spreman za ono što je Gospodin namjeravao izvršiti u njemu i po njemu.

Isto je vrijedilo i za Izraelce kao cijeli narod. Pustinja je bila mjesto u kojem ih se uvježbavalo u istinskoj hrabrosti. Ne samo da mogu govoriti o njoj ili je čak željeti, nego da mogu djelovati hrabro kad dođe kušnja.

U svom strahu i nestrpljivosti Izraelci su ponovno govorili protiv Boga i Mojsija. Gospodin je među njih poslao ognjene zmije. Dobro je sjetiti se da Bog, ispravljajući i kažnjavajući Izraelce, nije jednostavno iskaljivao trenutni gnjev na njima. Njegove su ispravke bile čini ljubavi. Tim im je kaznama pokazivao kamo bi ih njihovo ponašanje nužno odvelo. Okrenuti leđa Bogu značilo je biti stavljen pod vlast đavla, kojega se često nazivalo zmijom. Bog im je dopuštao okusiti što bi njihova odluka za njih značila kako bi se odvratili od svojega grijeha i bili privedeni životu i dobroti. Kad se narod pokajao i preklinjao Mojsija da ukloni bič, Mojsije je načinio lik zmije, postavio ga visoko na stup, i svatko tko bi u njega pogledao bio bi izliječen od zmijina ujeda.

Isus je ovaj događaj u pustinji vidio kao prefiguraciju vlastitoga poslanja. Rekao je Nikodemu:

Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji siđe s neba, Sina čovječjega. I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin čovječji, da svaki koji u njega vjeruje ima život vječni.

Ivan 3,13-15

Kasnije se ponovno osvrnuo na isti događaj: “‘Sada je sud ovomu svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. I ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.’ To reče pokazujući kakvom će smrću umrijeti” (Ivan 12,31-33).

Isus je bio uzdignut na Križ, i s toga mjesta spašava sve koji mu dolaze po ozdravljenje. Bila je to čudna i izvanredna stvar: sama zmija koja je Izraelcima nanosila smrt postala je put ozdravljenja i života. Na sličan način sv. Pavao kaže: “Onoga koji nije znao grijeha za nas grijehom učini, da mi postanemo pravednost Božja u njemu” (2 Korinćanima 5,21). Isus je uzeo na sebe naše grijehe i bio zbog njih razapet. Njegova smrt, visoko uzdignuta na Križu, postala je put ozdravljenja za sve koji pogled uprave na Onoga koji je bio proboden zbog naših grijeha. Sredstvo smrti — Križ — postalo je stablo života.

Braćo, Bog nam je obećao mnogo više od ugodne zemlje kojom teče med i mlijeko. Otvorio nam je vidik tako visok i slavan da ga um ne može obuhvatiti. Pa ipak, u isto vrijeme pokazao nam je da se moramo boriti da bismo zadobili tu baštinu, i morat ćemo skupiti svu hrabrost koju možemo.

Kad Knjiga Otkrivenja govori o onima koji neće zadobiti kraljevstvo, nego će pretrpjeti “drugu smrt”, prvi ljudi na popisu, iznenađujuće, jesu “kukavice” (Otkrivenje 21,8). Hrabrost nam je potrebna da bismo zadobili kraljevstvo, i Gospodin osobito pazi da nas u njoj uvježbava. Kako to čini? Tako što nas dovodi u pustinju. Tako što nas vodi kroz situacije i okruženja koja nas u početku plaše ili obeshrabruju. Svladavajući svoje strahove pod vodstvom Božje snage i milosti, zadobivamo dragocjenu krepost hrabrosti. Postajemo spremni ići putem prema Križu za onim čovjekom neusporedive hrabrosti, Isusom Kristom.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse Kriste, po tvojim dragocjenim ranama mi smo izliječeni. Izliječi me u ovoj korizmenoj pustinji. Očisti moju dušu od kukavičluka koji još leži u njoj. Pročisti me od svakoga samopouzdanja i oholosti koji me vode od uznesenosti do obeshrabrenosti. Ojačaj me i nauči me svladavati svoje strahove oslanjajući se na tebe. Učini me hrabrim da mogu biti čovjek koji me pozivaš da budem, na dobro ljudi koje si stavio u moj život. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.