Hrabri čovjek

Mir, draga braćo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Budi jak i hrabar u svojim kušnjama danas. Uzmi sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov na tebi, tvojoj obitelji, bratstvu i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige o Jošui

Jošua 1,1-3.5-9

Razmatranje

Kad Gospodin govori Jošui o njegovu poslanju da povede narod Izraelov u Zemlju obećanu, daje mu veliko ohrabrenje i obećava pobjedu. Također — tri puta — opominje Jošuu da bude “jak i hrabar”. Gospodin Jošui sasvim jasno daje do znanja da će hrabrost u boju biti nužna odlika za ulazak u njegova obećanja.

Dok učimo kako nastaviti naše ratovanje protiv svijeta, tijela i đavla, željet ćemo steći Gospodinov um glede našeg temeljnog strateškog stava. Vojnik treba znati ne samo kako se boriti nego i okvire bitke: opću strategiju koja će srušiti njegove neprijatelje. Jučer smo zapazili ohrabrenje svetoga Pavla da “stojimo” u boju. Ako želimo biti istinski hrabri, trebamo razumjeti što znači “odrijeti u zli dan, i svršivši sve, stajati” (Efežanima 6,13).

Živimo u zemlji koja voli pobjednike. U mnogim smo vidovima bili vrlo uspješno društvo i volimo izaći kao pobjednici. Pa ipak, Gospodin nas uči da ćemo pobijediti ne time što ćemo posve uništiti đavla i njegova djela — barem ne još — nego da ćemo dobivati svoje bitke time što ćemo “stajati”. Mogli bismo pitati: zašto naša strategija nije naprosto pobijediti? Zašto nismo pozvani otjerati neprijatelja s bojišta i zauzeti njegovo područje? To je ono što vojske obično nazivaju pobjedom. Ali to nije Kristova strategija za uspostavu njegova kraljevstva. On je slomio moć đavla, ali ga još nije otjerao s bojišta. Uredio je stvari tako da svaki od njegovih sljedbenika treba nastaviti borbu koju je on sam započeo. Svakome od svojih učenika daje osobnu pobjedu nad đavlom, svijetom i našim vlastitim grešnim tijelom time što nas drži u borbi i uči nas da se borimo za sebe i za one koje ljubimo. Ovo stanje neprestane borbe ima svrhu: ispituje naša srca i prisiljava svakoga od nas da izabere hoće li ljubiti i služiti Bogu ili neće. I daje svakome od nas dostojanstvo da trijumfira nad našim neprijateljem.

Ova strateška situacija znači da Crkva nije utopijski projekt da u ovom vijeku učini svijet mjestom pravde i dobrote. To nam je obećano u budućem stanju postojanja, ali to vrijeme još nije stiglo. Umjesto toga, Crkva je svojevrsni pokret otpora koji se bori protiv vladajućih sila. Đavao, kako ga je Isus često nazivao, jest (uzurpatorski i nelegitimni) knez ovoga svijeta. Isus se provukao iza neprijateljskih crta i počeo razarati njegova djela tame. On poziva natrag na vjernost i daje novi život svima koji žele njegovu vlast. Utemeljio je svoju Crkvu kao koloniju neba usred potamnjeloga svijeta, sa zadaćom da nastavi djelo naviještanja njegove poruke i surađuje s njim dok pridobiva druge na vjernost i ljubav prema Bogu. Doći će dan kada će se dogoditi konačna invazija i đavao će biti potpuno pobijeđen i protjeran s bojišta. Taj dan jest drugi Kristov dolazak, dan koji svi mi čekamo i za kojim čeznemo. Do tog vremena, kršćanska je strategija “stajati”: biti vjeran bez obzira na to što se dogodi; držati svoje tlo i ustrajati unatoč trpljenju i teškoći. StojećI čvrsto na svom tlu, pobjeđujemo đavla. To je ono što je Isus učinio na Kalvariji. Zato je mučenik najveći među kršćanskim osvajačima.

“Stajati” ne znači da smo pasivni pred zlom. Ta se misao raspline čim pomislimo na Isusa, svetoga Pavla i sve moćne sluge Božje kroz vjekove. Nisu bili nimalo pasivni: uvijek su bili u napadu, govorili Božju riječ, živjeli po istini i nasrtali na tamu. Ali su to činili uvijek znajući da će njihova pobjeda doći ne time što će sve ići njima na ruku, nego time što će podnijeti sve što neprijatelj baci na njih i ostati vjerni do kraja.

Knez tame može nanijeti svakovrsno progonstvo protiv kršćana, kako Bog dopusti. Bacao je kršćane u tamnicu, mnoge usmrtio i mnogima drugima otežao život. Postoje tisuće, vjerojatno milijuni, kršćana u našem svijetu upravo sada koji trpe zbog svoje vjernosti Isusu. Neki oblik progona prirodno je stanje kršćana u našem palom svijetu. “Svi koji hoće da žive pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni” (2 Timoteju 3,12). Ali ništa od toga nas naposljetku ne može nauditi sve dok stojimo s Kristom, održavajući dobru hrabrost u Božjoj snazi i pomoći.

Braćo, budimo ljudi koji stoje snažno, čvrsto ukorijenjeni na stijeni koja je Krist. Budimo gorljivi za njegovu izobrazbu i učimo biti postojana i vjerna stijena usred vrtložnih struja potamnjeloga svijeta, radi naših obitelji, naših prijatelja, našega društva, nas samih, i osobito na slavu Božju.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, u svojoj Muci i Smrti dao si nam primjer što znači stajati i pobijediti. Daj mi hrabrosti da činim isto u svojim svakodnevnim kušnjama. Udijeli mi snagu i vjeru potrebnu da ustrajem u istini, čak i kad me izruguju ili na mene vrše pritisak da je zaniječem. Pomozi mi radovati se nebeskoj nagradi koja me čeka kada trpim poradi tvoga imena. Podrži me u svojoj milosti da ustrajem do kraja. Ovo molim u tvome presvetom imenu. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.