Oblici idolopoklonstva

Mir, draga braćo.

Danas je petak. Dok postimo i ne jedemo meso u spomen na Isusovu smrt na Križu, zamolimo ga da nas oslobodi svakog oblika idolopoklonstva i izliječi od njegovih zaostalih učinaka u našim srcima i umovima.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Sjetimo se da smo u pristunosti Boga koji nas ljubi, koji je s nama. Pristupimo mu danas u svoj poniznosti. Uzmite sada jednu minutu šutnje, moleći za Božji blagoslov nad vama, vašom obitelji, bratstvom i svim muškarcima Exodusa.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas; i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

Čitanje iz Knjige Brojeva

Levitski zakonik 10:1-5

Razmatranje

Idolopoklonstvo može poprimiti mnoge oblike. Jučerašnji ulomak iz Pisma govorio je o izraelskom klanjanju Baalu Peorskom. Današnji ulomak iz Levitskog zakonika pokazuje drugačiju vrstu idolopoklonstva, onu lažnog bogoslužja.

Nadab i Abihu bili su sinovi Aronovi, te stoga pripadnici svećeništva. Nisu štovali idol, niti su prisvajali ulogu svećenika u bogoslužju Bogu, kao što je to učinio Korah. Ali su uzeli na sebe da štuju Boga prema vlastitoj odluci i želji, a ne na način koji im je on zapovjedio. Gospodin se s njima ponio vrlo strogo kako bi Izraelcima pokazao važnost štovanja Boga samo onako kako ih je on tome poučio.

Bog nije bio samo nerazumno osjetljiv na to kako ga treba štovati. Bogoslužje Bogu uključuje usklađivanje s stvarnošću. Kad je Bog pokazao Mojsiju kako sagraditi Šator sastanka i kako ga štovati, Mojsiju je iznova i iznova bilo naređeno da sagradi mjesto bogoslužja „prema uzorku pokazanom na gori”. Bog je pohodio narod koji je bio izbačen iz poravnanja s istinom i dobrotom. Bogoslužje je jedan od načina na koji se ponovno usklađujemo s Božjom istinom. Sinovi Aronovi prinijeli su pred Gospodina „tuđi oganj”. Ne znamo točno što je to uključivalo, ali očito je da su štovali Boga onako kako su oni htjeli, a ne kako ih je on poučio, prema zemaljskim zabludama umjesto prema nebeskim stvarnostima.

Ovdje vidimo oblik idolopoklonstva u koji kršćani lako mogu upasti. Umjesto da dopustimo Bogu da uredi cjelinu naših života — naše duše, naša tijela, naše ponašanje, naše društvene odnose i naš način štovanja njega — uzimamo na sebe da biramo i probiremo kako želimo činiti te stvari. Mislimo da možemo zadobiti nebo pod vlastitim uvjetima, te se usklađujemo s laži umjesto s Božjom istinom.

Postoji osobit oblik idolopoklonstva koji je često skriven od nas, pa je u njega lako upasti. Prepoznaje ga sv. Pavao u svojoj poslanici Kološanima: „Umrtvite dakle u sebi što je zemaljsko: bludnost, nečistoću, strast, zlu požudu i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo” (Kol 3,5). Pavao osobito izdvaja lakomstvo, koje se drugdje naziva pohlepa ili škrtost, kao oblik idolopoklonstva. To nas može začuditi. Oni koji ljube novac ne čine očite čine bogoštovlja prema svojim posjedima. Ali u bogoslužju je na djelu dublje pitanje, naime: kamo sam upravio pogled svoga srca? Što je to što upravlja i uređuje moj život? Gdje tražim nadu i sigurnost? Što me čini sretnim, a što me baca u žalost?

Odgovor na sva ta pitanja trebao bi biti Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista i dolazak njegova kraljevstva. No za mnoge od nas u našem vrlo prosperitetnom društvu, pravi bog koji vlada našim životima jest materijalno blagostanje. Na to trošimo milijarde dolara. Dopuštamo da zauzme najbolje od našega vremena i energije. Sve drugo mora se pred njim povući. Sve što nam je važno jesu zdravlje i napredak. Božje je viđenje vrlo drukčije. Bog ne prezire niti zanemaruje takve materijalne stvari. Kao što Isus kaže svojim učenicima: „Vaš nebeski Otac zna da vam je to potrebno.” Ali Isus usmjerava svoje sljedbenike od idolopoklonstva prema pravom bogoslužju. Kaže im: „Tražite najprije” — to jest, usmjerite primarni pogled svoga srca na — „njegovo kraljevstvo i njegovu pravednost, i sve će vam se to nadodati” (Matej 6,33).

U korijenu, napast idolopoklonstva, u bilo kojem obliku, jest oholost. Božji putovi nisu naši putovi; pali svijet ozbiljno je izvan poravnanja s dobrotom i pravednošću Božjom. Očito je da, ako se Bog i čovječanstvo trebaju sjediniti, mnogo se toga mora promijeniti. Budući da se Bog ne mijenja, ostajemo s neizbježnim zaključkom da se promjena treba dogoditi u nama. Oholost se tomu opire i umjesto toga inzistira da se sam Bog treba promijeniti. To je temelj svakog idolopoklonstva i svake hereze, i razlog zašto je Crkva uvijek namjernog heretika smatrala nekim ne samo tko je u zabludi, nego tko je zahvaćen grijehom oholosti.

Braćo, samo nas Gospodin i njegova istina mogu osloboditi. Budimo odlučni izbjegavati svaku vrstu idolopoklonstva i ne dopustiti da išta bude središnjije u našem životu, našem osjećaju sebe i našoj dobrobiti od vjernosti Gospodinu kako nam se objavio. Želimo štovati pravoga Boga, onoga koji je najdublja želja naših srdaca i koji će nas dovesti k nama samima, k slobodi koju tražimo.

Pomolimo se.

Nebeski Oče, ti si sama Istina. Oslobodi me tvrdokornosti koja izvire iz oholosti. Želim da budeš u središtu svih mojih djela, misli i želja, ali ti to moraš ostvariti u meni. Učini to stvarnošću u meni ove Korizme. Pomozi mi da pogled svoga srca najprije upravim na tebe, te tako uredim sve ostalo u svom životu u skladu s tvojom Riječju. Neka me preokupacije mog posla i odgovornosti ne potisnu od tebe, nego neka budu prigode da se suobličim tvome Sinu Isusu i tako rastem bliže tebi. To te molim po Isusu Kristu, Gospodinu našem. Amen.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.